PRIJAVA
Dodik, odnosno njegova politička partija, započeli su o priču o MAP-u, podnoseći svojevremeno zahtjev za MAP. Na njima je da to pitanje završe. Sami su započeli – sami moraju završiti, kategoričan je Ivanić.
Kada očekuje formiranje vlasti i šta su glavne kočnice tog procesa? Kako tumači Dodikov poziv vojnicima Trećeg pješadijskog puka? Zašto je primjena bonskih ovlašćenja dugoročno štetna za sve u BiH? Kakvi su odnosi u regiji i da li je na postojeće granice stavljena tačka? Neka su od pitanja na koja je Ivanić odgovorio u intervjuu za Vijesti.ba
– Kakav je Vaš stav o pozivu koji je, tokom obilježavanja Dana Trećeg pješadijskog puka Oružanih snaga BiH, predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik uputio vojnicima da sljedeće godine obuku uniforme Vojske RS? To je proizvelo niz reakcija u političkoj javnosti BiH.
IVANIĆ: Treći pješadijski puk nastavlja tradiciju Vojske RS i na svojoj uniformi već ima obilježje Vojske RS. To za mene uopšte nije sporno, tako je definisan zakonski i tako treba da bude. Koje uniforme će oblačiti – to pitanje regulisano je pravilima i zakonima. Ako nije predviđeno da se koriste uniforme Vojske RS, onda Dodik mora obezbijediti da to bude promijenjeno i prihvaćeno. Ako je korištenje uniforme Vojske RS predviđeno, onda ne vidim nijedan od razloga da se to osporava.
Suština je kako je zakonski to riješeno. Dakle, ako je omogućeno, ne vidim razlog zašto bi se to osporavalo, jer je prirodno. Ako nije omogućeno, onda očekujem da će Dodik sa svojim partnerima, s kojima očito dobro raspoređuje funkcije, uspjeti dogovoriti i pitanje uniformi. Dakle, na njemu je.
Inače, na uniformi Trećeg pješadijskog puka nalazi se obilježje Vojske RS i to je u skladu sa zakonom. Šta uopšte znači priča o uniformama, to ne znam, niti znam na šta bi se to svelo. Maskirne uniforme su maskirne uniforme. Na uniformama Trećeg pješadijskog puka već je znak Vojske RS. Stoga ne znam na šta je Dodik mislio. Ne želim ni da ulazim u procjene i analize onoga šta je mislio kada je to rekao. Na njemu je da to kaže.
– Bošnjački političari saglasni su da ovaj poziv predstavlja otvoreni poziv na rušenje OSBiH, te da je insistiranje na MAP-u najbolji odgovor Dodiku. Kako tumačite njihove argumente?
IVANIĆ: Stavovi o rušenju OS BiH su pretjerivanje. Mislim da to ne zaslužuje ovakvu vrstu komentara, jer se to nigdje nije pominjalo. U pitanju je emotivni odnos. Ponavljam, za mene Treći pješadijski puk već ima obilježja Vojske RS i uopšte ne razumijem na šta je Dodik konkretno mislio. Jednako tako, isključive reakcije koje dolaze iz FBiH potpuno su neprimjerene.
– A stav da je insistiranje na MAP-u najbolji odgovor aktuelnom predsjedavajućem Predsjedništva BiH?
IVANIĆ: MAP je posebna priča. Svima je poznato da saglasnost oko tog pitanja ne postoji, posebno između SDA, HDZ-a i SNSD-a, kao struktura koje bi trebalo da formiraju vlast, prema onome što se do sada vidi. Taj problem oni će svaki put naglašavati i svaka stvar će se koristiti za afirmaciju jedne ili druge politike.
Smatram da je uvlačenje MAP-a u naše interne stvari nepotrebno. MAP je, sam po sebi, kontroverzna stvar za vladajuće. Stičem utisak da su se oni zapetljali, te da niko ne može napraviti iskorak i doći do nekog rješenja. Dodik uporno insistira da MAP-a neće biti, kao što i bošnjački političari uporno insistiraju da će MAP-a biti.
Kako će oni to prevazići? Zaista ne vidim rješenje u ovom trenutku, tim prije što mi niko od njih ne djeluje da je spreman tražiti rješenje ili kompromis. Svi isključivo insistiraju na svojim stavovima. Mislim da će MAP ostati kao vrlo ozbiljna tema i dalje, te kao glavni razlog zašto će biti jako teško očekivati formiranje novog saziva Savjeta ministara BiH u ovim okolnostima.
Dodik, odnosno njegova politička partija, započeli su o priču o MAP-u, podnoseći svojevremeno zahtjev za MAP. Na njima je da to pitanje završe. Sami su započeli – sami moraju završiti. Kako će to uraditi – ja zaista u ovom trenutku ne znam.
– Iz PDP-a su nedavno saopštili da će uz Dodikov pristanak i odobravanje, ministar odbrane BiH Marina Pendeš predati Prvi godišnji nacionalni program za NATO, čime se kreće u aktivaciju MAP-a. S Vaše tačke gledišta, je li ovo realna mogućnost?
IVANIĆ: To može biti kvazipokušaj da se stvari riješe, ali mislim da nije suštinsko rješenje. Taj program bi podrazumijevao saradnju sa institucijama vlasti u reformi odbrane. Bez političke volje da se to uradi, problem se ne može prevazići time što će neko to uraditi.
Ne vjerujem da ovaj način ikome odgovara, pa ni samom NATO-u, jer mislim da oni traže jasan stav. Prema mom mišljenju, pomenuta varijanta više ne dolazi u obzir. Ona je negdje postojala, čak su i pojedine međunarodne institucije predlagale takvu vrstu rješenja, međutim, mislim da to politički nije realno, pa ni prihvatljivo.
Stoga, ne očekujem da je ovo rješenje za MAP. Ovdje se mora podrazumijevati postojanje neke političke odluke. Ta politička odluka može biti “Da” ili “Ne”. Ništa između toga nije realno.
– Kazali ste da i sam NATO očekuje jasan stav BiH o MAP-u. Nedavno je komandant Zajedničke komande snaga NATO-a u Napulju, admiral James Foggo upozorio da neaktiviranje MAP-a predstavlja rizik za BiH, podsjetivši, između ostalog, da je RS mijenjala svoj stav o ovom pitanju.
IVANIĆ: Iskreno, mislim da preveliko javno kritikovanje bilo koje od strana nije pametno, jer gura tu stranu u negativan pristup. Ja bih i dalje nastojao da se ova tema još uvijek drži u unutrašnjim razgovorima, ako se želi rješenje. Ako rješenja ne bude ili ako se vidi da ga nema, onda će takvih stavova biti sve više, što će dodatno iskomplikovati situaciju. Bojim će se tek tada svako otići u svoju strani i da tek tada neće biti prostora za dogovor.
– Jesu li opravdana upozorenja da će proces formiranja Savjeta ministara BiH biti, uslovno rečeno, po modelu iz 2010. godine, kada BiH više od godinu dana nakon izbora nije imala vlast na državnom nivou?
IVANIĆ: Mislim da se takva situacija može ponoviti. Rješenje je moguće naći jedino ako su akteri spremni na kompromis. Prema mom mišljenju, dvije teme su dominantne kada je u pitanju formiranje vlasti. Jedna je da u paketu idu formiranje vlasti u FBiH i formiranje Savjeta ministara BiH. Zbog zahtjeva HDZ-a BiH da se mijenja Izborni zakon BiH smatram da je to teško očekivati. Ne očekujem da će SDA pristati da formira Savjet ministara BiH, a da neriješenom ostavi Vladu FBiH. To je prvi ozbiljan problem.
Drugi problem je ovo što smo ranije pominjali u vezi sa NATO-om. Svaki od ovih problema ponaosob dovoljno je težak i dovoljno ozbiljan da oteža formiranje vlasti, a bojim se da, kada su zajedno, to je tek tada vrlo teško. Vrlo sam pesimističan po pitanju spremnosti vladajućih partija, koje su se proglasile izbornim pobjednicima na veoma spornim izborima, ali njihov zadatak je da nađu rješenja.
Oni su jednostavno podijelili funkcije, jednostavno su dogovorili formiranje Kolegijuma oba doma Parlamenta BiH, jednostavno su izvršili raspodjelu fotelja u budućem sazivu Savjeta ministara BiH. Kada su već bili u stanju to da urade, onda moraju biti u stanju da riješe ove političke probleme.
– Nakon predstavljanja izvještaja o BiH u Njujorku, visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko dobio je ohrabrenje od pojedinih ambasadora zemalja u Vijeću sigurnosti UN-a da koristi bonska ovlašćenja. Upozorili ste da bi to dugoročno bilo na štetu svih u BiH. Pojasnite nam svoj stav.
IVANIĆ: Novina je da se nakon dugo vremena, nakon osam godina najmanje, ponovo počelo pojavljivati pozivanje na bonska ovlašćenja. To je značajna promjena, što ranije nije bilo. Evidentno je da u međunarodnoj zajednici ne postoji puna saglasnost, jer su ne samo Rusija, nego i pojedine zemlje EU, vrlo kritične prema upotrebi bonskih ovlašćenja.
Generalno mislim da bonska ovlašćenja nisu dobro rješenje i protiv njih sam. Teška politička poruka je da 25 godina nakon uspostavljanja mira i Dejtonskog sporazuma dolazite u poziciju da se moraju koristiti bonska ovlašćenja. Smatram da će potrajati još dugo vremena prije nego što se ovaj mehanizam eventualno ponovo upotrijebi.
Prvenstveno, smatram da pozivanje na bonska ovlašćenja predstavlja jednu vrstu upozorenja aktuelnim vladajućim strukturama i to ne samo jednoj. Naime, ukoliko se budu koristila bonska ovlašćenja, mislim da će biti iskorišćena u smislu zakonskih rješenja. Biće potrebno vremena da se postigne saglasnost. Ako bi se išlo na eventualnu promjenu političara, vjerovatno bi to bilo mnogo balansiranije nego što je to do sada bio slučaj. Ne očekujem da će se ikada više desiti da samo jedna strana bude izložena ovom mehanizmu.
– Kako ocjenjujete trenutne odnose u regiji? Svjedoci smo oštre retorike, ali i pokušaja da se odnosi relaksiraju, poput samita u Berlinu, u kojem su učestvovali zapadnobalkanski lideri sa njemačkom kancelarkom i francuskim predsjednikom. Fokus je bio na odnosu Beograda i Prištine. Za naredni period najavljen je i susret u Parizu.
IVANIĆ: Situacija u regiji puna je otvorenih pitanja i problema. Ništa do kraja nije dovedeno, s tim da je stanje gore u odnosu na period prije deset godina, kada su odnosi bili relaksiraniji. Ključ smirivanja prilika, prema mom mišljenju, jeste pokušaj da se drži dijalog. No, izgleda da su međunarodne institucije više spremne na to da se održi dijalog, nego što su lideri na Balkanu.
Ako je išta pozitivno, pozitivno je što su dvije ključne zemlje EU uzele na sebe da pokušaju tražiti zajedničke dogovore i rješenja. Ne očekujem nikakve velike spektakle. Mislim da je osnovni cilj berlinskog procesa bio da stvari smire i uvedu u neku vrstu normale, te da se smanji teška retorika koja je bila prisutna. Ako bi se u tom smislu napravio određeni iskorak u kratkom periodu, to bi bilo dobro.
Kada govorimo o Beogradu i Prištini, ključ je da Priština ukine takse na robe iz Srbije i BiH. Mislim da je to razumno i sa stanovišta BiH. No, ne vidim spremnost da se to uradi. Dok se to ne uradi, vrlo sam pesimističan da je moguće napraviti ikakve ozbiljnije korake u smirivanju prilika, posebno kada je u pitanju odnos Beograda i Prištine.
– Njemačka i Francuska jasno su stavile do znanja da odbacuju mogućnost crtanja novih granica na Balkanu. Prema Vašem mišljenju, je li taj proces okončan?
IVANIĆ: U politici generalno, a posebno na Balkanu, ništa nije jednom za svagda dovedeno do kraja. Naprotiv, uvijek se otvaraju mogućnosti raznih vrsta. Stoga smatram da je bio malo isključiv i tvrd stav da su neke stvari neprihvatljive, jer, prema mom mišljenju, šta god dogovore dvije strane, koje se nalaze u političkom sukobu, treba da bude prihvatljivo. Generalna ocjena bila je da se u suštini nije znalo o čemu se govori, odnosno šta je to podrazumijevalo razgraničenje, da li su strane bile zainteresovane za to ili ne. Ne treba biti isključiv. Kada nešto kritikujete, onda treba da kažete i šta je rješenje. Nisam vidio da iko govori o tome šta je rješenje, osim poziva na dijalog, pri čemu su mnogi govorili da je razgraničenje neprihvatljivo.
– Online magazin Žurnal, pozivajući se na dobro upućene sagovornike, piše o aktivnostima Savjeta za zaštitu ustavnog poretka RS. Između ostalog, među aspektima djelovanja navodi se prikupljanje podataka i organizovanje akcija protiv svih koji su označeni kao neprijatelji aktuelne vlasti u RS. Savjet je, prema navodima, sačinio listu nepodobnih, odnosno navodnih neprijatelja RS, među kojima su opozicioni političari, novinari, intelektualci i javne ličnosti. Ukoliko se ovi navodi ispostave tačnim, koliko su oni upozoravajući? To Vas pitamo imajući u vidu ranije slične aktivnosti, odnosno izjave iz 2016. godine da SNSD pravi “crnu knjigu” sa imenima onih koji su na bilo koji način naštetili ovoj političkoj partiji.
IVANIĆ: Ako tako nešto postoji… Ipak, ne vjerujem da postoji. Koliko god da je vlast u RS izgubljena, ne mislim da je izgubljeno u toj mjeri da se bavi ovakvim stvarima. To bi značilo da se preko Savjeta za zaštitu ustavnog poretka RS prave liste domaćih neprijatelja, što je najcrnja moguća stvar koja se nigdje na svijetu ne događa, pa se nadam da se neće dogoditi ni u RS.
No, da postoji negativan stav režima prema svakome ko misli drugačije i da se za to zloupotrebljavaju javni servisi, nešto je na šta smo navikli. To je već godinama prisutno u RS i samo to je po sebi neprihvatljivo, a kamoli da postoji zloupotreba institucija poput Savjeta. Nadam se da se vlast u RS ne bavi time.
SB
