PRIJAVA
Religiozni ljudi žive u prosjeku četiri godine duže od svojih agnostičkih i ateističkih vršnjaka, pokazuje novo istraživanje.
Autori sugerišu da bi razlika između vjernika i onih koji nisu bili dio neke vjerske grupe mogla da bude kombinacija socijalne podrške, prakse oslobađanja od stresa i uzdržavanja od nezdravih navika.
Za ovu studiju, tim akademika sa Univerziteta u Ohaju, uključujući vanrednog profesora psihologije Christiana Enda, analizirao je više od 1.500 smrtovnica iz SAD-a kako bi shvatio na koji način ključne osobine našeg života utječu na našu dugovječnost.
Ovo istraživanje uključuje vjerske pripadnosti i detalje o braku, kao i informacije o aktivnostima, hobijima i navikama, koje mogu pomoći ili ometati naše zdravlje, a koje inače nisu zabilježene u popisnim podacima.
Studija, objavljena u časopisu Social Psichological and Personality Science, otkrila je da su ljudi čije su smrtovnice spominjale religioznost, u prosjeku živjeli duže 5.64 godine.
Očekivani životni vijek i dalje je bio 3.82 godine duži kod religioznih ljudi kad se u obzir uzmu i bračni parametri, što je faktor koji je dokazano povećao životni vijek i pomogao u sprečavanju bolesti.
„Studija pruža uverljive dokaze da postoji veza između vjerske aktivnosti i koliko osoba živi“, rekao je Baldwin Way, koautor studije i vanredni profesor psihologije na Državnom univerzitetu Ohajo.
Veći dio studije koristio je više od 1.000 smrtovnica iz novina u 42 države. Međutim, dalja analiza 500 smrtovnica iz registra Des Moines, časopisa u Ajovi, otkrila je da je efekat bio izraženiji i da je religija povezana s dodatnih 6.48 godina života, što ukazuje na to da bi život u religioznijem području mogao imati dodatni efekat.
Religijsko učešće često ide ruku pod ruku sa povećanim učešćem u aktivnostima i društvenim grupama, što bi moglo pomoći u suzbijanju usamljenosti i neaktivnih načina života koji bi također mogli skratiti očekivani životni vijek.
Ali analiza aktivnosti pomenutih u izvještaju otkrila je da ovo predstavlja samo djelić efekta.
„Otkrili smo da su volonterizam i učešće u društvenim organizacijama predstavljali samo nešto manje od jedne godine povećanja dugovječnosti koje je pružala vjerska pripadnost“, rekla je Laura Wallace, vodeća autorica studije.
„Još uvijek postoji mnoštvo koristi od vjerske pripadnosti, koje studija ne može objasniti.“
Autori su sugerisali da bi preostali životni vijek mogao biti rezultat toga što se, vjerovatnije, religiozni ljudi uzdržavaju od konzumiranja alkohola i droga i ostalih postupaka koji bi mogli utjecati na očekivani životni vijek — mada to nije redovno zabilježeno u smrtovnicama.
Također, od koristi može biti „praksa smanjenja stresa“, poput meditacije, joge ili molitve, dodao je dr. Way.
