PRIJAVA
Među građanima je veoma aktuelno pitanje „ kako steći pravo vlasništva na nakretninama koje koriste duži vremenski period?“ U zadnje vrijeme je posebno aktuelno pitanje sticanja prava vlasništva na stanovima u društvenoj svojini i zemljištima koje su upisane kao društvena svojina.
Među građanima vlada mišljenje da se vlasništvo stiče automatizmom nakon isteka određenog vremenskog perioda. Da li je to baš tako? Da bi razjasnili ovo pravno pitanje moramo kao i za sve druge pravne dileme konsultovati zakon koji uređuje tu oblast. Međutim, prvo da razjasnimo dilemu u vezi stanova i nekretnina u društvenom vlasništvu. Kada su u pitanju stanovi oni su obično upisani kao vlasništvo lokalne zajednice (općine). Ono što je sporno je činjenica pravnog osnova korištenja navedene nekretnin od strane korisnika.U prošlom sistemu kao što je poznato na stanovima u društvenoj svojini se moglo samo zasnovati „stanarsko pravo“.
Stanarsko pravo je regulisano Zakonom o stambenim osnosima koji je i sada na snazi. Stanarsko pravo se moglo zasnovati na temelju zakonom propisane procedure. Vlasnik stana je bio davalac stana na korištenje, nakon čega se sa stambenim preduzećem zaključivao ugovor o korištenju. Nakon donošenja Zakona o prodaji stanova stanarsko pravo je pretvoreno u imovinsko pravo i ono je bilo osnov za prodaju odnosno sticanja prava vlasništva. Na taj način su većina stanova privatizirano.
Drugi način sticanja stanarskog prava je bio protek roka od 8 godina nezakonitog korištenja stana a da se pritome vlasnik stana nije protivio niti pokretao postupke iseljenja. Upravo sadašnji nelegalni korisnici smatraju da su stekli stanarska prava jer stanove koriste duže od 8 godina. (član 30. Zakona o stambenim odnosima). Ono što je sporno je činjenica da je Zakon o prodaji stanova ukinuo mogućnost sticanja stanarskog prava u period od 2 godine nakon stupanja na snagu ovog zakona. Taj rok je istekao 31. 12.2000. godine. U prevodu znači da najkasniji bespravni korisnici stanova koji mogu steći stanarsko pravo su oni koji su stan počeli koristiti 1992. godine.
To pravo se dokazuje isključivo u parničnom postupku. Šta sa stanarima koji stanove recimo koriste od 1995. godine? Stanarsko pravo ne mogu steći, a pitanje je mogu li steći neko drugo stvarno pravo? Sticanje prava vlasništva je upitna radi savjesnosti i pasivnog legitimiteta lokalne zajednice. Međutim, utvrđivanja trajnog prava korištenja korisnika i njegove porodice je veoma izgledno pravo koje se opet utvrđuje u parničnom postupku. (pravo na dom član 8 Evropske konvencije)
Kada su u pitanju nekretnine u državnom – društvenom vlasništvu tu postoji određena specifičnost. Sve do Zakona o vlasničko pravnim odnosima donesenog 1995. godine bilo je stroga zabrana sticanja prava vasništva na društvenoj imovini. Ovim zakonom je ukinuta ta zabrana, te je savjesnim posjednicima omogućeno da pokušaju steći pravo vlasništva dosjelošću. U prevodu znači da prva sticanja vlasništva dosjelošću na toj imovini su se desila 2015. godine kada je istekao rok od 20 godina.
Međutim, i ti postupci su dovedeni u pitanje. Dovedena je u pitanje pasivna legitimacija lokalne zajednice. Odlukom Visokog predstavnika ja zabranjeno raspolaganje državnom imovinom. To bi značilo da je lokalnim zajednicama onemogućeno da pasivno učestvuju u postupcima. Na temlju takvih tumačenja svako prometovanje bi trebala odobriti državna komisija koja je formirana. Ono što je meni poznato mnogi postupci su već okončani gdje se lokalne zajednice javile kao tužene.
Kada su u pitanju postupci sticanje prava vlasništva putem dosjelosti to je regulisano Zakonom o stvarnim pravima FBiH. Prema ovom zakonu vlasništvo je moguće steći po dva osnova.
Prvi osnov je protekom vremena od 10 godina, s tim da posjed mora biti savjestan i zakonit. Zakonit znači da postoji pravni osnov ulaska u posjed (npr. ugovor o kupoprodaji). Drugi uvjet je savjesnost. Posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da nema pravo na posjed. To znači da on mora biti u uvjerenju da je on vlasnik a ne neko treći. Savjesnost se pretpostavlja, a ako tužena ospori savjesnost onda se on mora dokazivati. Upravo iz tog razloga mnoge tužbe bivaju odbijene. Npr. ako tužitelj izjavi da mu je bilo poznato da je u zemljišnim knjiga uknjiženo treće lice onda nema savjesnosti. Suvlasnik ne može steći parvo vlasništva na suvlasničkim udjelima upravo što je on morao znati za druge suvlasnike. Drugi osnov je posjed od 20 godina kada zakon zahtjeva samo savjestan posjed. Ovi postupci se isključivo dokazuju u parnicama. Ovim člankom sam pokušao u kratkim crtama razjasniti ove jako korisne pravne institute.
Doc.dr.Hrvačić Esad
