PRIJAVA
Susret predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem u Bruxellesu još jednom je ogolio suštinu odnosa Srbije i Europske unije – vrata formalno ostaju otvorena, ali su stvarni koraci i dalje ograničeni i uslovljeni.
Von der Leyen je nakon sastanka jasno poručila da je proširenje EU „geostrateški imperativ“, ali je istovremeno naglasila ono što Bruxelles već godinama ponavlja Beogradu: Srbija mora znatno uskladiti svoju vanjsku i sigurnosnu politiku s politikom Europske unije. Drugim riječima – bez jasnog distanciranja od Moskve i bez konkretnog političkog zaokreta, napredak će ostati simboličan.
Evropska komisija pozdravila je poteze Srbije u pravcu diversifikacije energetskih izvora i smanjenja ovisnosti o Rusiji, ali to nije promijenilo činjenicu da se Srbija danas nalazi u ozbiljnoj energetskoj i političkoj neizvjesnosti. Predsjednik Vučić je otvoreno priznao da Srbija već više od dva mjeseca nije dobila ni kap nafte u rafineriju, te da je samo pitanje vremena kada će stići upozorenja o sekundarnim sankcijama iz Sjedinjenih Američkih Država.
Posebno osjetljivo pitanje ostaje Naftna industrija Srbije (NIS), koja je pod američkim sankcijama zbog ruskog vlasničkog udjela. Beograd je Moskvi dao rok od 50 dana da pronađe kupca, a u suprotnom najavljuje preuzimanje upravljanja nad kompanijom. Takav potez jasno pokazuje koliko je energetska politika Srbije danas zarobljena između Istoka i Zapada.
Kada je riječ o evropskim integracijama, realnost je neumoljiva: Srbija je pregovore s EU započela još 2014. godine, ali je u više od jedne decenije otvorila tek 22 poglavlja, dok su samo dva zatvorena. Posljednji klaster otvoren je još u decembru 2021. godine, nakon čega proces praktično stoji. I sam Vučić priznaje da, uprkos pohvalama o „određenom napretku“, nema garancija da će klaster 3 biti otvoren ni do kraja ove godine.
Zanimljiv, ali i politički osjetljiv moment sastanka bila je Vučićeva ideja da cijeli Zapadni Balkan zajedno uđe u Europsku uniju. Iako je prijedlog saslušan, iz Bruxellesa nije stigla nikakva reakcija. Time je još jednom potvrđeno da EU ne razmišlja o „paket-članstvu“, već o individualnoj odgovornosti svake države.
Poruke iz Bruxellesa su, barem za sada, jasne: EU i dalje deklarativno podržava evropsku perspektivu Srbije i govori o „demokratskoj Srbiji u Uniji“, ali bez konkretnih političkih odluka u Beogradu, taj put ostaje dug i neizvjestan.
Za Srbiju vrijeme više ne radi u njenu korist – ni na energetskom planu, ni na evropskom.
