PRIJAVA
Godinama smo uspjeh ljudi koji odlaze iz Bosne i Hercegovine uglavnom mjerili visinom plate koju su pronašli u Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji ili nekoj drugoj zapadnoj zemlji. Mnogo rjeđe smo se pitali koliko im ostaje nakon plaćanja računa, koliko vremena provode s djecom i kakvu cijenu za tu zaradu plaćaju zdravljem i svakodnevnim odricanjem.
Zato smatram da sve vidljiviji povratak dijela naših građana treba posmatrati kroz promjenu životnih prioriteta. Ljudi preispituju šta im njihov rad zaista omogućava: sigurnost, ušteđevinu, vrijeme za porodicu ili samo neprekidno pokrivanje sve većih obaveza.
Pritom moramo ostati precizni. BiH još nema jedinstvenu evidenciju trajnog povratka iz dijaspore. Postoje konkretni lokalni pokazatelji i dokumentirane životne priče, ali na osnovu njih ne možemo proglasiti kraj iseljavanja.
Porodična računica mijenja sliku Zapada
Posebno je zahtjevan položaj porodica s više djece. Stan odgovarajuće veličine, hrana, prijevoz, osiguranja i briga o djeci stvaraju obaveze koje jedna prosječna plata teško može podnijeti. Ako oba roditelja rade, otvara se pitanje troškova čuvanja djece. Ako jedan smanji radno vrijeme, smanjuju se prihodi.
Švicarska, koja kod nas često slovi kao zemlja snova, dobar je primjer takve računice. Prema tamošnjem Saveznom uredu za javno zdravstvo, prosječna mjesečna premija zdravstvenog osiguranja u 2026. iznosi 465,30 franaka za odraslu osobu i 122,50 franaka za dijete. Za dvoje odraslih i troje djece to bi, prema tim prosjecima, bilo približno 1.298 franaka mjesečno samo za premije. Stvarni iznos zavisi od mjesta stanovanja, osiguranja i subvencija.
Švicarska konferencija za socijalnu pomoć, SKOS, u analizi iz 2025. navodi da su porodice s više djece posebno izložene finansijskom pritisku. Pozivajući se na saveznu statistiku, navodi stopu rizika od siromaštva od 10,5 posto kod parova s jednim djetetom, naspram 29,5 posto kod parova s troje ili više djece. To je pokazatelj relativnog rizika, a ne dokaz da sve te porodice žive u oskudici.
Po mom mišljenju, upravo ovdje treba tražiti dio objašnjenja za povratak. Kada porodica nakon velikog radnog napora teško uspijeva štedjeti, a zajedničko vrijeme postane rijetkost, razumljivo je da počne razmatrati drugačiji život.
Povratnici govore o vremenu, bliskosti i pripadnosti
Supružnici Ružica i Danijel, koji su se iz Švicarske vratili u Hercegovinu, u razgovoru za Bljesak.info u martu 2026. opisali su svakodnevicu obilježenu radom i odricanjem. Danijel je među razlozima povratka izdvojio porodicu, mirniji život i mogućnost pokretanja vlastitog posla. Govorio je o iscrpljenosti i nedostatku vremena za najbliže.
Njihovu priču doživljavam kao podsjetnik da se kvalitet života mora procjenjivati šire od mjesečne zarade. Vrijeme provedeno s djecom, dostupnost roditelja i prijatelja te mogućnost spontanog druženja imaju vrijednost koja se teško prikazuje u porodičnom budžetu.
Sličnu dimenziju otkriva iskustvo Erdina Kadunića, novinara i sudskog tumača koji se nakon ukupno 44 godine života u Njemačkoj sa suprugom i troje djece preselio iz Düsseldorfa u Sarajevo. U septembru 2026. za N1 je kao glavni motiv naveo pripadnost zemlji i ljudima. Istovremeno je jasno rekao da je porodica svjesna problema koji je u BiH očekuju.
To mi je posebno važno: odluka o povratku može biti promišljen izbor ljudi koji dobro poznaju oba društva i njihove prednosti i nedostatke.
Povratak može donijeti i proizvodnju i radna mjesta
Priča Suada Bešlića, koju je Euronews BiH objavio u junu 2026., pokazuje ekonomsku stranu ovog procesa. Nakon dvadeset godina rada u Njemačkoj, ovaj mašinski inženjer uložio je znanje i kapital u proizvodnju vatrogasnih vozila u Živinicama. Prema njegovoj izjavi, u firmu je doveo i osam radnika iz dijaspore koji su se vratili u BiH.
Smatram da ovakvi primjeri zaslužuju mnogo više institucionalne pažnje. Povratnik može donijeti iskustvo organizacije rada, poslovne kontakte i pristup tržištima do kojih domaća kompanija teško dolazi. Uspješna investicija zatim stvara uslove za povratak drugih ljudi.
BiH za život biraju i ljudi koji nisu našeg porijekla
Posebno je zanimljivo da privlačnost Bosne i Hercegovine prepoznaju i pojedinci sa Zapada koji s njom nisu povezani porijeklom. Njihovi motivi uključuju prirodu, gostoprimstvo, drugačiji ritam svakodnevice i pristupačnije životne troškove.
Leanne i Al Elliott iz Manchestera odlučili su živjeti u Blagaju nakon putovanja kroz 48 zemalja. Prema intervjuu koji je Sarajevo Times prenio u januaru 2025., privukli su ih ljudi, atmosfera i raznovrsnost prirode. Naglasili su da su voljeli i svoj raniji život u Ujedinjenom Kraljevstvu, a u BiH su pronašli sredinu u kojoj žele nastaviti živjeti.
David Bailey, Britanac rođen u Londonu, također je izabrao život u BiH. U intervjuu za ExpatsBlog istakao je gostoprimstvo, drugačiji ritam života i, prema vlastitom iskustvu, osjetno niže troškove nego u domovini. Njegov dolazak prvobitno je bio vezan za međunarodnu misiju, a kasniji ostanak i za privatni život.
Ovi slučajevi pokazuju da BiH može biti privlačna i ljudima koji ovdje dolaze prvi put graditi dom. Ipak, pojedinačne priče ne daju osnov da govorimo o masovnom doseljavanju sa Zapada ili da svim doseljenicima pripišemo iste razloge.
Važna je i razlika u prihodima. Osoba koja u BiH živi od strane penzije, ušteđevine ili rada za inostrano tržište ima drugačiju finansijsku poziciju od porodice koja zavisi od domaćih plata. Niži troškovi imaju puni značaj tek kada ih usporedimo s prihodima kojima domaćinstvo raspolaže.
Prilika koju BiH treba ozbiljno shvatiti
U povratku dijaspore i interesu stranaca za život u našoj zemlji vidim priliku da ozbiljnije razgovaramo o tome šta čini dobar život. Porodična bliskost, osjećaj pripadnosti, priroda i slobodno vrijeme mogu biti važne prednosti BiH. Njihovu vrijednost lakše prepoznaju ljudi koji su godinama živjeli u drugačijem sistemu.
Ali te prednosti ne oslobađaju domaće vlasti odgovornosti. Povratnicima su potrebni jasni odgovori o školovanju djece, zdravstvenom osiguranju, dokumentima i poslovanju. Na nedostatak objedinjene podrške upozorio je i Edhem Čustović, osnivač fondacije Bosnia & Herzegovina Futures Foundation, u razgovoru za BUKU.
Smatram da BiH treba stvarati uslove u kojima će povratak biti održiv porodični i poslovni izbor. Ljudi koji žele ovdje živjeti donose važnu odluku. Na institucijama je da im omoguće da je provedu bez nepotrebnih prepreka, a zatim ostanu jer imaju od čega živjeti i čemu se nadati.
