PRIJAVA
Predsjednik Bosanske akademije nauka i umjetnosti „Kulin ban“, akademik Suad Kurtćehajić poručuje Visokom predstavniku Kristijanu Šmitu da problem Bosne i Hercegovine nije u nelegitimnom predstavljanju nego u diskriminaciji svih građana Bosne i Hercegovine. Shodno tome gospodin Šmit u pogledu problema koji ističe lider HDZ-a Dragan Čović da bosanski Hrvati nisu legitimno predstavljeni u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, te prijeti da ako se to ne promijeni kroz novi izborni zakon neće biti Bosne i Hercegovine, mora razumjeti dvije stvari.
Prva je da u uvodnoj odredbi člana V koja se odnosi na Predsjedništvo Bosne i Hercegovine jasno stoji: „Predsjedništvo Bosne i Hercegovine će se sastojati od tri člana: jedan Bošnjak, jedan Hrvat od kojih se svaki bira neposredno sa teritorije Federacije, te jedan Srbin koji se bira neposredno sa teritorije Republike Srpske“. Očigledno nema odredbe da Hrvati u Bosni i Hercegovini biraju hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine nego biranje pripada građanima Federacije Bosne i Hercegovine bez obzira kom narodu pripadaju s tim da jedan mora biti Bošnjak a drugi Hrvat.
Problem u Bosni i Hercegovini je što su ustavna rješenja diskriminatorna prema svim građanima Bosne i Hercegovine a na to jasno ukazuju četiri presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu i to Sejdić i Finci koji su dobili presudu protiv odredbe koja ih diskriminiše da kao Rom i Jevrej ne mogu da se kandiduju za člana Predsjedništva BiH, Ilijas Pilav koji je dobio presudu protiv odredbe koja ga diskriminiše da kao Bošnjak ne može da se kandiduje za člana Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda jer živi na teritoriji RS, Aida Zornić koja je dobila presudu protiv odredbe koja je diskriminiše zato što se izjasnila da ne pripada ni jednoj od tri etničke grupe iz kojih se biraju članovi Predsjedništva BiH i Svetozar Pudarić koji je dobio presudu protiv diskriminatorne odredbe da kao Srbin u Federaciji BiH ne može da se kandiduje za člana Predsjedništva BiH. Svi oni su dobili presude u svoju korist protiv diskriminatorne odredbe gore citirane koja je u direktnoj suprotnosti sa drugom odredbom Ustava Bosne i Hercegovine sadržane u članu II stav 2. koja kaže: „Prava i slobode određene u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava iosnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima“.
Također u član II stav 4 koji je naslovljen riječju nediskriminacija stoji: „Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa,jezik,vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, rođenje ili drugi status“. Nažalost iz ovoga se vidi da Ustav Bosne i Hercegovine sadrži norme koje su u međusobnoj koliziji koje bi mogli označiti kao konstrukcione greške Ustava Bosne i Hercegovine zato što je protivno odredbama člana II Ustava Bosne i Hercegovine koji se tiču ljudskih prava i osnovnih sloboda u Bosni i Hercegovini svaki građanin diskriminisan jer ne može formalno-pravno da ostvari određena prava ako nije pripadnik jednog od tri u Ustavu imenom navedena naroda: Bošnjaka, Srba ili Hrvata. Također ne samo da ne može biti član Predsjedništva Bosne i Hercegovine već ne može biti ni član Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Pored toga ako neko živi u pogrešnom entitetu ( Bošnjak iHrvat u Republici srpskoj ili (Srbin u Federaciji Bosne i Hercegvine) također ne mogu imati pristup ni Predsjedništvu Bosne i Hercegovine ni Domu naroda čak i kada pripadaju jednom od tri u Ustavu imenom navedena naroda.
Shodno iznesenom akademik Kurtćehajić poručuje Visokom predstavniku Kristijanu Šmitu da je promjena izbornog zakona poželjna i predstavlja imperativ ali ona mora otkloniti sve diskriminacije i dovesti u poziciju svakog građanina Bosne i Hercegovine da pod jednakim uslovima može imati pristup svakoj poziciji u državi. Taj princip apstraktnog građanina koji ima jednaka prava je princip koji je demokratska Evropa razvila u svojim pravnim sistemima i mi tražimo da se i prema Bosni i Hercegovini primijene evropske vrijednosti.
I na kraju akademik Kurtćehajić kazuje gospodinu Šmitu: lažu vas da u Bosni i Hercegovini imamo konstitutivne narode. U historiji Bosne i Hercegovine nikada taj termin nije postojao. Postojao je u Bosni i Hercegovini dok je bila u okviru jugoslovenske federacije termin ravnopravni narodi.
Bosnu i Hercegovinu nijedan njen narod nije konstituisao da bi bio konstitutivan već je Bosna i Hercegovina iznjedrila narode koji se danas označavaju Bošnjaci, Srbi, Hrvati, ostali i građani Bosne i Hercegovine. Shodno tome u Preambuli Ustava Bosne i Hercegovine stoji na engleskom koji je jedini validan u slučaju spora oko tunmačenja: „ Bosniacs, Croats, and Serbs, as constituent peoples (along with Others), and citizens of Bosnia and Herzegovina hereby deternine that the Constitution of Bosnia and Herzegovina is as follows: u prevodu na bosanskom: Bošnjaci, Hrvati i Srbi kao konstituentni narodi u zajednici s ostalima), i građani Bosne i Hercegovine ovim utvrđuju Ustav Bosne i Hercegovine:“
A termin constituent znači sastavni tako da Ustav Bosne i Hercegovine utvrđuje njenih pet elemenata ili sastojaka. Bošnjaci, Srbi, Hrvati zajedno sa ostalim narodima i građani Bosne i Hercegovine. Shodno ovome u ovoj odredbi nema supremacije ova tri naroda nad drugima ali zbog lažnog prevoda i neprekidnog mantranja da je Bosna i Hercegovina država koja se satoji od dva entiteta i tri konstitutivna naroda ? ( što je laž) imamo diskriminaciju na svim nivoima.
Zato akademik Kurtćehajić predlaže Visokom predstavniku Šmitu da započne pripremu novog Izbornog zakona za Bosnu i Hercegovinu ali koji će uvažiti u svojim rješenjima sve presude Suda za ljudska prava u Strazburu i princip nediskriminacije koji je sadržan učlanu II stav 4. Ustava Bosne i Hercegovine.
