PRIJAVA
Akademik Suad Kurtćehajić
La minuta veritas (Trenutak istine)
Ako historičari ne ospore ili potvrde da se bosanski muslimani nisu nikada identificirali sa nazivom Bošnjak do 1993. godine onda će se bošnjaštvo srušiti kao kula od karata jer je narod prihvatio taj naziv usljed uvjeravanja da je to višestoljetni naziv kojim smo mi sebe nazivali. Preko noći će se skinuti okovi bošnjašva i proglasiti bosanstvo koje je u srcu bosanskog čovjeka i koje je ugušeno izmišljenom pričom o višestoljetnom bošnjaštvu. Bosanstvo će biti krik slobode i nada u novu i bolju budućnost.
Volio bih da stavimo tačku na pitanje našeg naziva Bošnjak i da okončamo polemiku po socijalnim mrežama i zato pozivam sve univerzitetske profesore, historičare, specijaliste za period Bosne pod Osmanlijama i Austrougarskom da izađu u javnost i iznesu jasne dokaze o tome da li smo se mi ( mislim na bosanske muslimane) ikada od dolaska Osmanlija identifikovali sa imenom Bošnjak.
Njegova istraživanja u zadnjih godinu dana ukazuju da mi od dolaska Osmanlija nismo izašli niti smo htjeli da izađemo iz vjerskog identiteta, do 1968. godine kad su nam komunisti omogućili status nacije pod imenom Musliman, i da se naše ubjeđivanje naroda svodilo na to kako su nas Dositej Obradović 1783, Dalmatinski franjevci 1780, Slovenački list 1805, Matica srpska 1825, Ilija Garašanin 1844. godine i drugi van Bosne zvali Bošnjaci. Iz njihovih izjava mi smo logicirali i izvlačili zaključak da smo bili Bošnjaci čim nas oni tako zovu. Samo je bilo čudno da mi nismo imali jake dokaze da smo mi sami sebe tako zvali ( misli se na bosanske muslimane). Ono što nismo razumjeli je da je to drugima bila teritorijalna odrednica za stanovnike Bosne i da su preuzeli i koristili ugarski naziv Bošnjak za Bosance. Na isti način danas nas u svim ex jugoslovenskim republikama zovu Bosanci iako se mi u Bosni pišemo Bošnjaci, Srbi i Hrvati i ostali.
Susjedi nas više od jednog stoljeća ne zovu Bošnjaci već Bosanci. Oni se i ne sjećaju da su nas ikada zvali Bošnjaci jer taj naziv je postao arhaičan i pao u zaborav i njima i nama. A mi onda kada prvi put slobodno i bez nametanja te 1993. možemo da odlučimo o našem identitetu uzimamo tuđinsko ime Bošnjak za našu etničku i nacionalnu odrednicu umjesto identiteta Bosanac koji je na našem bosanskom jeziku i koji je najprirodniji i najlogičniji naziv i uz to se čvrsto veže za državu, savremen je i integrišući dok istovremeno sve druge identitete polako čini strancima u Bosni. Ako hoćemo Bosnu moramo imati Bosance. Bosna bez Bosanaca nema nikakvih šansi sa ova tri etnonacijsko religijska identiteta. I ovo se ne mora tretirati kao promjena imena kao što je bilo Musliman u Bosanac već samo korekcija zbog sličnosti naziva koja naš identitet veže za Bosnu kao državu uz potpunu otvorenost tog naziva za sve one koji žive kako u Bosni tako i van nje a koji smatraju da pripadaju bosanskoj kulturi, bosanskij tradiciji, običajima, historijskim vezama i koji Bosnu doživljavaju kao svoju matičnu državu. Sa ovom korekcijom imena mogli bi računati na blizu dvije trećine Bosanaca na prvom sljedećem popisu a šta će to značiti za Bosnu možete samo da pretpostavite. Ako se historičari ne oglase po ovom pitanju smatraće se to kao prećutna saglasnost zaključcima Kurtćehajića. A historičari bi trebali da budu u funkciji nauke i istine a ne politikanstva ili u službi stranke ili režima kao što to neki rade.
Kurtćehajić smatra da njegove tvrdnje nisu sveto slovo ali traži da se o tome očituje nauka i profesori koji su eksperti za ove periode i koji neće prednost dati političkim opcijama već naučnoj istini kakva takva je.
Ukoliko se njegove tvrdnje pokažu tačne morat ćemo priznati da je narod obmanjivan tri decenije pričom o višestoljetnom bošnjaštvu da bi prijvatio taj naziv. Jedan od glavnih ideologa priče o bošnjaštvu koji je najviše odgovoran za bajku koja je plasirana narodu akademik Ferid Muhić je volio reći antičku mudrost “neka bude istina pa makar propao cijeli svijet”. E sad je kucnuo čas da historičari ponude dokaze da smo mi sebe zvali Bošnjacima ili da priznaju da ih nemamo.
Ako se navodi Kurtćehajića pokažu tačnim bošnjaštvo će se srušiti kao kula od karata a niknuće bosanstvo iz srca bosanskog čovjeka a Bosna će doživjeti preporod.
