PRIJAVA
U organizaciji Bosanske akademije nauka i umjetnosti “Kulin ban” u hotelu Holiday u Sarajevu danas je održan akademski diskurs na temu “ZAVNOBiH treba posmatrati u kontekstu AVNOJ-a. Predavač je bio Predsjednik BANUK-a akademik prof. dr. Suad Kurtćehajić a moderator je bila MA Berina Beširović.
Akademik Kurtćehajić je najprije svima čestitao nadolazeći Dan državnosti Bosne i Hercegovine a potom je iznio okolnosti koje se dovele do održavanja Prvog zasijedanja ZAVNOBiH-a 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić Gradu koji je jedan od najznačajnijih događaja u historiji BiH, jer su nakon 480 godina, odnosno nakon 1463. godine, kada je Bosna pala pod Osmanlije, predstavnici njenih naroda na taj dan 1943. godine prvi put došli u situaciju da slobodno odlučuju svojom voljom o njenoj sudbini.
Kurtćehajić je najprije ukazao na historijske okolnosti koje su prethodile ovom događaju, od srednjevjekovne bosanske države do pada Bosne pod Osmanlije 1463. godine, davanje Bosne na upravu Austro-Ugarskoj monarhiji odlukama Berlinskog kongresa 1878. godine a potom i aneksije Bosne i Hercegovine 1908. godine od strane Austro-Ugarske, stvaranja Kraljevine SHS 1918. godine a potom Kraljevine Jugoslavije 1929. godine u kojoj se Sporazumom Cvetković-Maček 1939. godine geopolitički prostor Bosne i Hercegovine podijelio između srske i hrvatske interesne sfere koji nikad nije zaživio zbog početka Drugog svjetskog rata napadom Hitlera na Poljsku 01. septembra te godine.
Zahvaljujući Titovom antifašističkom partizanskom pokretu u ratom porobljenoj Evropi narodi Bosne i Hercegovine svojom borbom i uspjesima u njoj stvorili su pretpostavku da mogu svojom voljom odrediti kakvu Bosnu i Hercegovinu žele. Ovome je prethodila Titova inicijativa da se od početne platforme komunista da Bosna i Hercegovina treba imati status autonomne pokrajine treba odustati i da Bosna i Hercegovina zbog najvećih žrtava i stradanja koje su iznijeli njeni narodi treba imati jednakopravan status federalne jedinice.
Formulacijom sadržanom u tačci 5. Rezolucije ZAVNOBiH-a koju su jednoglasno usvojila 173 vijećnika ZAVNOBiH-a kojom je tada izražena voja naroda u Bosni i Hercegovini da njihova zemlja koja nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska, i hrvatska, i muslimanska bude slobodna i zbratimljena Bosna i Hercegovina u kojoj će se osigurana puna ravnopravnost i jednakost Srba, Muslimana i Hrvata postavljeni su temelji obnovi državnosti i multietničnosti Bosne i Hercegovine.
No ono što je Kurtćehajić istakao jeste da se ne smije zaboraviti na centralni događaj koji se desio u Jajcu 29. novembra 1943. godine a to je Drugo zasjedanje AVNOJ-a kada su postavljeni temelji novoj Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji i da se ZAVNOBiH ne može posmatrati izolovano od AVNOJ-a jer u tačci 4. Rezolucije ZAVNOBiH-a, koja ima šest tačaka, stoji “Narodi Bosne i Hercegovine stvaraju u zajednici sa ostalim narodima Jugoslavije novu Demokratsku Federativnu Jugoslaviju slobodnih i ravnopravnih naroda, u kojoj će biti zajamčena puna ravnopravnost njenim narodima”. Ovo iz razloga jer nikakvog ZAVNOBiH-a ne bi bilo da se nije organizirao AVNOJ na kojem su postavljena načela izgradnje Jugoslavije na federalnom principu i na kojem su usvojene odluke zemaljskih vijeća. Bosnu i Hercegovinu je na tom skupu predstavljalo 58 vijećnika ZAVNOBiH-a.
Na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a to tijelo nije bilo najviši zakonodavni organ već najviše političko predstavništvo Narodno oslobodilačkog pokreta Bosne i Hercegovine da bi se na Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a održanom u Sanskom Mostu od 30 . juna do 02. jula 1944. godine konstituisao kao najviši zakonodavni i izvršni organ Bosne i Hercegovine. Tada je usvojena i čuvena Deklaracija o pravima građana kojom je Bosna i Hercegovina utvrđena kao nedjeljiva i zajednička domovina Srba, Muslimana i Hrvata koji u njoj žive, čime je istaknut princip nedjeljivosti zemlje, što u pravnom smislu znači da svi narodi u Bosni i Hercegovini imaju parvo egzistencije i uživanja na svakom pedlju Bosne i Hercegovine, ali istovremeno nijedan narod nema pravo ekskluziviteta ni na jednom dijelu Bosne i Hercegovine.
Treće zasjedanje ZAVNOBiH-a održano je u oslobođenom Sarajevu od 26-28- aprila 1845. godine kada je ZAVNOBiH pretvoren u Narodnu skupštinu a formirana je i prva Vlada Bosne i Hercegovine.
Nakon što je Ustavotvorna skupština Jugoslavije nakon provedenih izbora za njeno konstituisanje na svojoj prvoj sjednici 29. novembra 1945. godine u Beogradu proglasila Jugoslaviju republikom i 31.januara 1946. godine usvojila Ustav Federativne Narodne Republike Jugoslavije, Bosna i Hercegovina je 14. februara 1946 promijenila naziv Federalna Bosna i Hercegovina u Narodna Republika Bosna i Hercegovina i svoj prvi Ustav usvojila 31.decemra 1946. godine kojim se Bosna i Hercegovina definira kao narodna država republikanskog oblika vladavine.
Na kraju je akademik Kurtćehajić istakao da treba odati počast i vječnu slavu svim poginulim partizanima zahvaljujući kojima je Bosna i Hercegovina postavila temelje obnovi njene državnosti i time stekla najveći status nakon pada njene srednjevjekovne države pod Osmanlije.
