Devetočlana porodica Simić iz Velike Obarske kućni budžet dopunjava prodajom kobiljeg i kozjeg mlijeka i sira.
Osim stada alpskih koza i romanovskih ovaca, gaje i ljubav prema konjima.
Četiri brata i tri sestre s roditeljima marljivo rade na napretku domaćinstva i planiraju proširenje proizvodnje.
Kobilje mlijeko vijekovima se koristilo za imunitet, liječenje ili ljepotu. Legenda kaže da ga je koristio Džingis Kan, a Kleopatra se kupala u njemu. Sada ga uglavnom traže za lijek.
Mladi poljoprivrednik Borko Simić (25) iz Velike Obarske kod Bijeljine od malih nogu gaji ljubav prema konjima. Ljubav je spojio s korisnim, pa je zbog velike potražnje prije tri godine počeo da prodaje kobilje mlijeko.
– Koristi se za plućne bolesti, bronhitis. Ima 1,5 mliječne masti, pa se svrstava u rjeđa mlijeka. Pije se nekuvano, jer tada sačuva najljekovitija svojstva. Imamo mnogo kupaca iz inostranstva. Šaljemo mlijeko u Austriju, Njemačku, Švedsku. Kobile su ždrijebne, pa do maja nema muže, ali prodajemo zamrznuto mlijeko, koje može da se čuva i do devet mjeseci – kaže Borko za Srpskainfo.
Laktacija traje šest mjeseci, objašnjava, i tada prikupe solidne količine mlijeka.
– Jedna kobila daje od litru do litru i po mlijeka. Mora da se muze u prisustvu ždrijebeta, a pošto je zapremina vimena mala muze se od sat i po do dva – kaže Borko.
Da bi mlijeko bilo kvalitetno bitna je i ishrana.
– Suho sijeno, zob za mliječnost, kukuruz, ječam i pšenica za ljepotu grla, a tu su i vitamini – jabuke i mrkve. Moraju se paziti, timariti, ali ko voli ove plemenite životinje ništa mu nije teško – ističe Borko.
O dvije kobile i ždrijepcima brinu svi Simići, a ima ih devet. Glava kuće, Dragan, srećan je što je njegovih sedmoro djece, od kojih najstarije ima 30, a najmlađe 10 godina, naslijedilo ljubav prema konjima, koja se prenosi s koljena na koljeno.
– U svijetu su rasni konji, trkački basnoslovno skupi. Grlo kod nas košta od 1.000 pa do 10.000 eura. Za ishranu grla potrebno je oko 100 eura mjesečno – kaže Dragan.
Osim konja, Simići uzgajaju romanovske ovce i alpske koze. Uz pomoć podsticaja planiraju da prošire proizvodnju.
– Imamo 20 koza i 50 ovaca. Koze su teže za uzgajati, veliki su probirači hrane. Jedu neprskano, paša mora biti bez pesticida i herbicida, pa čak i gnojivo organsko. Namjeravamo da tražimo i sertifikat, a onda da pravimo i mini mljekaru. Kozji i ovčiji sir sada prodajemo širom Semberije, a onda bi nam se otvorila i druga tržišta – kaže otac Dragan.
I kobilje i kozje mlijeko su na cijeni. Litar kobiljeg mlijeka košta 20 eura, kozjeg četiri KM. Kilogram polutvrdog sira je 15 eura, a prodaju i sirutku za dvije KM po litru.