PRIJAVA
Predavač je bio Desimir D. Ivanović, psihoterapeut i profesionalni trener za razvoj ličnih i poslovnih sposobnosti, sa preko četrdest godina praktičnog iskustva u radu sa ljudima, od čega petnaest godina (1990-2005.) u razvijenim Zapadnim zemljama.
Desimir je na početku svog predavanja napravio jasnu podjelu između nauke, religije i duhovnosti, precizno razdvajajući šta su ciljevi, “alati”, praksa i osnovne karakteristike svake od ovih djelatnosti. Tako je, na primjer istakao, da je cilj nauke tehnološki i društveni razvoj, veći standard i lakši svakodnevni život, dok nas religija podučava etici, kako ispravno živjeti i upućuje nas na tradiciju, porodicu i kultivisanje ispravnih životnih vrijednosti, u koje spada osjećaj zajedništva i ljubav prema svim ljudima.
Duhovnost je definisana kao naša prastara i iskonska potreba za boljim poznavanjem samoga sebe, koja se može najlakše predstaviti poznatom izrekom iz Stare Grčke “Gnoti Seauton!” – Spoznaj samoga sebe!
Danas smo zapravo došli do tačke da se o duhovnosti najčešće govori u negativnom kontekstu, pri čemu se pominju sekte i njihovo štetno djelovanje, te Istočna učenja i tome slično. Posljednji primjer toga predstavljaju široke kritike sa raznih strana na ceremoniju otvaranje Olimpijskih igara ovog ljeta u Parizu.
Iz kratkog prikaza i analize ovih oblasti, predavač ističe potrebu da svaki pojedinac treba da u samome sebi integriše, balansira i uspješno harmonizuje sve ove tri oblasti, kako bi imao na raspolaganju sve svoje ukupne potencijale.
Primjera radi, istakao je da ni nauka niti duhovnost nemaju veliki obzir prema etici, zar bi inače bilo toliko razornog oružja u današnjem Svijetu i čestih afera u duhovnim školama i grupama, te je osvešćivanje i kultivisanje ličnog i grupnog etičkog kodeksa, na čemu nas najbolje podučavaju naše religije, porodica i lokalna zajednica, jedan od neizostavnih imperativa našeg bitisanja u sadašnjem vremenu i prostoru.
