PRIJAVA
Svaki ramazan nosi svoju posebnu priču. Neki ga pamtimo po suzama dove, neki po iftarima sa porodicom, neki po tišini sehura i smiraju teravije. Ovaj ramazan ću, bez sumnje, pamtiti po jednom izuzetno lijepom i emotivnom događaju – po povratku naše sestre Alin Hotz Allahovoj vjeri.
Prijateljica moje kćerke Esmeralde, Alin Hotz, jučer je Allahovom voljom, pred punom salom braće i sestara koji su došli da je podrže, učinila konačni veliki korak i proučila šehadet. Njena priča ne počinje jučer. Ona traje već godinama.
Još kao šesnaestogodišnja djevojka pokazivala je ozbiljan interes za islam. Čitala je, pitala, istraživala. Osjećala je da je srce vuče tim putem. Međutim, tada još nije bila spremna da napravi tako veliku životnu odluku. Znala je da šehadet nije samo izgovorena riječ, već odgovornost, svjesna odluka i put koji traži zrelost i unutrašnju sigurnost.
Godine su prolazile, a njena želja nije nestajala. Sazrijevala je, gradila svoj život, postajala samostalna i sigurna u sebe. I kada je osjetila da je došlo pravo vrijeme, obratila se svojoj prijateljici Esmeraldi – mojoj kćerki – sa željom da joj pomogne da konačno napravi taj veliki korak. Da prouči šehadet i svjesno, slobodno i dostojanstveno potvrdi svoju pripadnost Allahovoj vjeri.
Taj neopisivo lijep trenutak dogodio se sinoć, 21.02.2026. godine, u najljepšoj džamiji u Wilu SG.
U Islamskom centru u Wilu, pred imamom Bekim Alimi, pred kojim je do sada tačno 105 osoba proučilo šehadet, Alin je izgovorila riječi koje mijenjaju život – riječi svjedočenja vjere. U njenim očima vidjela se odlučnost, smirenost i sreća. To nije bila trenutna emocija, već rezultat dugog unutrašnjeg putovanja. Bekim Alimi je moju djecu godinama podučavao islamu, i na tome sam mu iskreno i duboko zahvalan.
Džamija u Wilu u Švicarskoj za mene ima posebno mjesto u srcu. To je moja matična džamija. Bio sam jedan od deset članova komisije koji su učestvovali u njenoj izgradnji. Posebno sam ponosan na to, jer sam jednom, u razgovoru sa jednim Švicarcem, rekao da mi nismo samo “gasterbajteri”. Duboko vjerujem da smo u Švicarsku došli sa misijom koje možda tada nismo bili ni svjesni.
Danas u Švicarskoj postoji više od 260 džamija i mesdžida. Islamski centar u Wilu bio je prvi objekat izgrađen namjenski kao islamski centar. U zemlji u kojoj je 29. novembra 2009. godine, referendumom, većinom od 57,5% izglasana ustavna zabrana gradnje novih munara, izgraditi ovakav centar značilo je mnogo više od samog građevinskog projekta. Do tada su se džamije uglavnom formirale u industrijskim halama i adaptiranim prostorima. Ova džamija postala je simbol dostojanstva, stabilnosti i trajnosti muslimanske zajednice u toj zemlji.
Zbog svega toga, Alinin povratak islamu za mene ima još dublju emociju. Prije tačno dvadeset i tri godine, pred istim imamom Bekimom Alimijem, šehadet je proučila i moja supruga Marianna. Tada je i ona, svojim srcem i razumom, izabrala isti put i posvjedočila da nema drugog Boga osim Allaha i da je Muhammed Božiji rob i Božiji poslanik.
Draga Alin, iako te lično ne poznajem, poručujem ti da si od jučer postala dio naše porodice. Obećavam ti da ćemo za tebe uvijek biti tu – kao podrška, kao braća i sestre u vjeri.
Molim Uzvišenog Allaha da bude zadovoljan tobom, draga Alin, da ti podari čvrstinu u vjeri, smiraj u srcu i bereket u svakom koraku tvoga života.
A ovaj ramazan će, za mene, zauvijek ostati upisan kao ramazan u kojem se jedna mlada žena, hrabro, dostojanstveno i slobodno, vratila svojoj vjeri.
