PRIJAVA
Izborni zakon u Bosni i Hercegovini (BiH) treba mijenjati tako da se smanji mogućnost manipulacija izbornog procesa koje su vidljive na svim izborima, kaže Bodo Weber, analitičar, politolog i suradnik Vijeća za demokratizaciju politike iz Berlina, za Radio Slobodna Evropa(RSE).
Sve, ostalo, smatra Weber, i zahtjevi Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) kad je riječ o izbornom zakonu, odnosno izboru hrvatskog člana Predsjedništva BiH, ali i “implementacija” presuda, kao što je Sejdić-Finci, tiču se ustavnog poretka.
„Dakle oni bi trebali biti dio sveobuhvatnog procesa promjene ustava. Kriv je bivši komesar za proširenje Stefan Füle koji je prije decenije prihvatio HDZ-ovu igru da se ispod ‘implementacije presude Sejdić-Finci’ spakuje projekt trećeg entiteta kao platforma za pregovore s Europskom unijom“, mišljenja je Weber.
On navodi da predstavnici EU i SAD postupaju zajedno.
– Radi se novoj otvorenosti Zapada ka prljavim dealovima, a koja je počela s Mostarskim dealom. Već pola decenije promatramo otvorenu krizu Zapada, i to na obje strane Atlantika, a koja je bila postigla svoj vrhunac u Trumpovoj administraciji. Vidjeli smo u slučaju pregovora oko tzv. razmjene teritorije u pregovorima o sporazumu Kosovo-Srbija otvorenosti Trumpovih suradnika, te Briselskih birokrata da udovoljavaju interese autoritarnih liberala na Balkana. Na strani Washingtona to postupanje je bilo motivirano potpunom ignorancijom prema demokratskim vrijednostima, na strani Briselskih birokrata dilemom kako nastupati na Zapadnom Balkanu, baviti se otvorenim problemima, a da ne postoje preduvjeti za to zbog odsustva strateške politike EU prema zemljama Zapadnog Balkana, zbog nejedinstva država članica EU oko politike proširenja, kaže Weber I dodaje:
– Mislim da je nešto slično bilo na djelu u sklapanju prljavog Mostarskog deala, koje je uključio ustupak prema Čoviću/HDZ BiH – tzv. politički sporazum o “reformi” izbornog zakona, a koji je sadržao svojevremeni ustupak Čovićevom dugogodišnjem projektu virtualnog trećeg entiteta kroz promjene izbornog sistema, bez ustavne promjene. Problem predstavnika EU i SAD-a je sad kako se rukovati sa tim papirom, čiji principi su u potpunosti protivni demokratskim vrijednostima EU-a, te duhu i slovu uvjeta i principa budućih ustavnih reformi, i uvjeta sadržanih u Mišljenju Europske komisije za BiH.
Na pitanje vode li takva rješenja do tećeg entiteta, Weber odgovara:
– Naravno, HDZ-u BiH, jer pregovori o promjeni izbornog zakona, nezavisno što se još spakuje u te razgovore (Sejdić-Finci, preporuke ODIHR-a, Ureda za demokratske institucije i ljudska prava), koji se vode na osnovu formulacije “legitimno političko predstavljanje konstitutivnih naroda”, ključne riječi iz trećeg mostarskog sporazuma, su pregovori o Čovićevom projektu trećeg entiteta, kaže Weber.
On navodi da su prljave izbore i pregovore oko izbora gradonačelnika, kao logične posljedice prljavog Mostarskog deala.
– Sve raspoložive informacije vode do zaključka da zvanični izborni rezultati nikad nisu trebali biti certificirani od strane CIK-a BiH zbog očiglednih, puno širih manipulacija nego što su ih institucije priznale, kaže Weber.
Weber kaže da OHR može, i mora imati važnu, dopunsku ulogu u budućem sveobuhvatnom strateškom pristupu Zapada prema BiH.
– U smislu (ponovnog) uspostavljanja političkog okvira u BiH – iz kojeg ispadaju sve neispunjene nacionalne agende (secesija, treći entitet, unitarna država) Visoki predstavnik u zadnjih 10 godina od većeg broja zapadnih aktera u potpunosti je bio spriječen da ispuni svoju ulogu i makar brani već sam po sebi problematični Daytonski poredak od daljeg nazadovanja. Bojim se da se njemačka inicijativa oko kandidiranja njemačkog visokog predstavnika zakomplicirala upravo zbog toga što nije bila popraćena jasnom vizijom, političkom strategijom. Prijeko potrebno je sad da se glavni akteri Zapada sabere, da sjednu i razviju zajedničku, dugoročnu strategiju za BiH, te da se tek onda vraćaju pitanju visokog predstavnika i odluče ko je najbolji kandidat da pomogne u implementaciji te sveobuhvatne strategije, kaže on.
Weber naovid da je Njemačka poslije neuspjeha s misijom zadnjeg njemačkog visokog predstavnika, Christian Schwarz-Schilling, negdje do 2014. godine, je igrala vrlo negativnu, destruktivnu ulogu u politici prema BiH, koju je poslije napustila.
– Samim time Berlin nosi veliku odgovornost za to što EU, i širi Zapad nema definiranu politiku prema BiH skoro deceniju i po. Zato je na neki način tragično što je inicijativa oko gospodina Schmidta toliko nespretna pripremljena. U principu, imati njemačkog visokog predstavnika bi bilo svojevrsni garant za jači angažman i Njemačke i cijele Europske unije u BiH, te kontinuitet u vodećoj njemačkoj ulozi u odbrani politike proširenja unutar EU-a poslije odlaska kancelarke Merkel sa političke scene krajem ove godine, kaže Weber.
