PRIJAVA
Slika Starog mosta u Mostaru stoji iznad polica u kući Nadije Bushnaq, bivše senatorke i društvene aktivistkinje.
Poznata bosanskohercegovačka znamenitost, Stari most u Mostaru, podsjetnik je na korijene Nadijine porodice.
Sjedeći u fotelji u svom domu u Ammanu, Bushnaq se prisjeća dana kada bi
se početkom 1950-tih njena majka i tetke zajedno okupljale da naprave
pitu zeljanicu – tradicionalno bosansko jelo od tijesta, špinata i sira,
jelo u kojem i dan danas uživa njena porodica, opisuje u svom tekstu Jordan Times.
– Moja majka i tetke bi međusobno razgovarale na bosanskom jeziku. Mogla
sam razumjeti sve, ali kako su se porodice polako raseljavale jezik je
blijedio i sada pamtim svega nekoliko riječi, koje je moja majka često
ponavljala, priča Nadia.
Prezime Bushnaq je izvedenica prezimena Bošnjak, što je nacionalnost
bosanskih muslimana. Većina Bošnjaka koji su imigrirali na Bliski istok,
iako nisu svi došli iz iste porodice, usvojili su ovo prezime Bushnaq,
kako bi ono bilo jedina poveznica s njihovim bošnjačkim korjenima.
– Naše porodice mnogo su se trudile da sačuvaju našu bosansku kulturu i naslijeđe. Vjenčavanje s ljudima koji nisu iz Bosne bilo je jako rijetko. Nekada bi se muškarci vraćali u Bosnu da nađu ženu i onda bi se vraćali u Palestinu s mladom, priča Nadia.
– Oni imaju dobre veze sa ostatkom zajednice, ali osjećaju da trebaju štititi svoj indentitet. Snažne porodične veze jedini su razlog zašto su osobe sa prezimenom Bushnaq u Jordanu uspjele prenijeti dio bosanskog identiteta za više od pet generacija, objasnila je Nadia Bushnaq.
Kasnih 1800-ih, Bošnjaci su bili zabrinuti zbog nestabilne situacije u Bosni. Kao muslimani oni su se osjećali nesigurno jer se Osmansko carstvo povlačilo, a započela je austrougarska okupacija Bosne.
Uplašeni da će biti zlostavljani i mučeni, jer su muslimani, oko 100 porodica odlučilo je izbjeći na Bliski istok. Hitno su prodali sve što su mogli i gledali su da što više novca pribave za dug put. Nadijini dedo i nena su bili u grupi od 50 bošnjačkih porodica koje su stigle u mjesto Caesera na obali Sredozemnog mora u Palestini.
Tokom 2007. godine, njen nećak Hussein Bushnaq dogovorio je ponovni susret porodica u Sarajevu gdje je oko 70 članova porodice stiglo u glavni grad BiH. Željeli su naučiti više o svojoj historiji i po prvi put se susresti sa dalekim rođacima.
– Nisam znala mnogo o prošlosti svoje familije sve dok nismo počeli istraživanje prije dvije godine, rekao je Hussein Bushnaq na predavanju održanom tada u Sarajevu.
– Prikupio sam informacije koje sam mogao pronaći u malo slobodnog vremena. Nije bio lak zadatak naučiti o prošlosti familije. Ne postoji knjiga koja bi se zvala “Historija Bosanaca u arapskom svijetu”, zato što je niko nije ni napisao, pominje Hussein Bushnaq navodi Jordan Times.
Bošnjaci se danas u Jordanu osjećaju potpuno integriranim u društvo. Njihov evropski izgled jedino je što ih razlikuje od Arapa.
– To je odličan primjer toga da je Jordan “melting pot” ili mjesto spajanja različitih nacija i kultura koje zajedno žive u harmoniji. Doduše, takav karakter Jordana omogućava da nacionalne manjine ostanu manje primjetne. Ipak na nama je da pokažemo i dokažemo različitost i multietničnost društva u kojem živimo, napominje Nadia Bushnaq.
Nadia Bushnaq je ponosna Jordanka i zalaže se za jednaka prava, a Jordanu je služila gotovo 40 godina. Bila je senatorka i jedna od prvih žena koja se na izborima kandidirala za Parlament Jordana.
Oslobođenje
