Vjerski poglavari za Hayat: BiH je naša majka, ako čovjek ne zna voljeti majku onda ne zna voljeti život

Za Hayat TV govorili su poglavari vjerskih zajednica povodom Dana Državnosti BiH.

Reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Husein ef. Kavazović za Hayat televiziju govorio je o našoj jedinoj domovini Bosni i Hercegovini, na njen rođendan.

Evo šta je kazao:

• Za domovinu se živi, za nju se žrtvuje. O njoj se pjeva, o njoj se razmišlja,  o njoj se sanja, ona je uvijek u srcu, ona je uvijek u mislima gdje god išli, gdje god se našli postoji domovina, postoji mjesto kojem pripadate na koncu i ona je za nas sve što imamo, i nešto najvrijednije što svakako nosimo u sebi.

•   Ona se mora voliti, a voliti se može ako se bude gradila, ako se bude ulagalo u domovinu, ako se bude iskazivala ljubav prema njoj i naravno u njoj harmonično živjeli svi građani i narodi i ako budemo jedni druge poštivali  i cijenili dostojanstvo svakoga čovjeka.

•    Ako budemo iskreni prema sebi prema svojoj domovini onda ćemo naravno lakše prebroditi i izazove koje imamo. Mi smo imali teških momenata. Bilo je u povijesti Bosne i Hercegovine i unutar nje teških razdora, razmirica. Ali smatram da je jako važno da svaku stvar nazovemo imenom,pravim imenom i da kažemo, i ako mogu tako da kažem upremo prstom u krivce onoga što nam se loše dogodilo kao isto tako da upremo prstom u ono što je dobro bilo, one ljude koji su svojom žrtvom doprinijeli da ova država opstoji i ovakva kakva ona jeste.

• Mi kao Bosanci i Hercegovci smo navikli na neki način da živimo u različitosti, čak bi kazao da je Bosna i Hercegovina duša ovoga prostora. Ona na neki način održava cijeli Balkan, nije to samo prostor ove naše države Bosne i Hercegovine nego i puno šire. Ona u sebi smiruje različitosti kao takve i smatram da je Bosna i Hercegovina ne samo moguća država, ona je nužna država za Balkan. Nužna za širi prostor, i ona je na neki način ogledalo mogli bismo kazati i Evrope jer ako Bosna i Hercegovina kao takva može opstojati, onda može opstojati i Evropa, mogu opstojati različitosti u Evropi  i razvijati se svi u jednoj harmoniji. Moramo naći naravno zajednički jezik, moramo ga svaki dan tragati za njim. Ne znači da u jednom trenutku ako i dođemo do nekog dogovora i određenih odnosa koji su harmonizirani među nama, to ne znači da sutra ne može biti novi izazov.Zbog toga je uvijek važno tragati za odgovorima i uvijek pružati šansu i priliku da se živi u skladu i harmoniji.

Za Hayat televiziju o domovini Bosni i Hercegovini, na njen rođendan, govorio je i kardinal Vinko Puljić.

U nastavku pročitajte šta je poručio:

• U prvom redu trebamo malo gledati i povijesno. Bosna i Hercegovina nije nastala nakon II svjetskog rata, ona ima svoju povijest. Bosna i Hercegovina je moja kuća, moja domovina u njoj sam rodio se i život utrošio, tako da ja u toj zemlji na neki način želim dovršiti svoj život. Posebno bih htio da sačuvamo onaj mentalitet koji u Bosni i Hercegovini postoji. Ja ću iznijeti svoje iskustvo bez obzira na nacionalno i vjersko, osobno prije nego što je ova politika zatrovala odnose. Gdje god dođem, svi su ljudi odmah upitali „čime vas možemo počastiti?“. Ne pita koje si vjere, koje nacije, „hoćete li štogod popiti, štogod potrošiti“. To nećemo naći na drugim mjestima i zato je potrebno taj komšijski,susjedski duh, gostoljubivost sačuvati i naš čvjek rado počasti onog ko mu dođe. Istini za volju, će biti sumnjičavo a što je on došao jer cijeli život su nas trali drugi i onda uvukla se jedna sumnja među ljude. Zato je potrebno vratiti povjerenje među ljude, da mi prihvatimo sebe, svoje različitosti i posebno bi molio svjetske čelnike koji tobože misle da će izgraditi mir ako unište tu raznolikost  i pogotovo ne kriviti vjeru što smo mi različiti. Treba poštivati savjest svakog čovjeka i na neki način tako je lijepo u Bosni i Hercegovini nikla poslovica „neka se svako moli po svom zakonu.“

• A ako istinski se čovjek Bogu moli, taj će i čovjeka voljeti. Jer ne vjerujem u molitvu koja širi mržnju. Čovjek mora voliti svoj identitet, voliti zemlju gdje je nikao, i na neki način meni često puta znaju pomalo nabaciti kako ja pjevam tu pjesmu „Tebi majko..“… Domovina je majka, zemlja je majka,  i zato ako čovjek ne zna voljeti majku onda ne zna voljeti život. Zato u prvom redu treba tu zemlju voljeti,  a ono što se voli za to se žrtvuje, zato se i izgrađuje. Jasno, vrlo je važno poznavati prošlost nedati politički iskrivljivati prošlost, nedati manipulirati s prošlošću, nego istinski hrabro prošlost gledati kao stvarnost a sadašnjost imati hrabrosti svaku stvar nazvati pravim imenom i tako zapravo graditi na istini. I zato kada govorimo o Bosni i Hercegovini trebamo uvijek imati u vidu tu našu raznolikost  i ja često uspoređujem Bosna i Hercegovina je zemlja koja treba opstati upravo u svojoj raznolikosti i jednakopravnosti a ako ona ne može opstati ni Evropa neće opstati.

Gost specijalnog prijepodnevnog programa Hayat TV-a u povodu Dana državnosti bio je fra Mirko Majdandžić gvardijan Franjevačkog samostana Duha svetoga u Fojnici.

• Vama i svima koji vole ovu našu lijepu zemlju neka je Sretan Dan džavnosti – kazao je na početku razgovora fra Mirko.

Kao istinski zaljubljenik u Bosnu i Hercegovinu podijelio je sa nama kako se to ona čuva, njeguje i voli.

• Mislim da bi se mi svi koji ovdje živimo trebali potruditi da to tako bude ovdje. Trebalo bi da to što kažemo da volimo ovu zemlji i pokažemo kroz neka djela, rad i bit će bolje ovoj zemlji, kao i nama koji živimo u njoj. Kako se ona može voliti, čuvati njegovati, pa ja volim kazati da su najbolji primjer franjevci, koji sada vole, ali koji su je voljeli i kroz povijest i čuvali su ono što je najbolje od nje. Pokušavali su tu ljepotu i dobrotu podijeliti i dalje. Oni su kao i ostali ljudi nekada dokazali da se ovdje može opstat i bez obzira na neke različitosti, ali uzvijek uz slogu. Tada smo bili dosta drugačiji i bolji od Evrope, koja je u to vrijeme bila neka druga, pa ne vidim zašto to ne bi mogli i sada – kazao je za Hayat fra Mirko.

Franjevci su jako bitni za historiju Bosne. Franjevački samostani su bili ne samo vjerska nego i kulturna sjedišta, rade na opismenjavanju naroda i školovanju vlastitog kadra. Od početka 17. stoljeća oživljavaju književnost na narodnom jeziku i narodnom pismu. U 19. stoljeću franjevačka duhovnost nadahnjuje se na idejama ljudskog preporoda. Uspostavom redovne crkvene hijerarhije 1881. Franjevci i dalje ostaju u Bosni pastoralni radnici sve do danas.

• Ja mislim da je veliki broj građana BiH dolazio u naš samostan u Fojnicu. Mi imamo knjige koje su stare i štampana 1500. godine. Čovjek se rodi tu napravi nešto lijepo. Sve što je trebalo našem narodu se ovdje pravilo i koristilo se njeno bogatstvo. Pravilo se onako kako se moglo samo tada proizvoditi u Evropi, da smo mi htjeli raditi kao što si ljudi u Evropi bili bi bogatiji od Evrope – kazao nam je fra Mirko Majdandžić.

Dr. Eli Tauber, predstavnik Jevrejske zajednice u Bosni i Hercegovini za Hayat televiziju govorio je o našoj jedinoj domovini Bosni i Hercegovini, na njen rođendan.

Hayat

Njegove riječi prenosimo u cijelosti:

• Oduvijek je za mene, da kažem kao predstavnika Jevrejske zajednice, mislim da govorim u ime velike većine članova ovaj praznik koji se odnosi na Bosnu i Herecgovinu bio značajan i doživljavali smo to kao vlastiti praznik ne odvajajući od drugih praznika koji su samo na neki način samo svojstveni  Jevrejima u Bosni i Hercegovini.

• Vrlo je važno činjenica da smo mi oduvijek osjećali Bosnu i Hercegovinu kao svoju državu. Postoji čak i u Talmudu jedna izvanredna rečenica koja sa Hebrejskog u prevodu na naš jezik znači „zakon države u kojoj ti živiš je i tvoj zakon“. To znači da smo mi i samim Talmudom na neki način se obavezali da ćemo poštovati zakone države u kojoj živimo, i da je smatramo svojom državom. Upravo to napominjem iz razloga zato što su zaista tako prihvatili Bosnu i Hercegovinu Jevreji od samog početka. Ja sam jedan kraći period života, kako je ovaj rat bio živio u Izraelu   i vratio sam se ovdje u želji da  i napravim neke dobre ekonomske odnose  između Bosne i Hercegovine i Izraela, ali kasnije sam shvatio da to nije moja glavna zadaća i vratio sam se onom za što sam se školovao i čemu sam najviše težio to je historija. Tako sam počeo da pročučavam historiju Jevreja, proučavao sam i odnose Jevreja u odnosu s drugim narodima.

• Zato su najviše bili zahvalni koji su spašavali Jevreje u II Svjetskom ratu  i čije su me priče ustvari pokrenule da dublje istražim i  iz toga je proizapla moja knjiga „Da su komšije bili ljudi“. I eto, na tom fonu komšiluka Bosanskog posebnog kojeg nema ni u jednoj drugoj državi ja gradim čitav svoj život. Mi smo dokazali kroz čitav niz godina i generacija kako je lijepo živjeti zajedno. Izgradili smo taj naš identitet zajedničkog života  i ono što bi ja poručio mladima prije svega da nastoje da sačuvaju taj identitet, tu znamenku zajedničkog življenja koja čitav niz generacija do sada sačuvao i da ne dozvole da im to neko pokvari.

Hayat.ba