PRIJAVA
Bosna i Hercegovina sa samo četiri hidroelektrane gubi preko 270 miliona eura godišnje, a sve zbog nemarnosti vlasti koja ne daje nikakav značaj vrijednostima koje ima te ih prepušta i daje drugima u bescjenje.
Da sve druge zemlje vide dobru priliku u korištenju vodnog potencijala naše zemlje, i koriste ga bez ikakvih naknada, pokazuje i Sporazum koji su potpisale Vlada Republike Srbije i Vlada Republike Italije 2009. godine o saradnji u oblasti energetike.
Ova zainteresovanost Republike Italije za saradnju sa Republikom Srbijom bila je bazirana na potrebi Italije da obezbjedi dovoljne količine električne enerergije iz obnovljivih izvora za ispunjenje svojih definisanih ciljeva.
“Sporazum o strateškoj saradnji” omogućuje državama članicama EU da sklapanjem Sporazuma sa trećim zemljama (državama izvan EU) koriste proizvedenu električnu energiju iz obnovljivih izvora u tim zemljama kao validnu u pogledu ispunjenje svojih ciljeva.
Ono što je posebno u ovom Sporazumu, a trebalo bi se više ticati nadležnih, navedeno je Aneksom ovog Sporazuma gdje su definisani tzv. “zajednički projekti” Republike Italije i Republike Srbije među kojima su i hidroelektrane na srednjem toku rijeke Drine koji pripada Bosni i Hercegovini..
Ono što je poznato jeste da nije došlo do realizacije zajednički projekata navedenih u Sporazuma, jer nije dobijena saglasnost sa nivoa Bosne i Hercegovine.
Iz Ministarstva energetike i rudarstva Republike Srpske su za Akta.ba kazali, da je Vlada Republike Srpske podržala realizaciju ovih projekata potpisivanjem Sporazuma i Izjave o zajedničkoj realizaciji projekata, s obzirom na to, da su hidroelektrane na srednjem toku rijeke Drine u dijelu gdje je granica Republike Srbije i Republike Srpske tj. Bosne i Hercegovine.
“U ovom sporazumu HE Kupinovo je jedna od hidroelektrana čija izgradnja planirana na teritoriji Republike Srbije, ali imajući u vidu da se nalazi na graničnoj rijeci između dvije države i da je u pitanju različito zakonodavstvo koje uređuje ovu oblast za realizaciju ovih projekata bilo je neophodno pribaviti saglasnost institucija Bosne i Hercegovine ali i definisati način daljeg postupanja. S obzirom na to da do sada nismo dobili saglasnost sa nivoa Bosne i Hercegovine nije bilo daljih aktivnosti ni napretka u realizaciji ovih projekata“, rekli su iz ovog Ministarstva.
Sporazum o saradnji su potpisali Ministar rudarstva i energetike Republike Srbije i Ministar industrije, energetike i rudarstva Republike Srpske, 26. aprila 2010. godine u Beogradu, u kojem je izražena namjera da se istraži hidropotencijal srednjeg toka rijeke Drine u cilju da se izgrade elektrane, uključujući mogućnost učešća strateških partnera.
Pitanje šta je sa ostalim projektima nastalim u ovom Sporazumu, a koji se tiču naše zemlje a i same sprovedbe istog, a koji je bez saglasnosti državnog novoa, postavili smo i ostalim stranama, ali ga do pisanja ovog članka nismo dobili.
UZURPIRANA PRIRODNA BOGATSTVA
Priča o značaju korištenja hidropotencijala stara je više od 40 godina, o kojem je Akta.ba već ranije pisala.
Podsjetimo, Bosna i Hercegovina, ni formalno ni pravno, nikada nije dala saglasnost Srbiji za korištenje svojih prirodnih resursa. Na taj način joj je uzurpiran dio prirodnog bogatstva te ga drugi već decenijama koriste bez ikakve nadokande.
Dužina glavnog vodotoka rijeke Drine je 346 km, od Šćepan polja du ušća u rijeku Savu. Ukupan hidropotencijal sliva rijeke Drine, uz mogućnost izgradnje 26 velikih hidroelektrana na glavnom vodotoku i pritokama, je procjenjen na oko 3300 MW i 12100 GWh.
Sadašnja iskorištenost ovog potencijala je svega oko 40 posto, 1322 MW u snazi i 42 posto, 5131 GWh u proizvodnji.
Na slivu rijeke Drine izgrađeno je samo osam hidroelektrana i to na području Crne Gore HE Piva, području Srbije HE Sjenica, HE Kokin Brod, HE Bistrica i HE Potpreć, na graničnom području između BiH i Srbije, na glavnom toku rijeke Drine, HE Zvornik i HE Bajina Bašta i na području BiH HE Višegrad.
Na preostalom neizgrađenom potencijalu je planirana izgradnja 18 hidroeletkrana, od čega je pet hidroelektrana na graničnom području BiH i Srbije HE Tegare, HE Kozluk i HEDrina I, II i III, a tri hidroelektrane na zajedničkom području BiH i Crne Gore HE Buk Bijela, HE Bijeli Brijeg i HE Vikoč.
Ovih osam hidroelektrana pokrivaju oko 70 posto neiskorištenog potencijala rijeke Drine.
Na osnovu dokumentacije koju posjeduje naš portal hidroenergetski potencijal svih slivova sa prostora bivše države Jugoslavija je 17,5 posto. Ukupan potencijal procjenjen na 3300 MW i 12100 GWh/godišnje, do danas je izgrađeno 1322 MW i 5131GWh/god.
Na prostalih 60 posto potencijala moguće je izgraditi 18 novih hidroelktrana. Od izgrađenih velikih hidroelektrana jedino su sporne HE Zvornik i HE Bajina Bašta.
Naime, radi se o hidroelektranama na zajedničkom dijelu sliva, ali se nažalost obje elektrane od momenta puštanja u pogon (HE Zvornik 1957, HE B.Bašta 1968. godine) koriste u potponosti od strane Republike Srbije. Kako se radi u prirodnom resursu, koji podliježe normama pravednog višenamjenoskog korištenja zajedničkih vodotoka, stručnjaci smatraju da se radi o određenom vidu uzurpacije potencijala i neuvažavanjem suvereniteta i prava svih građana Bosne i Hercegovine na dio prirodnog resursa, koji joj po svim normativima, bilo domaćim ili stranim, pripadaju.
ZANEMARENE KONCESIONE NAKNADE
Poznato je da se po međunarodnom pravu koncesije za ovakve objekte daju na period od 30. godina, s tim da se po modelu DBOT, kada je u pitanju inostrani investitor, nakon isteka koncesionog perioda, isti objekat vraća u posjed i korištenje države.
Najduži period u praksi, u svijetu, je maksimalno 50. godina, primjera radi HE Zvornik se koristi duže od 60. godina, samo od jedne strane.
Ukupno ostvarena proizvodnja HE Zvornik (1957-2017) je 31,500 GWh, a ostvarena proizvodnja HE B.Bašta (1968-2017) je 79.625 GWh.
Njihovo korištenje je u potpunosti na strani Srbije, dio proizvodnje koji je trebala da prezume BiH sa obje elektrane iznosio bi 69.041,2 GWh, što predstavlja 62,13 posto (53,351,2 GWh sa HE B.Bašta; 15,690 GWh sa HE Zvornik).
Uvažavajući granice koje su priznate od strane države SFRJ, BiH je vlasnik 50 posto vodotoka na potezu od ušća rijeke Drine do 12,5 km iznad Bajine Bašte, ali i kompletnog vodotoka glavnog rijeke Drine od te tačke 10-15 km do ušća Pive i Tare u Drinu gdje je granica sa Srbijom.
U dokumentaciji se navodi da kada je riječ o doprinosima koji su se trebali plaćati lokalnim zajednicama po osnovu potopljenog zemljišta, bez obzira na zakonom propisane obaveze i na visoku ostvarenu dobit, nisu isplaćivane lokalnim zajednicama u Bosni i Hercegovini. Nije poznato da li je isto rađeno za zajednice na području Srbije.
U ovom slučaju nije bilo nikakvih koncesionih davanja, time Srbija uživa punu finansijsku zaradu od prodaje elektične energije sa ovih objekata, bez ikakvih odoborenjai ovlaštenja od strane nadležnih organa BiH za ovu oblast.
Radi se o hidroelektranama koje imaju raspoloživu instalisane snagu od 550 MW i varijabilnu proizvodnju elektične energije koja se može upotrebiti za efikasno upravljanje hidroenergetskim sistemima te na osnovu istih ostvariti dodatne benefite i zarade za korišteni period, uključujući i hitne isporuke havarijske energije na tržištu Jugoistočne Evrope.
Može se sigurno tvrditi, a što je navedeno i u dokumentaciji, da je taj benefit veći 10 posto od ukupne vrijednosti prosječnih kWh sa ovih objekata.
Isti problem uzurpacije hidropotencijala BiH ima i s Hrvatskom i korištenjem HE Dubrovnik.
Stručna javnost se zalaže za hitno rješavanje ovih problema, jer najviše gubi Bosna i Hercegovina. Za naš portal navode da pravedna uspostava raspodjele vode zavisi od niza faktora koji se moraju riješiti strukturno a odnosili bi se za svaki od pojedinačnih objekata.
Ukoliko se BiH vrati pravo na pravednu raspodjelu vode, građani i privreda će pored uvećane dobiti od preko 250 miliona eura godišnje, imati na raspolaganju jeftiniju cijenu električne energije koja će ju učiniti fleksibilnijom za napredak i sprovođenje novih projekata i investicija.
akta.ba
