PRIJAVA
26 godina nakon agresije na BiH, jasno je da rat nikad nije ni stao, dok su priče o komadanju BiH postale svakodnevnica. Svako malo, ko’ po naruđbi, verbalni rat se rasplamsa kako putem društvenih mreža među običnim pukom tako i među plemenskim vođama putem medija. Čini se kako je to najveći domet probosanskih političara, koji kada nisu zauzeti međusobnim prepucavanjima, borbom za položaj, vlast i kontrolu državnim firmama, sjete se pa ‘opale’ ćorcima po dokazanim neprijateljima naše domovine, a ponajviše uoči izbora.
Rat je to u kojem probosanski političari godinama nižu poraz za porazom, što ih ni približno ne zaboli koliko gubitak vlasti, moći, položaja..
U manjem bh. entitetu, provodi se kontinuirano maltretiranje bošnjačkog naroda, zatiranje najosnovnijih ljudskih prava i etničko čišćenje s kojim se nikad nije stalo. Što će reći da se ovaj dio BiH godinama ponaša kao da nije dio država odnosno kao da je neoviosan od ostatka zemlje. Dobrano su takvom stanju doprinijeli i probosanski političari koji su osim periodičnih saopćenja za medije u kojima se osuđuju akcije dokazanih neprijatelja BiH, malo opipljivih akcija poduzeli. Čak i njihova saopćenja su nerijetko zarad ubiranja političkih poena.
Neophodno je odlučno djelovati, poduzeti pravne akcije, sa riječi preći na djela. Djelovati, gospodo političari, djelovati. Ako Vam se staje pred narod i vodi u odbrani BiH, otiđite u Srebrenicu, Prijedor, Višegrad, Foču i dr. teritorije, pa predvodite naš narod u ostvarivanju prava zakonskim putem. Možda ćete tada steći kredibilitet pa vaše riječi neće biti isprazne.
Da li ćemo uskoro svjedočiti odlučnijem djelovanju Komšića, Džaferovića, Izetbegovića, Konakovića i svih onih koji se na vjernost BiH kunu, vrijeme će reći, no ne treba se zavaravati. Vremena je sve manje kao i prostora za djelovanje. Ukoliko se ne krene sa primjenom zakona na čitavom teritoriju naše domovine, secesija manjeg bh. entiteta, ukoliko do nje dođe, neće puno promjeniti. U svakom slučaju naši povratnici na teritoriji manjeg bh. entiteta ostaju prepušteni sami sebi bez ikakvog oslonca u bh. vlasti, a tortura se nastavlja.
I dok jasne vizije neprijateljskih snaga idu dugoročno, kod naših državnika su ograničene na intervale od izbora do izbora te vođene ličnim interesima.
Sve dok je tako, zalud je nadati se boljem…
