PRIJAVA
Dana 27. juna 2024. godine, svjetski poznati profesionalni skakač Luca Bont iz Feldkircha Austrije a ne kako pišu lokalni mediji iz Švicarske, izveo je skok sa mostarskog Starog mosta, potez kojim je želio odati počast tradiciji mostarskih skokova, ali i testirati vlastite granice. Međutim, ono što je uslijedilo nakon njegovog skoka nije bila gesta gostoprimstva ili divljenja, već scena koja više priliči nekom plemenskom obračunu iz srednjeg vijeka nego evropskom kulturnom centru kakvim se Mostar želi prikazati.
Na videozapisima koji su preplavili društvene mreže vidi se kako grupa lokalnih „profesionalnih“ skakača – koji inače naplaćuju skokove u Neretvu po cijeni od 100 eura i više – nasrće fizički na Bonta odmah po njegovom izlasku iz vode. Jedan od njih ga udara pesnicom dok je još u vodi, a zatim mu se pridružuju drugi “junačine” s obale. Sve se odigralo pred očima domaćih i stranih turista. Bez stida. Bez straha. Bez ikakve reakcije nadležnih.
Ovo nije pitanje sporta. Ovo je pitanje zakona.
Ovaj tekst nije posvećen lokalnim nasilnicima – njima se mora pozabaviti Tužilaštvo HNK i druge nadležne institucije. Ako to ne učine, naša redakcija će kontaktirati austrijsku ambasadu i gospodina Bonta lično, kako bi se slučaj otvorio na međunarodnom nivou. Jer ako ostavimo ovaj incident nekažnjenim, šaljemo poruku svijetu da smo društvo bez reda, zakona i osnovnih ljudskih vrijednosti.
Zamislimo samo da je neki naš mladić doživio ovakav linč u Austriji dok bi iz austrijskog jezera izlazio nakon skoka. Koliko bismo bili zgroženi i bijesni? Ovdje se ne radi o skoku. Ovdje se radi o nasilju, ugrožavanju sigurnosti stranca i brutalnom napadu koji ne smije proći nekažnjeno.
Mediji bez obraza i srama
Posebnu sramotu nose i pojedini mediji koji su, direktno ili suptilno, branili postupak lokalnih siledžija. Svaki novinar koji opravdava batine umjesto dijaloga, treba se zapitati šta radi u toj profesiji. Sljedeći put će možda biti vaše dijete, vaš prijatelj ili vi sami – pretučeni jer ste „neovlašteno“ prešli nevidljivu granicu nečijeg „lokalnog biznisa“.
Pitanja koja traže odgovore:
- Ko ima pravo da skače sa Starog mosta? Ko je nadležan da izda tu “dozvolu”? Postoji li zakon ili uredba koja to reguliše?
- Ko izdaje licence? I ko ima pravo da zabrani skok osobi poput Luca Bonta?
- Koji zakon je prekršio Luca Bont? Ako je uopšte prekršio bilo šta. Ili mu je jedini „grijeh“ to što nije platio “harač” lokalnim skakačima?
- Ko reguliše čamce ispod mosta? Ako već optužuju Bonta da je ugrozio čamac, neka se objasni ko i kako reguliše saobraćaj tih plovila. Gdje su pravila?
- Da li je pokrenuta istraga? Napadnut je strani državljanin, fizički povrijeđen, vjerovatno i traumatiziran. Ako se ovdje ne reaguje, to šalje jezivu poruku drugim turistima.
- Da li se oglasila Austrijska ambasada? Da li su kontaktirali svog državljanina? Ako nisu, i to je sramota.
Skok za 100 eura i pitanje poreza
Većina lokalnih skakača sa mostarskog mosta naplaćuje skokove – 100 eura i više po skoku. Pitamo se:
- Kome ide taj novac?
- Ko plaća porez na tu zaradu?
- Izdaju li fiskalne račune kao svaki prodavač razglednica od 2 KM?
Ako vlast smatra da to treba biti dio turističke ponude – u redu. Ali onda donesite zakon, uobličite to kao djelatnost, pa nek se zna pravna i poreska osnova. Ne možete jednom čovjeku zbog kafe bez računa staviti pečat na lokal, a drugima dopustiti da svakodnevno uzimaju novac – potpuno mimo sistema.
Poruka za kraj
Mostar je divan grad, grad historije i heroizma. Ali Mostar mora odlučiti – da li želi biti evropski centar kulture i sporta ili plemenski poligon za linč i rekete? Ako dozvolimo da se austrijski sportista bije jer nije pitao „može li“, onda smo svi saučesnici. Onda su naše priče o „otvorenosti, gostoprimstvu i multikulturalnosti“ samo prazne riječi za turiste.
Zato, gospodo – ili red, zakon i pravda – ili divljaštvo, stid i međunarodna sramota.
Ovaj video pokazuje kako se napad na Bonta pokušava opravdati emocionalnim izgovorima i osjećajem prijetnje. Ali da biste reagirali nasiljem, prvo morate imati pravno postupanje – a to još uvijek nedostaje. Policija i tužilaštvo jasno moraju reagirati. U suprotnom, Mostar ostaje društvo koje ne reagira na nasilje, već ga poriče i čak ublažava.
