PRIJAVA
Drago mi je da je došla pravda. Pravda jeste spora, ali postoji izreka, da je ipak ona dostiživa, ako ne na ovome, onda na onome svijetu, ali i na ovome ona nađe svoj prostor da se uspostavi, rekao je u ekskluzivnom razgovoru za Anadolu Agency (AA) fra Petar Matanović, nekadašnji gvardijan Franjevačkog samostana svetog Petra i Pavla u Tuzli, a sadašnji župni vikar Župe Rođenja blažene Djevice Marije u naselju Ulice, pored Brčkog povodom uklanjanja nelegalno izgrađene crkve iz dvorišta nane Fate Orlović.
“Dijelim radost u pobjedi pravde. Žao mi je da je crkva bila uopće predmet takvog sporenja. Radi se o rušenju crkve, a ispade da mi bude drago, ali eto jeste. Paradoks je to. Rušenje svakog vjerskog objekta je samo po sebi neprihvatljivo. Ali, ovdje je nešto drugo. Viša je pravda od svake crkve. Treba pravdu ipak poštovati”, poručio je fra Petar Matanović.
Rekao je da oni koji su napravili crkvu u dvorištu nane Fate Orlović, oni su to učinili iz sasvim drugih motiva, a ne onim pravim što su trebali biti motivi.
“Ako je nekome bilo do crkve, naravno da je trebao naći načina kako ovdje ili ondje sagraditi crkvu, ali da ne bude to ni protiv koga. Crkva se ne gradi, odnosno niti jedan vjerski objekat ne smije se graditi protiv nekoga, nego za ljude, za vjernike, za prijatelje. Vjerski objekti moraju biti simboli mira i pomirenja i na neki način poziva molitvi, da se molimo. Taj objekat nije nikada tome služio. Ja sam ga tako doživio i prvi puta kada sam ga vidio. To iako sam uz sebe imao tumača koji mi je to pokušao protumačiti, kako je to nekada bila srpska zemlja. To je govorio jedan tako visokonominirani dužnosnik, kao što je vladika. Sam sam se čudio što govori. Nisam sam sebi vjerovao. Da pravo kažem, obuzelo me je nešto čudesno u sebi. Bilo me je stid. Vozi me u svom automobilu, a o tome mi pričao kao nekoj pobjedi, kao nekakvom trijumfu. U tom smislu sam to doživio vrlo crno u ono doba”, rekao je fra Petar Matanović.
Naime, fra Petar Matanović je 1996. godine bio jedan od prvih svećenika koji je kročio nogom u Srebrenicu u kojoj se manje od godinu prije toga desio genocid u kojem je ubijeno više od 8.000 Bošnjaka. Ineteresantno je da je u Srebrenicu ušao iz Bijeljine i to u automobilu kojim je tada upravljao tadašnji vladika zvorničko-tuzlanski Vasilije Kačavenda, jedan od najmoćnijih ljudi Srpske pravoslavne crkve.
On je o tom svom svjedočenju ranije govorio za Anadolu Agency.
“Išli smo automobilom vladike Kačavende. On je vozio. Otišli smo u Srebrenicu da mi pokaže kako je fra Petar Anđelović, provincijal Bosne Srebrene, imao krivo kada je izjavio da je porušena naša kapela u Srebrenici, katolička Crkva svete Marije, koju smo obnovili 1991. godine na 700. obljetnicu dolaska fratara u Srebrenicu. Vladika je želio da demantira fra Petra Anđelovića i da pokaže da to nije istina” priča fra Petar Matanović.
Fra Petar kaže kako su naišli pored Pravoslavne crkve u Konjević-Polju, u dvorištu Fate Orlović. Taj događaj mu je, veli, ostao u sjećanju, jeza i tuga su ga obuzeli.
“Vozim se pored njega, a on kaže: ‘Ovo je nekada bila srpska zemlja, pa su to dodijelili muslimanima. Sada su muslimani otišli, opet je to postala srpska zemlja, to Konjević-Polje i dalje prema Srebrenici.’ Sjećam se tog njegovog tumačenja. Nije mi se sviđalo jer nije istinito. Mislim da je nekako drugačije”, kaže fra Petar.
Upitan da li je vladiki Kačavendi rekao da je upravo on bio taj koji je dočekivao unesrećene Srebreničane godinu ranije, te da je upoznat sa cjelokupnom tragedijom kroz koju su prošli, fra Petar kaže, kako se “bojao svakog provokativnog pitanja, te da je bio gost pa se u skladu sa tim i ponašao”.
“Čak sam šutio na sve. Nije mi se svidjelo to što je govorio. Nisam bio kukavica, ali čim smo morali mijenjati tablice, nije dobro da se dodatno situacija podgrijava”, naveo je fra Petar.
Kroz Konjević-Polje, kaže fra Petar, navirale su mu brojne slike i sjećanja. Te 1991. godine, kada su išli u Srebrenicu, veli, djeca su izlazila iz škole, puna je škola bila, mnoštvo djece na cesti.
“Pomislio sam tada: ovo je budućnost. No, taj put, te 1996, škola je bila demolirana, prazna, prozori su bili porazbijani”, navodi fra Petar.
