PRIJAVA
Akademik Suad Kurtćehajić oštro je kritikovao odnos Staše Košarca i političkog rukovodstva Republike Srpske prema Ratku Mladiću, ali i odgovornost probosanskih političara koji, prema njegovom mišljenju, nisu iskoristili ustavne mogućnosti za jačanje Bosne i Hercegovine.
U svom reagovanju Kurtćehajić postavlja pitanje političke odgovornosti državnih zvaničnika koji odaju počast presuđenim ratnim zločincima. Smatra da bi takvo ponašanje u Hrvatskoj izazvalo odlučniju institucionalnu reakciju, dok u Bosni i Hercegovini, prema njegovoj ocjeni, izostanak posljedica dodatno ohrabruje politiku osporavanja države.
Odlazak predstavnika vlasti Republike Srpske na Mladićevu sahranu Kurtćehajić tumači kao demonstraciju moći Dodikove politike i pokušaj pokazivanja da državne institucije nemaju kapacitet za ozbiljan odgovor.
„Moje pitanje ima li država ikakav odgovor na njeno javno obesmišljavanje“, poručuje Kurtćehajić, upozoravajući da nastavak takvog odnosa prema institucijama može imati dugoročne posljedice po opstanak i funkcionalnost Bosne i Hercegovine.
U tom kontekstu kritikovao je prethodne postupke Milorada Dodika, Nenada Stevandića i Radovana Viškovića, koji su označeni kao napadi naa ustavni poredak za koje je predviđena minimalna zatvorska kazna od 5 godina a sramno je završeno obustavljanjem istrage. Prema njegovom viđenju, nedovoljno odlučan institucionalni odgovor šalje poruku da se osporavanje državnog autoriteta može nastaviti bez ozbiljnih posljedica.
Značajan dio kritike Kurtćehajić upućuje političarima koji se predstavljaju kao zagovornici cjelovite i funkcionalne Bosne i Hercegovine. Smatra da nisu dovoljno proučili niti politički iskoristili odredbu Ustava BiH o dodatnim nadležnostima države.
Član III/5.a Ustava predviđa preuzimanje nadležnosti u pitanjima o kojima se entiteti saglase, pitanjima obuhvaćenim aneksima od 5 do 8 Dejtonskog sporazuma, kao i onima potrebnim za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine. Predviđena je i mogućnost osnivanja dodatnih institucija za obavljanje tih nadležnosti. Izvor: Ustav BiH, OHR
Upravo u posljednjem dijelu te odredbe Kurtćehajić vidi posebno važan osnov za snažnije povezivanje države i razvoj njenih institucija. Prema njegovom tumačenju, mogućnosti jačanja državnih nadležnosti nisu smjele biti svedene isključivo na postizanje saglasnosti entiteta.
Kurtćehajić smatra da je u vrijeme mandata Paddyja Ashdowna postojala povoljnija međunarodna i politička atmosfera za takav pristup. Uvjeren je da su domaći politički predstavnici tada morali jasnije argumentovati mogućnost jačanja državnih nadležnosti u oblastima policije, obrazovanja, nauke, kulture i sporta.
Tu mogućnost povezuje s ulogom visokog predstavnika i članom V Aneksa 10. Ova odredba visokog predstavnika određuje kao konačni autoritet na terenu za tumačenje Sporazuma o civilnoj provedbi mirovnog rješenja pa samimtim i odredbe o dotatnim nadležnostima posebno njenog trećeg dijela. Kurtćehajićeva ocjena o njenoj primjeni na navedene oblasti predstavlja njegovo pravno i političko tumačenje. Izvor: Aneks 10, OHR
Za propuštene prilike, naglašava, odgovornost ne vidi samo u međunarodnoj zajednici nego i u nedostatku znanja, inicijative i odlučnosti domaćih političara. Navodi da je o potencijalu ustavne odredbe o dodatnim nadležnostima godinama govorio u medijima, ali da njegove poruke nisu pretvorene u konkretnu političku strategiju.
Prema njegovoj ocjeni, današnje okolnosti za takve iskorake znatno su nepovoljnije. Ipak, njegovo reagovanje ostavlja otvoreno pitanje odgovornosti onih koji vode državu: poznaju li instrumente koje im Ustav daje i imaju li volju da ih koriste za zaštitu Bosne i Hercegovine?
Njegov tekst prenosimo u cijelosti, bez izmjena.
Ocjene, tvrdnje i pravna tumačenja u nastavku predstavljaju stavove autora:
Da je Staša Košarac bio ministar Hrvatske i otišao na poklonjenje presuđenom ratnom zločincu Mladiću isti dan bi bio smijenjen sa pozicije ministra, krivično procesuiran i do kraja života ne bi mogao naći zaposlenje u državnim službama a vjerovatno bi mu i državljanstvo oduzeli. Ali u BiH se ne boji ni on ni komletan vrh entiteta Rs-a koji je otišao na sahranu Mladiću dok prije dvadeset godina nijedan nije otišao iz vrha entiteta Rs na sahranu Miloševiću jer je tad te 2006. bila mnogo bolja situacija za BiH. Sada je ovo bila i demonstracija moći Dodikove politike i pokazivanje da država nema nikakav kapacitet da da ozbiljan odgovor.
Dodik, Stevandić i Višković su napravili generalnu probu kada su učinili produženo krivično djelo udara na ustavni poredak BiH za koje je predviđena minimalna kazna pet godina zatvora za jedno takvo djelo. Država je pokazala nemoć i na kraju je istraga zaustavljena. Moje pitanje ima li država ikakav odgovor na njeno javno obesmišljavanje jer ako se ovako nastavi samo ćemo se jednog dana probuditi u Bosni koje nema i čuditi se šta se to desilo.
Gotovo sam siguran da su Srbi i Hrvati bili u poziciji Bošnjaka da bi itekako da im je odgovaralo iskoristili integrativne pravne mehanizme Dejtonskog Ustava već do 2006 integrisali Bosnu. Da je ijedan probosanski političar duboko proučio odredbu o dodatnim nadležnostima i da će BiH preuzeti pored taksativno navedenih nadležnosti i sva ona pitanja o kojima se entiteti slože što je primijenjeno kao i ona pitanja ( ovo je najvažnije) koja su potrebna da se očuva njen suverenitet, teritorijalni integritet politička nezavisnost i međunarodni subjektivitet i objasnio npr Pediju Ešdaunu dok je bio Visoki predstavnik da ovaj dio odredbe omogućuje Visokom predstavniku na osnovu Aneksa X člana 5 da je Visoki predstavnik konačni tumač civilnog dijela Dejtonskog sporazuma Ešdaun bi nam dao i policiju, nauku, kulturu, sport, obrazovanje i druge nadležnosti na državnoj razini.
Nije problem što se visoki predstavnici nisu udubljivali u ovu odredbu i nisu je razumjeli. Problem je sto nijedan probosanski političar nije razumio moć ove odredbe da bi je sa punom sigurnošću prezentirao visokim predstavnicima. Za ovu propuštanu mogućnost o kojoj sam uporno govorio na brojnim medijima sa osjećanjem da koliko je god ponavljao i dalje je naši političari ne razumiju a cijenu tog neznanja danas duboko ispaštamo i danas su šanse i da ovo počnu razumjeti probosanski političari male da se u novim nepovoljnim okolnostima za BiH ova odredba realizuje u snazi i kapacitetu koji nam je ona dala kao odredba o dodatnim nadležnostima države BiH
Ovako je ta odredba koja je bila spas za BiH koja u njenom trećem dijelu nikada nije iskorištena data u Ustavu BiH
5. Dodatne nadležnosti
a) Bosna i Hercegovina će preuzeti nadležnost u onim stvarima u kojima se o tome postigne saglasnost entiteta; stvarima koje su predviđene u Aneksima 5 – 8 Opšteg okvirnog sporazuma;
ili koje su potrebne za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, u skladu sa podjelom nadležnosti među institucijama Bosne i Hercegovine. Dodatne institucije mogu biti uspostavljene prema potrebi za vršenje ovih nadležnosti.
