PRIJAVA
DA SE PODSJETIMO SOCIJALIZMA
(Aleksandar Knežević)
Na Planeti Zemlja socijalizam se počeo uvoditi u novembru 1917. godine Oktobarskom revolucijom u Rusiji. Snažan domet imao je u periodu 1944 – 1945. kada Crvena armija (vojska Sovjetskog Saveza Socijalističkih Republika – SSSR) oslobađa od Hitlerove Njemačke neke države Istočne i Centralne Evrope i uvodi im socijalizam. I u Jugoslaviji je socijalistička revolucije tekla paralelno sa oslobodilačkim pokretom protiv Njemačke. Antifašistička borba u Jugoslaviji je započela u Hrvatskoj formiranjem partizanskog odreda u mjestu Brezovica kod Siska 22. juna 1941. godine, na dan napada Njemačke na SSSR. Ali Komunistička partija Jugoslavije taj ustanak nije priznala, jer je taj datum bio prije dizanja ustanka u Srbiji – 7. juli 1941. godine (viđenje Brezovice dr. Viktora Simončića – v. link na kraju ovog priloga).
Prije gotovo 50 godina bio sam u Sisku na sastanku Društva za čistoću zraka Hrvatske, sekcije Društva za čistoću vazduha Jugoslavije (čije sjedište je bilo u Sarajevu). Kako se datum sastanka podudarao sa nepriznatim danom ustanka (22. Juni.1941), domaćin dr. Viktor Simončič nas je poveo na obilježavanje tog događaja u Brezovici. Bilo je tu ljudi, a bila je i govorancija. Upamtio sam samo da – kada je bio ustanak u tom mjestu – nisu imali crvenog platna da naprave zastavu, pa su poderali nečiji crveni đemper i tako napravili zastavu. Tako je započelo oslobađanje Jugoslavije.
Bila je i spomen ploča sa imenima prvih antifašista Hrvatske. Bilo mi je poznato jedino Ime Mike Špiljaka, revolucionara i političara, rođenog u Sisku. Mika Špiljak – dok je bio Predsjednik Saveznog Izvršnog Vijeća Jugoslavije bio je otvorio Zimske olimpijske igre u Sarajevu, 1984. godine.
Političke instrukcije
Socijalističku Jugoslaviju je držalo sveto trojstvo: Otac (Tito), Sin (JNA – Jugoslovenska narodna armija) i Sveti duh (SKJ – Savez komunista Jugoslavije). Savez komunista je vodio računa da sa Titova puta ne skrenemo, naročito kada se radilo o putovanju pojedinačnih građana na Zapad.
Sjećam se, išao sam službeno u Bugarsku (Zlatni Pesci) na sastanak Komiteta za čistoću zraka SEV-a- Ono što je OECD bio na Zapadu, SEV je bio na Istoku. Jugoslavija nije bila ćlan ni OECD-a, ni SEV-a, a sarađivala je i sa OECD-om i SEV-om.
Prije odlaska na sastanak u Bugarsku, morao sam otputovati u Beograd po političke instrukcije. Instrukcija je trajala tačno pet minuta. Rekli su mi kada se na kraju bude pravio zapisnik i unosila imena država učesnica sastanka da se ime Jugoslavija stavi na kraju, ali ne „i Jugoslavija“ jer bi ispalo da je Jugoslavija član Istočnog bloka, nego „kao i Jugoslavija“.
Iz vremena socijalizma u Jugoslaviji sjećam se i ovoga. Pričalo se da oficiri JNA porijeklom iz Like nastoje da preko Titove Supruge Jovanke (iz Like) špijuniraju druga Tita. Nakon toga bila je prekinuta komunikcija između Tita i njegove supruge Jovanke. A u medijima se o tome nije ništa govorilo, ali među ljudima se moglo čuti: Ko spomene Joku ide u fijoku.
Ne znam da li je iko zbog nje išao u fijoku. Ali zbog kritike gradnja vile u Sarajevu za Branka Mikulića, bh. funkcionera iz Bugojna, grada koga je Tito volio jer je tamo išao u lov na medvjede, išlo se u zatvor.
Jednom priliko išao sam na neki sastanak u Tuzlu. Primio me u auto Božo Matić, veliki direktor velikog Energoinvesta, Predsjednik Akademije nauka BiH, ministar posljenje jugoslovenske vlade. Ispričao mi je da je Branko Mikulić bio loš predsjednik Vade SR Bosne i Hercegovine, a nakon toga odličan predsjednik Saveznog Izvršnog Vijeća (jugoslovenske vlade). Tamo je Branko Mikulić bio formirao u Vijeću novi resor koji prije nije ranije postojao na saveznom nivou: Komitet za nauku i tehnologije, sa više sektora. Sjećam se samo sektora za zaštitu okolne. Isto tako, sjećam se, bio sam na sastanku nekog tijela tog sektora. Usvajali smo jugoslovensku strategiju zaštite okoline koju su radili po tri stručnjaka iz Hrvatske, Slovenije i Srbije, te jedan iz ostale tri republike. Krenuli smo od papira gdje je bila prva verzija, križali i dopisivali. Kada je taj papir bio išaran, išao je na prekucavanje, i tako najmanje pet puta u toku dana. Kelner je stalno donosio nove ture kafe i sokova i saopštavao nam kako ide rasprava o padanju Vlade Branka Mikulića. Taman kada smo završili posao, vlada je pala. Prvi takav slučaj u Jugoslaviji.
Posljednji predsjednik Saveznog Izvršnog Vijeća bio je Ante Marković. Bio je sastavio dobru vladu. Pravili su program ekonomske reforme Jugoslavije. Prema kazivanju jednog od njegovih ministara Sabrije Pojskića iz Zenice, po završetku radnog vremena, sve do 21 h danima su radili na strategiji ekonomskog razvoja SFRJ.
Crna rupa socijalizma
Ipak, Bosna i Hercegovina se razvijala, koliko su joj dopuštale malo jače socijalističke republike. Bosna i Hercegovina je najbrži razvoj u svojoj historiji zabilježila između 1960-ih i 1980-ih godina, kad je otvoreno milion radnih mjesta i kad je u trgovinskoj razmjeni (međunarodnoj i u trgovini s drugim socijalističkim republikama Jugoslavije) imala pozitivan platni bilans. Ovakav razvoj treba zahvaliti tadašnjoj politici razvoja. Velikim privrednim sistemima kakvi su Energoinvest, Sodaso, Unioninvest, UNIS, Željezara Zenica i drugi dat je političko-ekonomski zadatak da investiraju u otvaranje novih radnih mjesta, posebno u manje razvijenim dijelovima Republike
U društvu koje nije priznavalo menadžment i u kojem je on izjednačavan s tehnokratijom javlja se niz uspješnih menadžera kakvi su Emerik Blum, Rafael Primorac, Mehmed Drino, Stanko Tomić, Alfred Šram, Alojz Derling, Fikret Abdić, Osman Pirija i drugi.
PREDUZETNICI U BOSNI I HERCEGOVINI U DOBA SOCIJALIZMA
Fikret ABDIC. Agrokomerc, Velika Kladusa
Emerik BLUM, Energoinvest, Sarajevo
Alojz DERLING, Vatrostalna, Zenica
Mehmed DRINO, Hidrogradnja, Sarajevo
Osman PIRIJA, HEPOK, Mostar
Rafael PRIMORAC, UNIS, Sarajevo
Stanko TOMIC, RMK Zenica
Alfred SRAM, Unioninvest, Sarajevo
Istaknuti poduzetnici u socijalizmu u Bosni i Hercegovini
Radilo se o velikim preduzećima. Nedostajala su uspješna mala i srednja preduzeća. Taj nedostatak je kapitalistički Zapad nazivao crnom rupom socijalizma. Padom socijalizma mnoga velika preduzeća gube snagu. Oklijevalo se s njihovom privatizacijom i njihova cijena namjerno biva umanjena kako bi ona bila što prihvatljivija pred privatizaciju, ili se radilo o lošim modelima privatizacije. Najčešće se radi o lošem menadžmentu. Ne pokriva se prostor velikih preduzeća drugim modelima, naprimjer kreiranjem mreža malih i srednjih preduzeća (klastera). Velika javna preduzeća se vode nekvalitetno, nedomaćinski, drugim riječima, samo politički, a ne ekonomsko-politički.
Tito je bio ne samo predvodnik pokreta nesvrtanosti i borac za oslobađanje od kolonijalizma mnogih afričkih država. Bio je uveo jedinstveni privredni sistem – farbanje zelenih dolara u crvene. Bila je to važna privredna grana. Sovjetski savez nije mogao na Zapadu da kupuje neke sirovine, ni industrijske proizvode. A Jugoslavija je mogla da ih kupuje, ugrađuje u proizvode i izvozi u Sovjetski savez, sve zahvaljujući našem položaju u svijetu.
Na jednom međudržavnom sastanku pitao me jedan Francuz šta mi u Jugoslaviji radimo od viška novca. Dodao je da oni od viška novca kupuju dionice i tako podržavaju razvoj privrede. Nisam znao šta da odgovorim. Rekao sam da mi od viška novca gradimo vikendice. A on na to reče: Čudan socializam!
Inače, mi smo u Jugoslaviji bili sretni što živimo bolje od građana u socijalističkim državama – članicama Istočnog bloka. Nismo se usudili porediti sa zapadnoevropskim državama. Istina – kako jednom prilikom javno reče Kiro Gligorov bivši predsjednik Makedonije, Evropska unija (tada se zvala: Zajednica) nudila je da Jugoslavija uđe u tu zajednicu i nudili milijarde ECU-a (akronim od engleski European Currency Unit), evropske valutna jedinica Evropske zajednice uvedena 1979. kao jedan od kljućnih elemenata Evropskog monetarnog sistema ) da uđemo u Zajednocu, ali su Slobodan Milošević i Franjo Tuđaman, predsjednici Srbije i Hrvatske to odbili uz obrazloženje da srbizam i hrvatizam nisu još dovoljno razvijeni.
Pad socijalizma
Socijalizam se pojavio i još se odvija u Kini. Revolucionar Fidel Kastro bio je uveo socijalizam na Kubi. Ostalo je zapisano kada je na Konferenciji o okolini i razvoju 1992, godine izjavio: Na svijetu treba da nestane hambre (glad), a ne hombre (čovjek). I taj socijalizam je pao.
Socijalizam u Evropi je ukinut od strane najbogatijih ljudi svijeta 1991/92. godine. Nestanak socijalizma bio je popraćen raspadom tri države. Jedna se raspala kulturno, druga nekulturno, a za treću se još ne zna.
Ali, neki izvana i neki iz unutra htjeli su da sruše Jugoslaviju. Glasao za jedinstvenu i nedjeljivu Bosnu i Hercegovinu. Nakon referenduma živio sam u Republici Bosni i Hercegovini, a nakon Daytona živim u republici Bosni i Hercegovini (slovo R se umanjilo). Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija je prestala da postoji 27. aprila 1992. godine kada su preostale dvije bivše Republike (SR Srbija i SR Crna gora) osnovale Saveznu republiku Jugoslaviju.
