PRIJAVA
Da postanu demineri, uglavnom se odluče zbog finansijske situacije. Takva je priča i Brace Pandurevića.
1996. godine u BiH počeo je proces deminiranja. Braco Pandurević kao deminer među prvima je kročio u bh. minska polja. 25 godina kasnije, rukovodilac je operacija NPA BiH.
“Straha nije bilo nakon svih nedaća koje smo proživjeli do 1995 godine. Uvijek razmišljate – nadam se da nije danas i da nisam ja taj koji će da uradi nešto pogrešno. To je uvijek na prvom mjestu – razmišljate da uradite sve ispravno i po svim propisima, a onda razmišljate o onima koje ostavljate kod kuće”, kaže on.
Da bude deminer, odlučio je isključivo jer mu je trebao posao da prehrani porodicu, priča Pandurević. Brojni mladići, njegovi učenici, iz istog razloga se i danas odlučuju za posao deminera.
“To su lične odluke koje svaki pojedinac mora da donese, do sada nikada nikome nisam savjetovao da radi ovaj posao. Ja sam krenuo kao deminer, kroz godine sam napredovao. Naravno, kako godine prolazi, sve je manje zanimanja za ovaj vid posla”, dodaje.
A osim rizikovanja sopstvenog života, razlog je i nedefinisan status deminera u BiH. Postojanje ovog zanimanja od izuzetne je važnosti.
“Pored čišćenja mina, kao jedne od aktivnosti koji provodimo u BiH, tu je problem sa kasetnom municijom. Do 2012. BiH nije imala predstavu koliki problem ima sa kasetnom municijom, a pored svega toga, imamo i problem sa osiromašenim uranom”, ističe Pandurević.
22 lokacije u BiH su zagađene osiromašenim uranom kojem su svakodnevno izloženi bh. građani. Analize i ispitivanja su urađena, dokumentacija dostavljena nadležnim institucijama, ali odgovora nema, dodaje Pandurević. Dok institucije šute, bh. demineri pod budnim okom Brace Pandurevića aktivno rade na obukama deminera u Čileu, Iranu, Gruziji i gdje god ih nevladina organizacija NPA iz Norveške angažuje – jer njihovo znanje izuzetno je cijenjeno van granica BiH.
federalna.ba
