PRIJAVA
Fahrudin Hukić i njegov sin Sabahudin uživaju danas u radeći na vodenici u Gornjoj Tuzli.
Posebno je zanimljivo da vodenica radi i kada rijeka Jala u ljetnim mjesecima ima nizak vodostaj.
– Riješio sam i taj problem. Uzvodno sam postavio cijevi, napravio branu i prikupljam vodu. Kada je vodostaj nizak, vodenica opet može raditi nekih sat, dok se rezervoar ne napuni vodom – ističe Fahrudin.
Vodenica je izrađena od prirodnog materijala. Pronašao je hrast obima metar i po, a iz gornjotuzlanskih brda je dovezao kamen neophodan za mljevenje žita.
– Isklesao sam kamen i postavio ga u drvo. Jedan dio kamena je u hrastu, a drugi je iznad. Tako meljemo žito i dobivamo brašno fenomenalnog kvaliteta – tvrdi Hukić.
Brašno iz vodenog mlina ne može se porediti s onim koje melju električni. Svako ko ne vjeruje u to, kaže Fake, neka dođe, proba i uvjeri se. Razlika je, kako kaže on, u okusu, jer njegov mlin žito melje na prirodan način.
Za sat vodenica može samljeti 50 kilograma žita.
– Mene tuga uhvati kada vidim šta se sve baca u rijeku. Nekada je Jala bila čista i sjećam se, još dok sam bio dječak, jednog hadžije koji je uzimao abdest na rijeci. Imamo prirodni biser, ali ne vodimo računa o njemu – govori tužnim glasom Fahrudin Hukić, koji je u Gornjoj Tuzli poznat po mnogim izumima.
Sklopio je traktor i druge mašine, ali se posljednjih godina okrenuo i građevini. On i sin grade kuće „od temelja do krova“.
– Ja sam nekad radio u Beogradu, bio sam navijač Crvene zvezde. I sad znam neke sastave napamet. Moj sin je stekao diplomu mašinskog tehničara, ali nikad nije pronašao posao u struci. Radimo skupa, a ja svoje znanje i iskustvo prenosim na njega – kaže Fahrudin Hukić, koji je izgradnjom vodenice na rijeci Jali ostvario svoj dječački san, piše Avaz.ba.
