PRIJAVA
Bio je jednom jedan zgodan i sposoban mladić koji se bavio trgovinom i veoma je uspješno kupovao i preprodavao robu i tako ostvarivao dobru zaradu. Živio je na jednom otoku na kojem je bio običaj da se žene kupuju kravama.
Jednog dana je svim ljudima na otoku objavio da se želi oženiti jednom djevojkom, ali ta djevojka nije imala nikakve vrijednosti ni ugleda u očima drugih. Njen otac se odnosio prema njoj sa velikim nepoštovanjem i smatrao je da je ona jedan porodični otpadak. Govorio je da u glavi ima samo slamu i da bi je dao za jednu mršavu kravu samo da je se riješi. A inače pristojnu ženu ste mogli kupiti na tom otoku za tri ili četiri krave, a ako je žena bila veoma izuzetna i poticala iz ugledne porodice obično su tražili za nju pet krava.
Kad je međutim došao dan prosidbe i kada su seljani čuli da se taj uspješan mladić trebao oženiti baš onom djevojkom kojoj se i rođeni otac rugao mislili su da je to zbog toga što je otac tako jeftino prodaje i da mladić zapravo hoće samo da pogodi dobar posao. Jer on je bio toliko lijep, toliko popularan i toliko bogat da je mogao dobiti svaku djevojku sa otoku i zato nijedno drugo obješnjenje za takvu ženidbu mještanima nije moglo imati smisla. No, odlučili su ipak svi doći na dan prosidbe pred kuću te djevojke.
Djevojka je bila toliko uplašena, zbunjena i stidljiva da uopšte nije htjela izaći iz kuće kad je mladić došao da je zaprosi. A otac kad je vidio ko je zapravo došao da zaprosi njegovu kćerku ipak se odlučio da se malo više dobije za nju, pa je zatražio za nju tri krave od mladića. Ostali mještani su prasnuli u smijeh kada su čuli koliko je krava otac zatražio za njegovu kćerku. Ali mladić mu je odgovorio: “Dati tri krave za ženu je mnogo, ali za ovu djevojku to čak nije ni dosta. Ja dajem osam krava za nju!”
Svi su ostali bez daha i gledali su nepovjerljivo u mladića, a otac samo što nije pao sa stolice kada je ovo čuo. Niko nikada u prošlosti nije platio za jednu ženu osam krava na ovom otoku, pa su se čudili zašto je ovaj mladić to uradio kada je mogao dobiti tu djevojku i besplatno. Seljani su pomislili da je mladić sigurno sujetan, jer želi da svi znaju kako je on bolji i uspješniji od drugih i da može sebi priuštiti da plati čak i za takvu jednu djevojku osam krava. Najzad je došao dan svadbe poslije koje su mladić i djevojka napustili otok i otputovali na poduži medeni mjesec.
Kada su se vratili nakon nekoliko mjeseci ponovo na svoje rodno otok jedan stariji trgovac je donio u njihovu kuću jedan poklon koji je mladić još ranije naručio za svoju mladu suprugu. Starac je ušao u kuću i ostao je bez daha zbog onog što je tamo ugledao. Tu je bila i ta mlada supruga, ali ona nije bila više ona ista stidljiva, zapuštena, neugledna djevojka koja ranije nije uopšte izlazila iz očeve kolibe. Sada je to bila jedna izuzetno lijepa žena, smješila se, govorila umiljato i u njenoj sjajnoj dugoj kosi bio je divan crveni cvijet, a u svojoj čistoj crvenoj haljini je ličila na kraljicu.
Kada je otišla po vodu da donese starcu, on nije mogao sakriti svoje iznenađenje pa je upitao mladića: “Šta se to sa njom dogodilo? Otkud tolike promjene?” A mladić je odgovorio: “Aaaah, to je zbog onih krava.” A stari trgovac još uvijek nije mogao shvatiti: “Zbog krava?! Kako to misliš zbog krava?” Mladić je počeo objašnjavati: “Možete li zamisliti kako se osjeća žena koju prodaju za jednu mršavu kravu dok su sve ostale uvijek prodate za tri, četiri ili pet krava na ovom otoku? To je toliko ružno da ja nikad ne bih mogao tako nešto učiniti djevojci koju volim! Želio sam da moja žena bude vrijedna osam krava i zato sam za nju i dao osam krava. Jer najvažnije je kakvu vrijednost ona ima u sopstvenim očima. U očevoj kolibi ova djevojka nije imala nikakvu vrijednost, a ona sada zna da vrijedi više od bilo koje druge žene na otoku. A kada čovjek osjeti da je vrijedan, da vrijedi i za osam krava, tek tada on toliko vrijedan za sebe i sve ostale može i biti.”
Dajte ljudima koje volite i koji su vam važni uvijek osjećaj da su vrijedni.
