PRIJAVA
Porodice, prijatelji, član Predsjedništva BiH Željko Komšić i brojne delegacije danas su odali počast i položili cvijeće na spomen-obilježje na pijaci Markale.
Na tom mjestu, prije 27 godina, 5. februara 1994. godine, od minobacačke granate, ispaljene sa agresorskih položaja, sa područja Mrkovića, u masakru je ubijeno 68 Sarajlija, a 142 teže i lakše ranjeno. Peti februar obilježava se i kao Dan sjećanja na sve poginule građane Sarajeva u periodu 1992-1995. godina.Na Markale je danas došao i Hasan Banda, koji je ranjen u masakru prije 27 godina.Teško je, svake godine dolazim na obilježavanje. Sjećanja su još uvijek svježa, kao da je jučer bilo. Sve je teže. Granata je pala blizu mene, ranjen sam u nogu i glavu. Izvadio sam 20, u tijelu imam još 13 gelera – kazao je.
Govorio je i član Predsjedništva BiH Željko Komšić.
Tragedija i zlo. Nama Sarajlijama i Sarajkama je ostalo da čuvamo istinu i da gradimo neko bolje Sarajevo. Što se više sjećamo onih koji su stradali, to ćemo imati bolje Sarajevo – rekao je Komšić.
Na pitanje novinarke da prokomentariše vijest iz Crne Gore gdje bi se jedna ulica trebala zvati po ratnom zločincu Ratku Mladiću, odgovorio je da zlo nije umrlo.
Kad mislite da je kraj, ispostavi se da nije. Vjerovatno, to je sudbina mnogih generacija, kad je sve izgledalo optimistično, kad smo se nadali da će se barem ispravno postupati prema ratnim zločincima, to se nije dogodilo. U taj kontekst možemo staviti i odlikovanje ratnih zločinaca – odgovorio je Komšić.
Premijer KS Edin Forto izjavio je da živimo u vremenu gdje ljudi žive paralelne živote, imaju paralelne istine.
Nevjerovatno je da za događaj poput ovog ima ljudi koji vjeruju da se nije dogodio. Upravo zbog toga je važno da gajimo kulturu sjećanja otrgnuti od politike. Tek tada istina će doći na sva mjesta u regiji. Zato je vrlo važno da izdvojeno iz politike govorimo o ovakvim događajima. Žrtve treba staviti u prvi plan i istina će doći u sve domove – naveo je Forto.
Petog februara 1994. godine, dana koji je zauvijek urezan u sjećanje Sarajlija, a posebno preživjelih u masakru, ubijeni su: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selima Kovač, lbro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Sabit Rizvo, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.
Izvor: Faktor
