PRIJAVA
Ni poslije sticanja visoke stručne spreme i fakultetskih diploma braća Boban i Bojan Mandić iz Gradiške nisu napustili porodično preduzeće, koje se bavi građevinom i transportom.
Oni zajedno sa ocem Rankom svako jutro prije sedam stižu na gradilište i sjedaju za upravljače teške mehanizacije.
Radni dan braće Mandić traje, kako kažu, dok ne završe započeti posao. Pravnik Boban Mandić (37) upravlja rovokopačem, a njegov četiri godine stariji brat Bojan, po struci pravnik za bezbjednost i kriminalistiku, vozi kamion.
– Od djetinjstva, kada smo imali desetak godina, radili smo s roditeljima. Mi smo početkom rata izbjegli iz Stare Gradiške, u Hrvatskoj. Ovde smo imali nedovršenu kuću. Bilo je teško, brat i ja smo već tada shvatili da samo u slozi, poštujući jedni druge, zajedno s mamom Božanom i ocem Rankom, možemo zaraditi dovoljno za život – ispričao nam je Bojan Mandić.
Otac šef, mentor i pedagog
On s bratom i ocem, po navici, poslije radnog vremena svodi dnevnu računicu i utvrđuje plan rada za naredni dan. Njegov brat Boban pričom se vraća u ratno i poratno vrijeme, period školovanja.
– Završio sam srednju Mašinsko-tehničku školu u Gradiški. Uporedo sa školovanjem radio sam na gradilištima. Svaki moj dan je oduvijek ispunjen. Nisu to jednostavni i laki poslovi, naporno je i prljavo, veoma odgovorno. Pažnja, koncentracija moraju biti na visokom nivou, jer su u protivnom posljedice teške – dopunjava Boban Mandić bratova iskustva sa gradilišta.
Braća kažu da su naučili gotovo sve poslove u porodičnom preduzeću, sa ocem, koji je njihov pedagog, mentor i šef.
– Otac je oduvijek autoritet, ali u najplemenitijem smislu. S njim počinjemo i završavamo dan. Obostrano imamo veliko poštovanje. Mama vodi administraciju i finansije u preduzeću. Svaki dan za nas je novi izazov, iskušenje, borba da postignemo više, uradimo bolje – priča Boban Mandić, opisujući radni dan, principe i radne obaveze.
– Najčešće upravljam rovokopačem, ali kad se nešto pokvari tada sam i serviser. Sve radim sa voljom. Odavno sam shvatio da mi je u porodičnom ambijentu najbolje graditi svoj poslovni put – kaže Boban, koji ne pomišlja da posao potraži u struci za koju se školovao.
Obrazovanje
Njegova dječačka želja bila je da se školuje za zvanje u policiji.
– U tome sam uspio i ostvario dječački san, bez obzira na to što ne radim posao za koji sam se školovao. I ovdje, u kamionu, na gradilištu sam takođe prošao i spoznao neku drugu, životnu školu – priča Boban.
Prethodno je i on, kao i brat, prije Pravnog fakulteta, završio Mašinsko-tehničku školu.
– Svaka mlada osoba treba da se obrazuje, jer je to izgradnja vlastite ličnosti. Obrazovanje je važno, bez obzira na radno mjesto i zaposlenje. Škola ne može biti suvišna i nepotrebna. Radnim danima upravljam teškom mehanizacijom, ali imam vremena i za druga zadovoljstva. Volim putovanja, imam mnogo prijatelja po svijetu, naučio sam engleski i francuski jezik. Imam vremena i za upoznavanje prirodnih ljepota i naših krajeva – objašnjava Boban svoja interesovanja i životne principe.
On je tri mjeseca o trošku kanadske Vlade boravio u toj zemlji, u programu prijateljstva mladih iz cijelog svijeta. Tu je, kaže, stekao prijatelje iz Kanade, Amerike, Francuske, Indije i drugih zemlja.
Avanturizam
Stariji brat Bojan otkriva zajedničku strast ka motorima.
– Posjetili smo mnoge znamenitosti u cijelom regionu. U neradne dane ili na praznik nas dvojica motorima putujemo i upoznajemo mnoge krajeve. Željeli bismo, kada se epidemiološka situacija poboljša, upoznati Srbiju, Rumuniju, Bugarsku, otići u mala mjesta koja imaju bogatu, a nepoznatu prirodu, spomenike, kulturu – otkriva Bojan Mandić svoje i bratove sklonosti ka putovanjima.
Za sebe kažu da su avanturisti u najljepšem smislu, ali im je posao na prvom mjestu.
– Rijetko pričamo o sebi, ne želimo bilo koga time opterećivati. Svako među našim poznanicima ili sugrađanima ima svoju teoriju, ali brat i ja, s našim porodicama, najbolje znamo šta je za nas dobro i kojim putem idemo. Otac je autoritet, mama takođe, o svemu, naravno razgovaramo i sa našim suprugama, pa i djecom. Sloga uvijek donosi uspjeh, tako je kod nas – objašnjava Boban Mandić porodične odnose koji su doprinijeli uspjesima preduzeća.
Naša prednost ili ključ uspjeha je, smatraju Mandići, u povjerenju i saradnji.
– Naši najbliži saradnici su članovi porodice. Tu je oslonac najbolji, to se pokazalo u praksi. Naš cilj je isti i zato smatramo da smo uspjeli. Pošteno i vrijedno radeći zaradili smo dovoljno za sebe i za naše porodice – kaže Boban Mandić.
Inače, Boban i Bojan Mandić su oženjeni. Boban i njegova supruga Olivera imaju kćerku Atinu, a Bojan i Radana sina Bukšu i kćerku Nikol.
Radne navike
Ranko Mandić, Bobanov i Bojanov otac, bivši radnik starogradiškog zatvora (KPD), koji je privatno preduzeće osnovao 1994. godine, kaže da je primarno htio sinove izvesti na pravi put, da steknu radne navike, da se obrazuju i da ne uđu u svijet poroka.
– Radeći u Kaznenoj ustanovi upoznao sam mnogo mladih koji su imali velikih problema sa zakonom, osuđeni na višegodišnju robiju. Jedan od razloga je besposličarenje, izostanak radnih navika, trošenje nezarađenog novca. Zato sam svoje sinove htio povesti drugim putem i u tome sam, vjerujem, uspio. To je moj i moje supruge najveći životni kapital – ispričao nam je Ranko Mandić, rekavši da je sada primarno posvećen unučadima.
