PRAVA VLASNIKA KAPITALA STEČAJNOG DUŽNIKA NAKON ŠTO SE ZAKLJUČI STEČAJNI POSTUPAK RADI NEDOSTATKA STEČAJNE MASE

Ovu pravnu materiju su na identičan način riješili i Zakon o stečaju FBiH koji je bio na snazi do. 26.01.2021 godine, kao i Zakon o stečaju FBiH koji je donesen 26.01.2021.g. U biti odredbe starog zakona su prepisane. Veoma se često pitamo šta se dešava nakon što se pokrenuti stečajni postupak okonča? I meni kao nekom koji se bavim ovom pravnom problematikom je ostala nedoumica da li se stečajni dužnik briše iz sudskog registra, i da li vlasnici kapitala stečajnog dužnik imaju bila kakva prava? Stečajni postupak se može zaključiti iz više razloga i to iz razloga što se  namire stečajni povjerioci, usvoji stečajni plan ili zbog nedovoljne stačajne mase. Ako je poznato da se stečajni postupak otvara iz razloga što obaveze stečajnog dužnika ne mogu podmiriti iz postojeće imovine, malo je nejasno što zakon posebno potencira na nedovoljnoj stečajnoj masi. Za zakonodavca je  jedino bitno da se pokriju troškovi stečajnog postupka, što je malo nelogično.

Ono što je predmet interesovanja u ovom radu jeste zaključenje stečaja zbog nedovoljne stečajne mase. Zakon o stečajnom postupku je propisao da : “ Ako se nakon otvaranja stečajnog postupka ispostavi da stečajna masa nije dovoljna za pokriće troškova stečajnog postupka, stečajni sudija će zaključiti postupak. Stečajni postupak se ne zaključuje ako se predujmi dovoljan novčani iznos. Na postupak zaključenja stečajnog postupka primjenjuju se čl. 60. i 102. ovog zakona. Prije donošenja rješenja o zaključenju stečajnog postupka, o prijedlogu će se izjasniti skupština povjerilaca ili odbor povjerilaca ukoliko je isti izabran i stečajni upravnik, a izjašnjenje se može dati na izvještajnom ročištu. Ako u stečajnoj masi postoje gotovinska sredstva, stečajni upravnik je dužan da, prije zaključenja stečajnog postupka, namiri troškove stečajnog postupka. Nakon zaključenja stečajnog postupka, ne postoji obaveza na unovčavanje predmeta stečajne mase.“

Znači da se stečajni postupak može zaključiti ako stečajni dužnik ne može da pokrije troškove stačajnog postupka, a potraživanje povjerilaca se i ne pominje.

Zakon je također propisao i da: „Stečajni sudija zaključuje stečajni postupak čim je stečajni upravnik izvršio diobu stečajne mase, u skladu sa članom 198. ovog zakona. Stečajni upravnik dužan je da za svoj rad, nakon prijavljivanja nedovoljnosti stečajne mase, posebno položi račun stečajnom sudiji. Ako se nakon zaključenja stečajnog postupka pronađu predmeti koji pripadaju stečajnoj masi, stečajni sudija na prijedlog stečajnog upravnika, povjerioca stečajne mase ili po službenoj dužnosti određuje naknadnu diobu, a na postupak naknadne diobe na odgovarajući način se primjenjuju odredbe člana 192. stav i čl. 193. i 194. ovog zakona.“ 

Iz citiranih zakonskih odredbi se može zaključiti da nakon zaključenja stečajnog postupka obaveze stečajng upravnika se ne gasi. Da li sečajni upravnik ima bilo kavog pravnog interesa da se bavi naknadnom imovinom stečajnog dužnika? Naravno da nema, jer se stečajni postupak zaključio upravo što nije bilo dovoljno sredstava da se podmire troškovi stečajnog upravnika. Zakon nije definisao da li se u tom slučaju stečajni dužnik briše iz sudskog registra, ili i dalje ostaje upisan. Ono što je meni logičnije je da danom zaključenje stečaja vlasnici kapitala trebaju preduzeti sva prava i obaveze stečajog dužnika, jer su upravo oni zainteresovani da se pronađe naknadna stečajna imovina. U ovakvim okolnostima kako je to zakon definisao zasigurno će mnoga imovina ostati u nezakonitom posjedu trećih lica jer u ime stečajnih dužnika nema niko ovlasti da potražuje takvu imovine od koje bi imali koristi svi, a stečajni upravnici su samo formalno legitimisani bez bilo kakve volje da preduzimaju aktivne pravne radnje.

Doc.dr. Esad Hrvačić

Nema poruka za prikaz