Iako još ni trenutna p(l)andemija nije završena, mnogi velikosvjetski dušebrižnici konstantno upozoravaju na nove, od kojih neke već i u skorijoj budućnosti. Od planetarno poznatog borca protiv virusa (od onih na vašem pc-u do onih u vašem tijelu) Billa Gatesa, koji je još 2015. nagovjestio pandemiju globalnih razmjera, do raznih uglednih svjetskih centara koji su radili studije u godinama iza nas, a u vezi sa mogućim pandemijama i odgovorima na iste.
Jedna takva studija, rađena je od strane uglednog John Hopkins Centra pod nazivom The SPARS Pandemic 2025-2028, bavi se u detalje izbijanjem pandemije SPARS-a u 2025. te odgovorima na istu u narednih 3 godine.
Pandemija izbija po povratku katoličkih svećenika Prve Baptističke crkve Sv. Pavla u Minesoti sa humanitarne misije na Filipinima. Blagi simptomi koje svećenici pokazuju prvobitno se pripisuju gripi, no nakon testiranja liječnici zaključuju da se radi o novom SPARS virusu. SZO proglašava pandemiju. Sa brojkama umrlih se licitira, postoci smrtnosti variraju, da bi se nakon godinu dana došlo do vidno umanjenog postotka nego što je to bilo na početku pandemije. Traže se određeni lijekovi kako bi se pandemija dovela pod kontrolu, koji iako agresivno promovisani u prvim fazama pandemije, bivaju odbačeni kao nefunkcionalni nakon što se pojava vakcine počne nazirati. Naravno, oprobani mehanizam zaključavanja i ograničavanja ljudskih sloboda je neizostavan dio i ovog scenarija.
Najveći izazov sa kojim se scenario suočava je komunikacija ljudi i priče koji ne odgovaraju narativu struke. Da bi se izazov savladao, planira se praćenje medija i načina na koji prezentuju vijesti (čitaj još veća cenzura) te prezentacija vijesti na prilagođen način različitim etničkim grupama. To bi trebalo značiti da vijesti o pandemiji više neće biti iste za sve nego će se prilagoditi i biti različite ovisno o etničkoj grupi kojoj se plasiraju. Cilj bi trebao biti bezbolnije uvjeravanje svijeta u uvriježeni narativ pandemije te lakše prihvatanje masovnog vakcinisanja. Time će se onima koji budu drugačije razmišljali, bez obzira na jačinu argumenata i činjenica kojima budu baratali, zatvoriti i ovo malo prostora koji su imali u medijima.
Scenario se bavi i otporom vakcinisanju koji u prvom redu vide u pobornicima alternativne medicine, muslimanima, Afroamerikancima… Indikativno je ponovno predstavljanje muslimana i Afroamerikanaca problematičnim, ograničenih shvatanja za vrijednosti savremenog svijeta i naučna dostignuća. Jasno je da se pomenuti nerijetko susreću sa kršenjem osnovnih ljudskih prava i velikim predrasudama što će se, prilike su, nastaviti i u budućnosti. U planu je trošenje ogromna finansijskih sredstava zarad ubjeđivanja ljudi u zvanični narativ pandemije. Dio ljudi koji ostane ipak neubjeđen, dobrom organizacijom scenario namjerava iskontrolisati – što god to trebalo značiti.
Zvuči poznato? Scenario pisan na 89 stranica neodoljivo podsjeća na ono s čim se trenutno susrećemo, a kolika je vjerovatnoća da će se ostvariti ostaje da se vidi. Jedno je, pak, jasno. Gospoda iz uglednih centara kakav je John Hopkins ne radi ovakve studije uzalud.
Živi bili pa vidjeli, uz nadu da je vrijeme u kojem će živi prolazeći pored umrlih poželjeti da su na njihovom mjestu ipak daleko.
I na kraju tek neke od nedoumica sa kojima se veliki broj ljudi muči u zadnje vrijeme.
Da li je logično da što je čovječanstvo tehnički razvijenije – to je bolesnije?
Da li je normalno da kad je medicina toliko uznapredovala u svakom mogućem smislu i potpomognuta tehnologijom, mi imamo sve više i više bolesti?
Da u vrijeme kada ljudi planiraju kolonizirati Mars nismo u stanju pandemije i druge bolesti staviti po kontrolu? Da još uvijek primjenjujemo metode karantena iz srednjovjekovne medicine iako je 21. vijek?
Zašto se upozorova na učestale pandemije baš sad kad su obični ljudi sve manje bitni za industriju jer se svijet ubrzano robotizuje?
Ima li to na koncu, možda, veze sa jednom, sad već izvjesno, u budućnosti vodećom industrijom koja bez bolesnih ljudi ne bi bila u stanju akumulisati enormne sume novca?