PRIJAVA
Za Visoko.co.ba piše Emina Babić
Svojom najvećom ljubavlju, rukometom, bavi se već deset godina, a prve korake u ovom sportu napravio je sa osam godina. Danas uveliko ostvaruje izvanredne rezultate, te je stigao i do mlađih nacionalnih selekcija. Kako ističe, jednog dana bi volio zaigrati za Barcelonu, a uzor mu je, kako kaže, njegov otac.
Jesi li očekivao da ćes ovako daleko dogurati?
“Da li sam želio jesam, da li sam očekivao nisam. Mnogo truda i rada je iza mene, a još više ispred mene. Nedavno sam bio na okupljanju kadetske reprezentacije BiH u Makedoniji. Trenutno su u toku pripreme za nadolazeće Europsko prvenstvo, koje će se održati u Makedoniji sredinom sljedeće godine”.
Koje su pozitivne, a koje negativne strane ovog sporta?
“Postoji mnogo pozitivnih i negativnih strana ovog sporta. Evo početi ću od negativnih, vrlo grub sport, sport koji jednostavno ne može igrati bilo ko. Sport prepun velikih odricanja, vrlo zahtjevnih treninga. Ima još mnogo toga… Pozitivne strane su te da sam uz rukomet obišao dosta država i upoznao dosta prijatelja sa kojima sam uvijek u kontaktu”.
Gdje pronalaziš motivaciju za sve obaveze koje rukomet i život nose sa sobom?
“Motivaciju za rukomet imam u sebi. Naravno da ima trenutaka kada se izgubi motivacija, ali se ubrzo vrati želja, jer je rukomet odavno postao moja svakodnevnica. A najveća podrška su mi majka i sestra”.
https://youtube.com/watch?v=xLYb6e99M30%2520frameborder%3D0%2520allow%3Daccelerometer%3B%2520autoplay%3B%2520encrypted-media%3B%2520gyroscope%3B%2520picture-in-picture%2520allowfullscreen
Naš sagovornik dodao je i kako nije jednostavno uskladiti treninge sa školskim i privatnim obavezama, te da nema mnogo slobodnog vremena, ali da ga kvalitetno koristi za druženje sa prijateljima ili za dodatne treninge i razvoj fizičkih sposobnosti.
Kako se osjećaš nakon poraza i za koju ekipu najviše voliš nastupati?
“Teško mi padne, jer sam i takvog karaktera. Izvuku se mnoge pouke i greške se nastoje ispraviti u sljedećoj utakmici. Svaka utakmica ostavi na mene lijep dojam, ali utakmice za reprezentaciju BiH su nešto posebno”.
Da li su povrede česte i kako to utječe na trening i igru?
“Hvala Bogu povreda nije bilo u skorije vrijeme, ali su vrlo česte i vrlo opasne u rukometu. Ako se igra i trenira ozbiljno, teže dolazi do povrede”.
Šta misliš o sportu u BiH i da li je moguće ostvariti značajne rezultate?
“Pa sport u BiH nije toliko razvijen, a jako mnogo talentovane djece se nalazi u BiH. Nije moguće postići jako velike rezultate, jer se ne ulaže u sportove. Nažalost, djeca svoj uspjeh u sportu trebaju tražiti u nekim razvijenijim državama. Ipak, pored svega tog, budućim mladim rukometašima bih poručio da dođu na trening i sami se uvjere u čari ovog sporta. Dođite i pridružite se svojim vršnjacima, a zabava i veselje, vjerujte mi, neće izostati”.
*Tekst autorice Emine Babić nastao je u okviru projekta “Omladinski novinari na putu ka profesionalnoj karijeri”, koji zajednički realiziraju Udruženje za socijalni, kulturni i kreativni razvoj “Zora” iz Zenice i redakcija portala Visoko.co.ba.
Projekt je podržan od USAID-ovog Programa za osnaživanje nezavisnih medija (IMEP), a kojeg implementiraju Centar za promociju civilnog društva (CPCD) i Otvorena mreža.
Visoko.co.ba/Emina Babić
