PRIJAVA
“Srbi nemaju što više tražiti u Bosni ukoliko se usvoji i proglasi bosanska nacija, Bosanci. Glavni naš prioritet je po svaku cenu sprečiti službeno priznavanje te bosanske nacije.”
(Dobrica Ćosić, SANU, 1989)
Vlada Republike Srpske, očito po nalogu člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine i lidera SNSD-a Milorada Dodika, uputila je ovih dana Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda (UN) opširan 22. Izvještaj u kojem, uz ostalo, Stranku demokratske akcije (SDA) optužuje za sve nedaće ovog svijeta, pa i za rušenje Daytonskog sporazuma.
Izvještaj je generalnom sekretaru UN-a i zemljama članicama Vijeća sigurnosti, uputio predsjednik Vlade Republike Srpske Radovan Višković.
Bosanski identitet
Na stranu činjenica što entitetska vlada – paradoksalno – sama krši Dayton nastojeći voditi svoju vanjsku politiku, iako je to izričita nadležnost države, posebno je zanimljiva jedna opaska koja se odnosi na inače pretencioznu Programsku deklaraciju SDA.
Riječ je o dokumentu koji je usvojen na nedavnom Kongresu SDA, a kojoj je, očekivano, izazvao burne reakcije, i u kojem su srpski i hrvatski nacionalisti, brojni secesionisti i separatisti, stali nalaziti opravdanja za svoje politike i fantazme.
Iz Vlade etniteta RS tako ocjenjuju da je SDA toliko “bezočna u pozivu na radikalnu promjenu sadašnje strukture BiH i dominaciju bošnjačkog elementa” da traži i “afirmaciju bosanskog identiteta kao zajedničkog identiteta svih građana BiH”!?
“Umjesto da slavi nacionalnu raznolikost u BiH, ovaj poziv za uniformnošću pod uslovima SDA predstavlja otvorenu i zlokobnu prijetnju Srbima i Hrvatima. To je eksplicitan poziv da se poništi sva srpska i hrvatska kultura i baština u BiH. Teško da bi se mogao zamisliti gnjev građana Velsa i Škotske kad bi im se reklo da se od ovog trenutka mogu identifikovati samo kao `Britanci`”, naglašava se u Izvještaju.
Nadalje, podvaljujući kao je BiH formirana prije gotovo 25 godina, ističu da u posljednjih četvrt stoljeća “nikada nijedna uticajnija politička stranka nije izvršila tako radikalan i ofanzivan napad na nacionalne tradicije ostalih konstitutivnih naroda u zemlji kao što je SDA”.
Mrski Komšić
U tekstu se konstatira da je SDA već krenula u podrivanje mehanizama zaštite konstitutivnih naroda u BiH i navodi primjer koji pokazuje iz kog razloga je politika u drugom entitetu, FBiH, u krizi, a to je izbor Željka Komšića na mjesto “hrvatskog” člana Predsjedništva BiH.
Istina, kako je primijetio analitičar, uvaženi profesor Esad Bajtal, dosljedan kritičar nacionalnih stranaka – da je SDA na Kongresu bilo šta rekla, reakcije bi bile jednako oštre, no neke činjenice je važno rasvijetliti.
Prije svega, zamjena teza je stara politička disciplina, a Milorad Dodik je njezin majstor.
SDA se može optužiti za sve i svašta, ali da “afirmacijom bosanskog identiteta kao zajedničkog identiteta svih građana”, želi poništiti identitet bosanskih Srba i bosanskih Hrvata, pravoslavnih i katoličkih, to je previše pa i za SNSD-ovu vladu.
Naravno, Dodiku nije smetala SDA kada ga je svojim glasovima dovodila na vlast, ne smeta mu ni danas kada pristaje na trule kompromise s njim, ali mu smeta sve što može biti brana njegovom krajnjem cilju – razbijanju ove zemlje na bazi velikosrpske politike, po uzoru na Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića, gurajući ovdašnje ljude u novo zlo. A, afirmacija bosanskih vrijednosti to svakako jeste.
Kamo sreće da je SDA još devedesetih dosljedno provodila probosansku politiku, ili da je makar to počela činiti onog trenutka kada je njezin osnivač Alija Izetbegović na samrti rekao da Bosna može opstati samo ako “Srbi budu Srbi, Hrvati Hrvati, Bošnjaci Bošnjaci, ali da svi više budemo Bosanci”, jer Dodiku i baštinicima njegove ideologije upravo to smeta.
Čovjeku koji je po svojoj fizionomiji i temperamentu tipičan primjer Bosanca, problem predstavlja afirmacija bosanskih vrijednosti, spoznaja svih ljudi ovih prostora, uglavnom jednako izvaranih i opljačkanih, da imaju mnogo toga zajedničkog, a da je stvar vjerske pluranosti, pa i etničkog opredjeljivanja, nešto što ovdje najmanje može biti dovedeno u pitanje.
No, ukoliko svi shvate da su, prije svega sinovi i kćeri ove zemlje, da su sudbinski vezani za ovu grudu, da su suštinski upućeni jedni na druge, onda je to velika prepreka regionalnim hegemonijama, teritorijalnim aspiracijama koje očito još nisu podvukle svoj račun sa bosanskohercegovačkom državom i njezinim građanima.
Ćosić i Lučić
Za razumijevanje takve politike važno je u pomoć pozvati “oca nacije” Dobricu Ćosića i onu izjavu s početka teksta u kojoj on, prije 30 godina, veli:
“Srbi nemaju što više tražiti u Bosni ukoliko se usvoji i proglasi bosanska nacija, Bosanci. Glavni naš prioritet je po svaku cenu sprečiti službeno priznavanje te bosanske nacije”.
Zanimljivo je da se iz gotovo istih motiva s Ćosićem u augustu prošle godine saglasio i dr. Ivo Lučić, još jedan ideolog i ratni šef ispostave hrvatske tajne službe u Hercegovini, koji u “Globusu” vrišti:
“Ni Hrvati ni Srbi u BiH nisu i neće biti Bosanci”.
Zamislite, recimo, da u Americi nekome kažete da neće i ne može biti Amerikanac samo zato što je Irac, Škot, Poljak, Hrvat, Bošnjak ili Srbin? Kod onih koji s ponosom nose američki pasoš bili biste u najmanju ruku ismijani ili prezreni. Eto, takvim politikama u svijet izlaze ovdašnji nacionalizmi i njihovi razni viskovići, lučići…, ne shvatajući, kako je primijetio zamjenik pomoćnika državnog sekretara Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Philip T. Reeker, kako su ostali duboko u 19. stoljeću.
Iz istog razloga se i u Beogradu i u Zagrebu negira bosanski jezik. U Srbiji ga SANU otvoreno zabranjuje, dok ga u Zagrebu ga nazivaju muslimanskim jezikom. Naravno, daleko od toga da su ljudi koji to čine neupućeni. Oni takvom politikom, gušenjem bosanskog identiteta i bosanskih vrijednosti samo žele za svagda ubiti ono najvažnije, a to je Bosna!
I sve opet kako se ne bi vidjelo da se Potemkinova sela ovdašnje vlasti raspadaju i da desetine hiljada ljudi odlaze iz ove zemlje, da negdje daleko budu, ono što jesu, Bosanci.
