PRIJAVA
Kapetanova kula u Bihaću, u Bosni i Hercegovini, spada u red najznačajnijih historijskih objekata iz osmanskog doba. U jedinoj sačuvanoj kuli danas na ostacima nekadašnjih zidina kraljevskog grada sjedili su kapetani bihaćke kapetanije. Nakon austro-ugarske okupacije, utvrda je srušena i grad u potpunosti uključen u urbano tkivo grada.
Prema podacima s kojima raspolaže bihaćki historičar dr. Fikret Midžić, vrijeme njene izgradnje može se smjestiti na početak 18. stoljeća, a pretpostavlja se da je ovo bila divanhana bihaćkog kapetana.
“Na jednom određenom kamenu sa vanjske strane zida Kapetanove kule nalazi se reljef ptice pelikan. Ima mišljenja da je taj kamen tu ugrađen sa neke srušene građevine u Bihaću. Dolaskom austro-ugarskih vlasti u Bihać 1878. godine, Kapetanova kula je adaptacijom unutrašnjeg prostora 1889. godine pretvorena u okružni zatvor. Na osnovu podataka može se konstatirati da je u njoj na tri kata moglo biti smješteno oko 50 zatvorenika koji su tu izdržavali kaznu zbog težih kaznenih prekršaja”, rekao je za Anadolu Agency (AA) historičar Midžić.
– Pretrpjela razna oštećenja –
Tokom prošlosti Kapetanova kula je pretrpjela razna oštećenja, u više navrata je obnavljana što je ostavilo vidne tragove na terenu. Nakon što je njena potreba za funkcijom zatvora prestala 1959. godine predata je na upotrebu tadašnjem Muzeju Pounja. Od tog perioda do danas, samo su nekoliko puta urađeni djelimični radovi na restauraciji unutrašnjosti kule a onda je Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa Bihać ishodovao odobrenje za radove 2011. godine, a radovima se pristupilo nakon objavljivanje tendera 2012, da bi svi radovi uslijed nedostatka sredstava i konstantne borbe da se ista osiguraju iz različitih fondova, bili okončano 2020.
“Kula je u cijelosti sanirana, vegatalizirana i konzervirana. Najveći problem je bila vlaga i kapilarna vlaga unutar samog objekta, gdje smo udaranjem injekcija riješili taj problem. Zatim smo uklonili kompletan krov i postavili novi, poslije toga Muzej Unsko-sanskog katona je na sebe preuzeo zamjenu stolarije kapetanove divanhane na trećem spratu i rekonstrukcije zidnog slikarstva. Nako toga je Zavod izmijenio ostatak stolarije, izbio sve krečne maltere jer su stari bili nekvalitetni. Kada smo to završili uradili smo zamjenu sve drvenarije, a potom podnih obloga i zadnja faza je bila zamjena elektro i vodovodnih instalacija”, kazao je Amir Kadić, direktor Zavoda.
Ukupna vrijednost radova se kreće između 300.000 i 400.000 KM. Iako su radovi malo duže trajali, Kadić ističe da uzimajući u obzir činjenicu da su zadnji radovi na djelimičnoj rekonstrukciji bili 1974. godine, onda ovo i nije toliko dug period.
– Dugotrajan period obnove –
“Sanacija je trajala nekih četiri do pet godina, a uz to i stalna borba sa financijama. Smatram da je ovo ozbiljan projekat putem kojeg smo mi ovaj značajni objekat zaštitili narednih stotinu godina”, istako je Kadić.
Kada su u pitanju finansijska sredstva, iz Zavoda ističu da su bili svjesni da potrebna sredstva nisu mogli osigurati putem Grada Bihaća i Unsko-sanskog kantona. Stoga su pristupili javnim pozivima gdje su pronašli ostatak sredstava.
“Naš najveći finansijer je Federalno ministarstvo kulture i sporta, putem Federalnog zavoda za zaštitu spomenika BiH. Zatim, javljamo se na sve ostale javne pozive federalnog i državnog nivoa. U zadnjih nekoliko godina je opala prekogranična saradnja uslijed novonastale situacije ali i tu smo ranije pronalazili značajan dio sredstava”, rekao je Kadić.
Iz Zavoda ističu da je obnovljena Kapetanova kula predana Muzeju Unsko-sanskog kantona na upotrebu, koji će dalje pripremati izrade novog i stalnog mobilijara.
