PRIJAVA
Veliki Heinrich Heine poklonio je Bosni i Hercegovini jednu od najljepših sevdalinki. Iako je mnogi pjevaju i slušaju, tek rijetki znaju ko ju je napisao!
“Kraj tanana šadrvana”, uz razigrani žubor vode, smještena je radnja o neuzvraćenoj i nemogućoj ljubavi roba, El-Muhameda, “sultanovoj kćerki miloj”. Ostali smrtnici bi, iako bi se zaljubili u sultanovu kćer, preboljeli tu ljubav bez perspektive, ali za Muhameda to nije bilo moguće. Ljubav i smrt su za njega bili jedno!
Problem je u njegovom porijeklu, ili kako bismo mi danas rekli “klasnom statusu”, a o literarnim izvorima i nastanku pjesme profesor, književnik, esejist i dramaturg Dževad Karahasan kaže: “Jedna od najljepših ljubavnih legendi na islamskom Orijentu je legenda o narodu i plemenu Uzrita ( Azra ). Oni vole tako snažno da tu ljubav ne mogu izdržati! Slabo ljudsko tijelo tu ljubav, tako silnu, bitnu i moćnu – ne može podnijeti! To je čudesan motiv koji je Heine-a inspirirao da napiše tu pjesmu.
”Melankonični melos i stihovi o tragičnoj i strasnoj ljubavi generacijama su “bacali” u sevdah Bosance i Hercegovce i brojne poklonike sevdalinke sa prostora bivše Jugoslavije. Ali, kako rekoh, većina ljubitelja ove pjesme, a vjerovatno i neki njeni izvođači- nisu znali da ju je napisao slavni njemački poeta Heinrich Heine ( 1797-1856 ), ali i jedan od najvećih pisaca u povijesti evropske i svjetske književnosti, a njen originalni naslov je “Der Asra”.
Pjesma je vjerovatno nastala 1845.ili 1846. god. u Parizu. Tada je Heine već dugo bio u Francuskoj. Kod Heine-a je Orijent predstavljao mjesto sretnih i nesretnih, jednostavnih i rafiniranih osjećaja. No, zagonetno je kako je ” Der Asra” postala sevdalinka, jer još nije pouzdano utvrđena činjenica o tome ko je prvi preveo ovu pjesmu na jezike naroda u Bosni i Hercegovini. Ne zna se da li je u Bosnu dosla zahvaljujući prijevodu Safvet-bega Bašagića ili Alekse Šantića. No, najbliže istini je da ju je u ovoj verziji preveo Safvet-beg Bašagić.
“Ova pjesma u bosanskoj kulturi postaje domaća sevdalinka. Koliko god je ona Heineova, toliko je i naša. Možete li zamisliti Bosanca da makar jednom nije razbio čašu slušajući sevdalinku sa Heineovim stihovima”, ističe prof. Karahasan.
Za mnoge su ovu pjesmu najbolje izvodili poznati interpretatori sevdaha Himzo Polovina i Zaim Imamović. Pored njih, Heineove stihove su muzički obrađivali i pjevali i brojni orkestri i pjevači poput Hanke Paldum, Emine Zećaj i Ibrice Jusića, a u najnovijim verzijama i u jazz izdanju “Sarajevo jazz Guerille” i u osobnoj izvedbi Damira Imamovića. Hanka Paldum je jedna od malobrojnih što ih je otpjevala na izvornom jeziku- njemačkom ! Također, jedan od najpopularnijih i najurbanijih bendova u bivšoj Jugoslaviji je dobio naziv “Azra”, a Johnny Štulić je istoimenu pjesmu uvrstio i u album “Balkanska rapsodija” i ni manje ni više, i novorođenoj kćerki dao ime Azra!
Bosancima i Hercegovcima, koji su ovdje da ostanu, i čija nostalgija sa godinama postaje sve suptilnija i čiji “žal za sevdahom i mladošću udara u svaki damar duše”, preostaje da urade isto kao i prof. Dževad Karahasan, koji je na dodjelu nagrade “Heinrich Heine” u Dusseldorfu došao sa CD-om “Kraj tanana šadrvana” (ali i njemačkom verzijom “Der Asra” ) i u zahvalnici za dodijeljenu mu nagradu, između ostalog rekao: “Nagrada mi znači mnogo. Znači mi i zato što sam prvi autor izvan njemačkog govornog područja koji je dobio ovo veliko priznanje. Uostalom, znači mi i zbog toga što je Heinrich Heine dio i moje narodne kulture!”
