PRIJAVA
Da se u lijepoj našoj BiH vlast prema kulturnoj baštini odnosi maćehinski, nije nikakva novost. Gotovo svakodnevno, svjedoci smo brutalnoj agresiji nad nacionalnim spomenicima i drugom kulturnom blagu naše domovine od toga da se ista ostave na (ne) milost zubu vremena do toga da fizičkim nasiljem uklanjanju zarad sitnih interesa pojedinaca.
Užasne prizore koji svjedoče potpunoj nebrizi vlasti, redakcija tvsensor.com zabilježila je u najstarijem jezgru Sarajeva, Vratnik mejdanu koji većim dijelom ima status nacionalnog spomenika (pogledati OVDJE).
Dugogodišnja zapostavljenost ovog djela Sarajeva od strane nadležnih, dovela je, nekadašnji biser prijestolnice BiH do stanja neprepoznatljivosti, odnosno do stanja koje bi se u najkraćem moglo opisati kao ruglo. Poražavajuća je i činjenica da je ovdje nemoguća misija pronaći korpu za otpatke. Gotovo ništa bolje ne stoji ni spomenik šehidima u centru Vratnika gdje voda na fontani ne teče, a da je općina ta koja je zavrnula dotok vode, potvrđeno nam je od strane Dobrovoljnog vatrogasnog društva Vratnik. Razlog ne znaju.
Prije mjesec dana neformalna grupa aktivista pod nazivom „Vratnik pjeva“ samoinicijativno je ofarbala zidove ovog spomenika koji je bio pun grafita. Troškove je preuzeo jedan stanovnik Vratnika koji je želio da ostane anoniman.
U samom centru Vratnik Mejdana vlada saobraćajni haos zbog nepropisno parkiranih automobila. Policija svakodnevno prolazi više puta tim jezgrom i nikad ne reaguje na takav haos. Iako su vidno postavljeni saobraćajni znakovi stroge zabrane zaustavljanja i parkiranja. Na pitanje našeg novinara zašto oni takve prekršaje ne kažnjavaju, jedan policajac je imao više nego nevjerovatan odgovor: „Pa vi ste takva mahala“. O samom čišćenju ulica da i ne govorimo, one izgledaju užasno.
Prije nekoliko mjeseci su u samom centru postavili pješački prelaz do polovine ulice koji više liči na cirkus Monty Python nego na pješački prelaz koji građanima osigurava siguran prelaz preko ulice. Jedan od građana nam je rekao da su u početku mislili da se snima neka humoristična emisija sa skrivenom kamerom.
Trotoari su izrovljeni i propali do te mjere da je pješacima veoma teško koračati njima i uvijek biraju da pješače cestom i na taj način sebe dovode u veliku opasnost. Pogotovo kada je riječ o najmlađima.
Vratnik je dom više nacionalnih spomenika od čega dva najznačajnija Žuta i Bijela tabija koji su u prošlosti bilježili veliku posjećenost, no od nekadašnjeg sjaja gotovo nije ostalo ništa zahvaljujući konstantnoj zapostavljenosti od strane nadležnih. Žuta tabija više nalikuje divljoj deponiji smeća. Otpaci, prljavština, i potpuna nebriga su prvo što se primjeti ovdje prilikom posjete.
Svojevrsni objekat postavljen tu za vrijeme ramazana te sa dozvolom da radi samo za vrijeme ovog svetog muslimanskog mjeseca nije uklonjen po završetku istog te se nalazi u ruševnom stanju, a top koji oglašava prestanak posta još uvijek se nalazi na tom mjestu i pristupačan je svakom posjetiocu. Koliko je to opasno nismo stručni utvrditi.
Turisti iz S. Arabije koje smo zatekli tu su izgledali preneraženo te nisu mogli vjerovati očajnoj situaciji ovog nekadašnjeg bisera Vratnika.
Ni Bijela tabija nije u puno boljem stanju. Okačena tabla na kojoj piše obavještenje za posjetioce: ‘Bijela tabija je zatvorena za posjetioce osim za najavljene grupne posjete nije mogla sakriti nemar nadležnih koji se oslikavao u visokoj nepokošenoj travi iza kapije. Na broj telefona okačen na istoj, niko ne odgovara.
Privrednici Vratnika koji su jedva čekali da počne turistička sezona kako bi nešto zaradili u ovim teškim vremenima ogorčeni su što je Bijela tabija zatvorena. Najposjećenija atrakcija ovog kraja ne bilježi posjete turista s obzirom da su turistički vodiči upoznati sa obavještenjem.
Teško je pojmiti ovakav nemar i bahato ponašanje nadležnih prema najznačajnijim spomenicima naše prijestolnice. U svakoj normalnoj državi ovakvi spomenici bi bili turistički biseri i ponos naroda. Da li našu vlast interesuje išta u ovoj zemlji osim konstantne pljačke bh. građana? Kako im može biti svejedno ovakvo očajne stanje pomenutih nacionalnih spomenika?
Kako je moguć ovakav tretman Bijele tabije prema kojoj se nadležni odnose kao prema privatnoj svojini te na jedan jako neprofesionalan način određuju kad će ista biti otvorena za posjete, kad će biti očišćena, kad će dobiti minimum pažnje koju itekako zaslužuje?
Ima li, pobogu, u ovoj zemlji iko od vlasti barem mrvu odgovornosti i stida?
