Zehra Deović je rođena 9. decembra 1938. godine u Foči, u uglednoj fočanskoj porodici Halima i Abide Deović. Tokom Drugog svjetskog rata, kao i mnoge bošnjačke porodice i Zehrina biva žrtva zločinačke ruke. Otac Halim biva ubijen, a Zehra kao djevojčica s majkom, sestrom i bratom boravi u izbjeglištu u Sarajevu. Godine, 1946. porodica Deović se ponovo vraća u Foču.
U svom rodnom gradu Zehra je završila osnovnu školu i gimnaziju. Još kao mlada djevojka postala je članica fočanskog Omladinskog kulturno-umjetničkog društva “Jedinstvo”. S ovim društvom bilježi prve značajnije nastupe već od 1953. godine kada učestvuje na turneji po većim gradovima tadašnje Jugoslavije, gdje je imala priliku nastupati s tada glasovitim imenima, kao što su Vuka Šeherović, Sofka Lazarević i drugi.
Prekretnica u Zehrinoj karijeri je 1960. godina, odnosno dolazak na studij u Sarajevo (Pedagoška akademija-muzička grupa ), gdje iste godine polaže audiciju na Radio Sarajevu.
Zehrina interpretacija sevdalinke “Dvije su se vode zavadile” bila je sasvim dovoljna iskusnom muzičkom pedagogu i kompozitoru Belušu Jungiću da Zehrin nastup na audiciji ocijeni najvišim ocjenama i otvori estradna vrata budućoj muzičkoj divi. Upravo, ova pjesma koja je Zehri bila ulazna karta Radio Sarajeva, postala je najpoznatija u njenom izvođenju.
Pored “Dvije su se vode zavadile”, Zehra je ostala upamćena kao “majstor” za mnoge druge “poravne” pjesme sevdalinke. Međutim, posebno je voljela pjesmu “Mlad se Jusuf oženio”, koju je prvi puta čula od svoje rahmetli majke Abide.
U Sarajevu, Zehra također nastavlja saradnju s kulturno-umjetničkim društvima, te postaje aktivni član KUD “Slobodan Princip-Seljo”.
Dobivši zvanje vokalnog soliste narodne muzike, počinje intenzivnu saradnju sa RTV Sarajevo, od kada je počela njena veoma uspješna karijera. Od tada osvaja srca publike i sve nagrade estradnog podneblja bivše Jugoslavije.
Redovni je učesnik Ilidžanskog festivala (još od onog Prvog iz 1963. godine), Beogradskog “Sabora”, “Festivala podunavskih zemalja” Novi Sad itd. Bezbrojni su nastupi u organizaciji “Matice iseljenika”, u svim republikama bivše Jugoslavije. Zehra, također je uspješno sarađivala sa amaterskim društvima obogaćujući njihov program. Putovala je na mnoge turneje sa profesionalnim ansamblima, kao što su: “Kolo” Beograd, “Bosansko kolo” Sarajevo i slično.
Svojom pjesmom obišla je cijeli svijet i zabilježila prestižne nastupe u mnogim zemljama, počev od 1964. – Bugarska, Izrael, Egipat, zatim po nekoliko puta Australija, Novi Zeland, SAD, većina zemalja Evrope. Godine, 1983., u susret Zimskim Olimpijskim igrama, kada se Sarajevo bratimilo s Bakuom, održala je niz gostovanja u Azerbejdžanu.
Tokom karijere sarađuje s vrsnim muzičarima i tekstopiscima: Ismet Alajbegović- Šerbo, Jozo Penava, Jovica Petković, Beluš Jungić, Zvonko Nevžala, Besim Bajraktarević, Safet Kafedžić, Mijat Božović, Dragan Knežević, Omer Pobrić, Elvidin Krilić, Dževad Sulejmanagić.., snima niz duetskih pjesama sa Zorom Dubljević, tri sa Safetom Isovićem, nekoliko horskih s vokalnom postavom tadašnjeg Radio Sarajeva.
Zehra je ostala poznata i po tome što je snimala i interpretirala pobožne pjesme, ilahije i kaside, ostvarivši zapaženu saradnju sa horom Gazi-Husrev Begove medrese iz Sarajeva. Godine 1990. uz pratnju ovog hora snimila je ploču i kasetu “Kad procvatu behari”.
Učesnik je prvog koncerta ilahija i kasida u sarajevskoj dvorani Zetra 1990. godine, velikog koncerta duhovne muzike na stadionu Bilino Polje u Zenici, u Bijeljini i drugdje. S kasidama i ilahijama “Došla voda”, “Molitva”, “Ko upita selamimo”, “Kad procvatu behari”, “Mevlaje salli”, “Teku rajski potoci”, uveličala je brojne koncerte u ratnoj i postratnoj Bosni i Hercegovini i bh. dijaspori.
Također, u toku agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. godine, Zehra aktivno sudjeluje u sarajevskoj ratnoj estradi. Izmeđuostalih, tada snima pjesme “Bentbaša”, “Kovači” i “Ranjena Foča”.
Prema izjavi koju je rahmetli Zehra Deović dala autoru ovog teksta(biografije), naš poznati tekstopisac Džemaludin Latić, 1993. godine je posredstvom predsjednika Republike BiH Alije Izetbegovića, Zehri poslao tekst pjesme “Kovači”. Odmah nakon što je primila tekst, uprkos ratnom plamenu koji je buktao Sarajevom, Zehra je uspjela da nađe saradnike koji su trebali napraviti muziku za ovu pjesmu (ilahiju). Muziku je komponovao Spasoje Berak, te je sve bilo spremno za snimak. Tri dana je Zehra čekala da se koliko toliko ublaži agresorska paljba na sarajevski RTV dom, da bi četvrto jutro došla u prostorije doma. Tamo je zatekla uposlenike, koji su u to vrijeme još spavali…Ubrzo su ušli u studio, te kako navodi, zbog velike hladnoće u studiu, dok je interpretirala Kovače, primjetno je bilo da joj je iz usta izlazila para. Uprkos tome, Kovači su izvanredno snimljeni, te dali dodatnu snagu otporu u opkoljenom Sarajevu i cijeloj BiH.
Docnije, 2004. godine, Zehra je u sklopu projekta “Šehidima Bosne i Hercegovine”, ponovno snimila ovu pjesmu (“Mladost moga Sarajeva”). Ovaj put uz pratnju Omladinskog hora iz Zenice, kada je snimljen i video spot, a snimanje istog, Zehra je tri puta prekidala zbog emocija koje su probuđene prilikom snimanja na mezarju Kovači.
Zehra Deović je u periodu 1960-1990. godine imala veoma uspješnu diskografsku aktivnost, na desetine LP-iova, singlica, kaseta. Sarađivala je sa “Jugotonom”-Zagreb, jedna “zlatna” (LP “Tebi majko misli lete”) i dvije “srebrene” ploče, zatim s PGP-RTB i Beograd Diskom. Naravno, najproduktivniju saradnju je ostvarila sa RTVSA, čiji je stalni saradnik bila pola stoljeća. Danas, u Arhivu Muzičke produkcije BHRT-a ima preko stotinu trajnih audio snimaka, pjesama u interpretaciji Zehre Deović.
Zehrine pjesme, zajedno s drugim izvođačima su štampane i na sedam CD-ova, Antologija sevdalinke u izdanju Muzičke produkcije BHRT-a, i jednog dvd-a. Na ovom dvd-u se nalazi Zehrin antologijski video spot za sevdalinku “Dvije su se vode zavadile”, koji je snimljen 1969. godine u Foči, za koju se i veže radnja ove pjesme.
Godine 2010., u povodu obilježavanja 50. godina umjetničkog rada, Muzička produkcija BHRT-a objavila je trostruku cd kompilaciju Zehrinih antologijskih snimaka Doajeni BH sevdalinke – Zehra Deović.
U periodu 2007-2010. godine Zehra Deović je imala zapažene nastupe. Tako, 2007. godine otvara večeri sevdaha u zagrebačkoj dvorani Lisinski – “Sevdah u Lisinskom”, gdje nastupa i 2008, 2009, i 2010. godine. Nastupa i u drugim gradovima Hrvatske, a 2010. učestvuje na prvom postratnom koncertu sevdaha u beogradskom Sava centru. Isto tako, bila je redovni učesnik i član žirija festivala Zavičajne muzike u Velikoj Kladuši (2007-2013.) Od ovog festivala dobiva i priznanje “Zlatna povisilica” za životno djelo.
Jedan od zapaženih nastupa u dijaspori jeste i učešće na festivalu “Balkan Fever Fest” u Beču 2009. godine.
Tokom karijere Zehra je dobila mnoge nagrade, od kojih se svakako izdvajaju Estradna nagrada Jugoslavije i Estradna nagrada Bosne i Hercegovine iz 1980. godine. Tu su i druga priznanja, te zahvalnice za predan humanitarni rad i uspješne nastupe.
Zehra je govorila: “Pjevač ne smije da se pamti po pjesmama već isključivo po pjevanju, jer pjesma prolazi, a glas ostaje, naravno ako ga taj neko ima”. Također, u vrijeme kada su mnogima značile zlatne i srebrene ploče govorila je: “Bolje zlatan glas, nego zlatna ploča”.
No, ni ovo nije sve, Zehra se u sedamdesetim godinama života, odlučila da snimi nekoliko novih pjesama u duhu sevdaha: “Mirna Bosna”, “Baščaršijske noći”, “Čekmeđa” i “Safete, sajo”. Ove pjesme, kao i ponovo snimljena pjesma “Poklon Bosni”, te druge stare sevdalinke, kasida “Došla voda” i ilahija “Kovači”, nalaze se na novom albumu “Poklon Bosni”, koji je izdat početkom 2014. godine. Isti je snimljen u studiju MP BHRT, uz zvuke Tamburaškog i Narodnog orkestra BHRT-a, uz pratnju KUD-a “Baščaršija”.
Na Večeri sevdaha u okviru Baščaršijskih noći 2014. godine, Zehra je bila počasni gost, a od strane mladih interpretatora sevdaha tada je dobila Plaketu za životno djelo u očuvanju sevdaha.
Posljednji javni nastup, Zehra je imala 1. marta 2015. godine, kada je gostovala u emisiji Opušteno nedjeljom BHRT-a. Emisija je bila posvećena Safetu Isoviću, a Zehra je tada premijerno interpretirala pjesmu Safete, Sajo (pjesma sa novog cd-a, koja je i posvećena rahmetli Safetu Isoviću).
Nakon duže i teške bolesti, Zehra je preminula u Sarajevu, u petak 30. oktobra 2015. godine. Dženaza namaz je klanjana u subotu 31. oktobra na mezarju Faletići 2, a tewhid je proučen istog dana u Alipašinoj džamiji u Sarajevu. Komemoracija povodom smrti Zehre Deović održana je u Art kući sevdaha 2. novembra 2015. godine.
Neke od pjesama kojima je Zehra dala svoj pečat, oblik i nenadmašnu interpretaciju su: Dvije su se vode zavadile, Da sam ptica, Mlad se Jusuf oženio, Tamburalo momče, Gdje si dragi živa željo moja, Tebi majko misli lete, Djevojka je u gori zaspala, S one strane Jajca, Lastavice lasto, Djevojka pita slavića, Lijepo ti je pogledati, Snijeg pade na behar na voće, Po mjesečini kraj šimšira, Bar jednom otvori to srce svoje, Bosno moja divna mila, Koje li je doba noći, Akšam mrače, Haj, jedva čekam da se mrak navuče, Srce moje izmoreno, Rasla je ruža, Poklon Bosni, Došla voda, Kovači, Kad procvatu behari, Teku rajski potoci…
Ostala je vjerna domovini, sevdalinci, bosanskohercegovačkoj tradicionalnoj pjesmi, bošnjačkoj tradicionalnoj nošnji, kulturno-umjetničkim društvima, bošnjačko-muslimanskoj duhovnoj muzici, nematerijalnom kulturno-historijskom naslijeđu Bosne i Hercegovine.
Priredio:
Mr. Semir Hadžimusić