PRIJAVA
Hercegovac, Srbin, Mostarac — sve je to bio Aleksa Šantić. Naposlijetku, to nije ni bitno, jer Šantić je svojim stvaralaštvom ostavio traga u bosanskohercegovačkoj, odnosno srpskoj književnosti. Šantić je u časopisu “Zora” čiji je bio suosnivač objavio pjesmu posvećenu Bošnjacima, koji su masovno napuštali Bosnu i Hercegovinu dolaskom Austro-Ugarske i odlazili u Tursku. Za razliku od pojedinih današnjih srpskih nacionalnih krugova kojima je u mislima samo velikosrpska ideja, Šantić je ovom pjesmom jasno poručio za šta se opredjeljuje, Šantić je bio za ideju “bosanstva” pri čemu je svoju domovinu jednako smatrao i domovinom Bošnjaka.
OSTAJTE OVDJE
Ostajte ovdje!… Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat k'o što ovo grije;
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije.
Od svoje majke ko će naći bolju?!
A majka vaša zemlja vam je ova;
Bacite pogled po kršu i polju,
Svuda su groblja vaših pradjedova.
Za ovu zemlju oni bjehu divi,
Uzori svijetli, što je branit znaše.
U ovoj zemlji ostanite i vi,
I za nju dajte vrelo krvi vaše.
K'o pusta grana, kad jesenja krila
Trgnu joj lisje i pokose ledom,
Bez vas bi majka domovina bila;
A majka plače za svojijem čedom.
Ne dajte suzi da joj s oka leti,
Vrat'te se njojzi u naručja sveta;
Živite zato da možete mrijeti
Na nijemom polju gdje vas slava sreta!
Ovdje vas svako poznaje i voli,
A tamo niko poznati vas neće;
Bolji su svoji krševi i goli
No cvijetna polja kud se tuđin kreće.
Ovdje vam svako bratski ruku steže –
U tuđem svijetu za vas pelen cvjeta;
Za ove krše sve vas, sve vas veže:
Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta.
Ostajte ovdje!… Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat k'o što ovo grije, –
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije…
