PRIJAVA
Djeca vojnici u Somaliji, Sudanu, Kongu, Maliju ozbiljan su problem u 21. vijeku – vijeku kada se u ostatku planete takmičimo u tehnološkom, naučnom, sportskom napretku. Djeca vojnici natjerana da ubijaju svoje sugrađane, pripadnike vojske svojih država, a nerijetko i svoje vršnjake ali i vlastitu porodicu mrlja su u radu svih ovodunjalučkih pokreta, organizacija, komisija i drugih tijela i Institucija zaduženih za rješavanje ove problematike.
Cijeli svijet, svi politički subjekti, sve vlade zgražavaju se nad fotografijama i snimcima izmrcvarene djece sa vatrenim oružjem u rukama– djece kojoj su oduzeta sva prava, od prava na slobodu, školovanje, pa i pravo na život. Zgražavaju se sve vlade, osim, čini se, vlade takozvane republike srpske. Oni se ponose. Barem tako ističe gradonačelnik Banja Luke, Draško Stanivuković koji je danas prisustvovao otkrivanju biste petnaestogodišnjem dječaku Spomenku Gostiću – dječaku koji je imao četiri nesreće. Prva nesreća bila je njegovo prekinuto djetinjstvo, a koje su prekinuli oni koji su uspjeli, nažalost, zavesti mladog Gostića, tada petnaestogodišnjaka bez roditelja koji sa petnaest godina uzima pušku u ruke i odlazi pomoći agresoru. To je ujedno i njegova druga nesreća – što je bio na strani agresora. Treća njegova nesreća jeste ta što je na strani agresora i skončao, od posljedica ranjavanja na planini Ozren.
Konačno, njegova četvrta nesreća, možda i najveća od navedenih, jeste ta što njegovo prekinuto djetinjstvo, zavedenost, i smrt na strani agresora i ratnih zločinaca danas koriste politički nasljednici istih, koji su otišli toliko daleko da sve ove negativne elemente iz života ovog sirotog mladića glorifikuju u svrhu buđenja istih onih nakaradnih duhova koji su sijali zlo u agresiji na našu domovinu Bosnu i Hercegovinu.
Kao mediji jesmo nepristrasni, niti jedan politički subjekt nema niti će imati šapu nad našim radom i djelovanjem, ali kao ljudi, kao svjesni i savjesni pojedinci, tu smo jasno zauzeli jednu stranu – stranu čovjeka, a ovo čime su se pojedinci danas ponosili daleko je čovječnosti, humanosti – daleko je od razuma.
