PRIJAVA
Najmlađi osnovci su na različite načine pogođeni online nastavom, pogotovo ako se ona odvija putem Viber grupa i društvenih mreža:
- jedan broj učenika u višim razredima (treći i četvrti) ima svoje mobitele i može koristiti aplikacije, ali nemaju svi;
- uspostavljeno je više Viber grupa za različite predmete i u njih su uključeni roditelji, a ne učenici, pa roditeljima šaljemo sadržaje, a onda oni to često komentiraju i traže dodatna objašnjenja;
- u grupi često dolazi do prepiske među roditeljima koja nema veze s nastavom, ponekad i do međusobnih razmirica;
- učenicima je otežano praćenje nastave jer postoji posrednik između njih i nastavnika, a nastavnici ne mogu đacima direktno, kroz primjere, objasniti gradivo; i interakcija među učenicima smanjena je na minimum.
Poseban problem javlja se u realizaciji same nastave, jer se roditelji javljaju umjesto učenika, prijavljuju učenike i tjeraju ih da rade neke stvari koje oni možda i ne bi htjeli.
Naime, u donošenju odluke na koji način će se provoditi online nastava uticaj nisu imali roditelji, a u nepoznavanju prednosti i mana različitih pristupa – pristali su na Viber grupe, čime su postali direktno uključeni u prenos zadataka i rad sa đacima. O tome se nije vodilo računa, kao ni o tehničko-tehnološkoj opremljenosti svih sudionika nastavnog procesa. Ministarstvo je, umjesto da daje jasne upute i uspostavi jedinstven sistem za sve škole i sve nastavnice, direktorima dalo pravo izbora misleći da su škole opremljene (možda i jesu) i da su nastavnici osposobljeni (jer neki zaista jesu), ali ne shvatajući da učionica i rad od kuće nisu isto. Tako je došlo do nedoumice šta i kako dalje. Dodatni problem pojavljuje se kada aktivi razreda razredne nastave dogovore jedno, a neko od kolega/kolegica počne provoditi nešto drugo. Naime, dešava se da profesori razredne nastave drže predavanja putem Viber grupe. Tome su se morali prilagoditi vjeroučitelji, profesori informatike ili engleskog jezika, koji inače – za ostale razrede – rade na online platformama. Također, neki profesori razredne nastave samoinicijativno su prelazili na online platforme, pa bi to saznali roditelji đaka drugih razreda i zahtijevali isti tretman svih učenika i učenica.
Online, odnosno nastava na daljinu, već niz godina postoji kao oblik nastave u redovnim odgojno-obrazovnim ustanovama za đake kojima je otežan pristup školama. Razlozi za to mogu biti različiti: bolest, udaljenost, vremenski uslovi, pa sve do, u našem slučaju, izoliranosti zbog mogućnosti širenja zaraznih bolesti. Ona nikada nije mogla, a teško da će ikada i moći zamijeniti redovnu nastavu, posebno ne zbog socijalizacije i učenja na direktnom primjeru i od drugih.
S početkom obustave redovnog nastavnog procesa, nastavnicama i roditeljima ponuđeno je da koriste online platforme sa svim njihovim mogućnostima ili da provode nastavu preko društvenih mreža.
Online platforme namjenski su prilagođene nastavi na daljinu, sa pripremljenim nastavnicima i učenicama i podijeljenim šiframa. Većina nastavnica prošla je neki vid obuke baš za ovakve prilike, ali, naravno, ne svi i ne sve škole.
Dok je u višim razredima osnovnih škola, srednjim školama i fakultetima programom predviđena online sedmica, u nižim razredima osnovne škole, a posebno u ustanovama za odgoj i obrazovanje učenika sa teškoćama, takva mogućnost je izostala. Znajući da je ovo period kada je neophodno savladati osnove svih predmeta i da je kasnije znatno teže pratiti nastavu ukoliko ih niste uspješno savladali, obavezna je online nastave i za đake nižih razreda i učenike sa teškoćama.
Platforme za učenje na daljinu namjenski su predviđene za izvođenje nastave. Pravljene su upravo za rad sa učenicima. Nastavnice mogu direktno komunicirati s djecom, odgovarati na njihove upite i pomagati im u usvajanju gradiva, a đaci mogu direktno komunicirati između sebe, čime se poboljšava socijalna komponenta.
Znamo da nemaju svi učenici iste preduslove za rad i da će za neke postojati drugačiji oblici nastave, ali se prisutnost posrednika u nastavi, u ovom slučaju roditelja ili starijeg člana porodice, mora smanjiti, te time omogućiti da djeca pokažu svoje sposobnosti i znanja, čime će steći kompetencije koje svi želimo za njih. Naravno da su roditelji tu da pomognu u savladavanju znanja, ali nisu tu da učenike zamijene i rade umjesto njih.
S obzirom na to da sam i sam dio odgojno-obrazovnog procesa, a da do sada nisam imao organiziranu edukaciju iz oblasti online nastave, prinuđen sam da radim isključivo preko Vibera i Messengera. Nastavnici koji sa mnom rade zatrpali bi Viber grupe svojim sadržajima, a teškoće koje đaci imaju samo bi se još više povećale. Posmatrajući kako radi moje dijete – preko online platforme koju koriste škole u Kantonu Sarajevo, gdje su predmeti podijeljeni u posebne foldere, gdje je razvijena komunikacija između đaka i gdje su i odgovori učenika relevantniji – vidio sam koje su prednosti tih platformi. One za starije razrede, srednje škole i fakultete su i sa videopozivima, direktnim javljanjima, i ima ih jako dobrih, a ja tek se upoznajem s nekima od njih.
Na kraju, svi učenici imaju pristup online platformi, kao i nastavnice, te su time i one u prilici da sačuvaju svoju privatnost i spriječe zloupotrebu brojeva telefona, posebno nakon isteka vremena predviđenog za odvijanje online nastave. Zato bismo trebali pružiti šansu platformi za nastavu na daljinu, a koristiti društvene mreže samo kada ne postoje drugi oblici realizacije nastave.
Izvor: školegijum.ba
