PRIJAVA
Amnesty International je objavio redovni godišnji izvještaj o stanju ljudskih prava u svijetu.
Za proteklu godinu o Bosni i Hercegovini ova organizacija navodi kako je uvođenje vanrednih mjera zbog COVID-19 dodatno limitiralo prava na slobodu mirnog okupljanja i izražavanja, piše Amnesty International.
Posebno se ističe odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o djeci i starijima i njihovim pravima koja su bila ugrožena zbog odluka o COVID-19. Nezakonito otkrivanje ličnih podataka pacijenata sa COVID-19 kršilo je pravo na privatnost. Procesuiranje ratnih zločina dodatno je odloženo.
U nastavku, pročitajte šta se navodi u izvještaju o BiH:
IZBEGLICE, TRAŽITELJI AZILA I MIGRANTI
Bosna i Hercegovina (BiH) nije pružila efikasan pristup azilu i adekvatne uslove za prihvat hiljadama migranata i azilanata koji putuju kroz zemlju na putu ka EU. Uprkos smanjenom broju u martu i aprilu zbog ograničenja kretanja COVID-19, blizu 10.000 ljudi na kraju je bilo blokirano u BiH, većina u Unsko-sanskom kantonu na granici s Hrvatskom. Sistem azila ostao je uglavnom neučinkovit zbog stalnih institucionalnih praznina, uključujući ograničene kapacitete u Ministarstvu sigurnosti BiH, što je rezultiralo značajnim zaostatkom neriješenih slučajeva i ljudi koji čekaju na registraciju. Politička neaktivnost Vijeća ministara i nespremnost vlasti na svim nivoima da sarađuju doveli su do neuspjeha u identificiranju dodatnog odgovarajućeg smještaja i spriječili prijenos postojećih prihvatnih centara sa Međunarodne organizacije za migracije (IOM) na vlasti u BiH.
U avgustu su, pozivajući se na nedostatak podrške nacionalne vlade, vlasti Unsko-sanskog kantona zabranile nove dolaske na njihovo područje i uvele stroge mjere usmjerene na migrante i azilante koji žive izvan službenih centara za smještaj. Mjere su uključivale ozbiljna ograničenja slobode kretanja, zabranu okupljanja na javnim mjestima i korištenja javnog prijevoza, te zabranu davanja smještaja migrantima. U septembru su vlasti Unsko-sanskog kantona prisilno deložirale stanovnike iz službenog prihvatnog centra kojim upravlja IOM u Bihaću, ostavivši blizu 400 ljudi bez skloništa i pomoći u pogoršanju vremenskih prilika. Posljednjih dana decembra oko 900 migranata i tražitelja azila bilo je nasukano u nehumanim uvjetima i bez pristupa hrani, vodi ili električnoj energiji. privremeni kamp Lipa nakon što vlasti nisu pristale na njihovo preseljenje u prikladnije objekte u drugim dijelovima zemlje. Europska komisija najoštrije je osudila akcije rekavši da su “podrivale vladavinu zakona i ugrožavale živote”. Na kraju godine, oko 3.000 tražilaca azila i migranata živjelo je u skvotovima, napuštenim kućama i šumama širom Unsko-sanskog kantona.
SLOBODA KRETANJA
Kao dio hitnih mjera COVID-19 u martu, vlasti su djeci i ljudima u dobi od 65 godina i starije nametnule pokrivač 24-satnog policijskog sata. Policijski čas je ublažen nakon nekoliko sedmica, ali preko 300 osoba za koje se utvrdi da krše naredbu dobilo je novčane kazne koje bi mogle premašiti prosječnu mjesečnu penziju. U aprilu je Ustavni sud presudio da su mjere nesrazmjerne i kršile pravo na slobodu kretanja sadržane u Ustavu i Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima.
SLOBODA IZRAŽAVANJA
Udruženje novinara BiH zabilježilo je gotovo 30 slučajeva ozbiljnih kršenja slobode medija, uključujući fizički napad i prijetnje smrću novinarima i ostalim medijskim radnicima. Novinari i drugi koji kritiziraju vladin odgovor na COVID-19 suočili su se s reakcijama i cenzurom. U nekoliko kantona nezavisnim novinarima je zabranjen pristup vladinim brifingima o krizi COVID-19. U martu je Vlada RS donijela uredbu o zabrani „podsticanja panike i nereda“ i izrekla velike novčane kazne za prekršaje. Najmanje 18 osoba optuženo je prema uredbi prije nego što je ukinuta krajem aprila, uključujući ljekara koji je na društvenim mrežama izrazio zabrinutost zbog nedostatka opreme i kapaciteta u lokalnim bolnicama. Vlasti Federacije BiH aktivno su nadzirale račune privatnih društvenih medija i u martu krivično optužile najmanje pet osoba za „širenje lažnih informacija i paniku“. Na kraju godine nije bilo vjerodostojnih informacija o tome je li ijedna optužba odbačena. Komesar Vijeća Evrope za ljudska prava upozorio je da mjere ograničavaju pravo na slobodu izražavanja.
SLOBODA OKUPLJANJA
Prema Europskoj komisiji, zakoni koji uređuju okupljanja bili su u suprotnosti s međunarodnim pravom jer su ozbiljno ograničavali javna mjesta za proteste i stavljali nesrazmjeran teret organizatorima, koji su tijekom događaja morali pokriti troškove dodatnih sigurnosnih i hitnih mjera.
PRAVO NA PRIVATNOST
U martu su vlasti u nekoliko dijelova zemlje navele javnozdravstvene razloge u otkrivanju ličnih podataka pojedinaca, uključujući maloljetnike, kojima je dijagnosticirana COVID-19 i onih kojima je naređeno da se samoizoliraju. Agencija za zaštitu podataka BiH upozorila je da je prekršila nacionalno zakonodavstvo o zaštiti podataka i zabranila dalje javno otkrivanje ličnih podataka od strane vlasti.
PRAVO NA ISTINU, PRAVDU I PRIPREMU
U septembru je Vijeće ministara BiH usvojilo dugo odgađanu revidiranu Strategiju ratnih zločina, koja je postavila nove rokove za okončanje neriješenih predmeta. Do kraja 2020. godine, više od 600 predmeta je bilo u radu pred raznim sudovima u BiH.
Procesuiranje ratnih zločina i dalje se odgađalo zbog sistemskih nedostataka u Tužilaštvu. U martu je preživjeli ratnog silovanja u Novom Travniku dobio novčanu nadoknadu, prvu takvu nagradu u krivičnom postupku. U avgustu je UN-ov Komitet za uklanjanje diskriminacije nad ženama (CEDAW) presudio u ratnom silovanju slučaj da BiH nije osigurala nepristrasnu i efikasnu istragu i adekvatnu odštetu žrtvi. Komitet je pozvao BiH da pruži trenutnu i sveobuhvatnu podršku preživjelima ratnog seksualnog nasilja.
U julu je zemlja obilježila 25. godišnjicu genocida u Srebrenici kada je ubijeno više od 8.000 muškaraca i dječaka Bošnjaka; preživjeli su se i dalje suočavali s nepremostivim preprekama za postizanje istine, pravde i pravnog lijeka. Preko 7.200 ljudi ostalo je nestalo kao rezultat oružanog sukoba. Politički pritisak i nedostatak sredstava nastavili su ometati rad Instituta za nestale osobe BiH.
