PRIJAVA
Evropska unija i Velika Britanija su postigle sporazum o Brexitu, i ako on bude ratifikovan građani i kompanije će konačno imati jasniju sliku o onome što ih očekuje u budućnosti. To je, međutim, veliko ‘ako’, pošto su prethodni dogovor britanski poslanici odbacili. Sporazum koji je prethodna premijerka Theresa May s Briselom postigla u decembru 2018. parlament je odbio tri puta.
Evo šta se nalazi u novom sporazumu i na koji način se on razlikuje od teksta koji je dogovorila May.
Pitanje granice u Irskoj i kako zadržati slobodan protok ljudi i robe preko jedine kopnene granice Velike Britanije i neke članice EU je od početka pregovora o uslovima Brexita bilo glavna prepreka. Otvorena granica je ključna za regionalnu ekonomiju ali i za mirovni proces u Sjevernoj Irskoj.
Odbačeni sporazum je sadržao odredbu poznatu kao “backstop”, koja je predviđala ostanak britanske Sjeverne Irske u okviru trgovinskih i carinskih propisa EU čime bi granične provjere postale nepotrebne. Pristalice Brexita među britanskim poslanicima su se tome protivile, tvrdeći da bi takav aranžman onemogućio London u sklapanju trgovinskih sporazuma sa zemljama širom svijeta.
Britanski premijer Boris Johnson je od početka insistirao na tome da čitava Velika Britanija, pa tako i Sjeverna Irska, mora napustiti carinsku uniju, što bi provjere na granici učinilo gotovo neizbježnim.
Novi sporazum taj problem rješava zadržavanjem Sjeverne Irske u jedinstvenom tržištu i uklanjanjem carinskih provjera na irskoj strani granice, čime granica ostaje otvorena. Umjesto toga, carinske provjere i carine će se odnositi na britansku robu koja ulazi u Sjevernu Irsku s EU kao krajnjom destinacijom.
To praktično znači da će se roba cariniti u Irskom moru, što je prijedlog koji je britanska vlada gotovo od početka odbijala.
I EU je pristala na kompromis, dozvoljavajući Sjevernoj Irskoj specijalan pristup jedinstvenom tržištu. Također, Sjeverna Irska sporazumom dobija pravo glasa o propisima, čega nije bilo u sporazumu iz prošle godine. Nakon četiri godine primjene, sjevernoirski parlament bi glasao o produženju aranžmana ili njegovom obustavljanju. Osim odredaba o irskoj granici, novi sporazum je uglavnom isti kao onaj koji je postigla Theresa May i navodi uslove britanskog istupanja.
Ako sporazum bude usvojen, Velika Britanija će napustiti EU 31. oktobra ali će ostati u jedinstvenom tržištu i vezana njegovim propisima do kraja 2020. godine, dok dvije strane ne dogovore nove trgovinske odnose. Također, London bi pristao da do kraja budžetskog perioda koji se završava 2020. plaća doprinose za penzije zaposlenih u administraciji EU i za programe EU u kojima je Velika Britanija učestvovala. Ti doprinosi su ranije bili procijenjeni na oko 39 milijardi funti. Što se tiče prava građana, evropski građani koji sada žive u Velikoj Britaniji kao i Britanci koji već žive ili rade u zemljama EU neće izgubiti pravo na boravak i rad.
U domenu trgovine, dvije strane su u neobavezujućoj političkoj deklaraciji obećale “ambiciozno, široko, duboko i fleksibilno partenrstvo u trgovinskoj i ekonomskoj saradnji u čijem će središtu biti sveobuhvatni i uravnoteženi sporazum o slobodnoj trgovini”.
Detalji tog trgovinskog sporazuma, kao i mnogi drugi aspekti budućih odnosa, biće dogovarani tek nakon istupanja Velike Britanije iz EU.
Lideri EU su zabrinuti da Johnsonova vlada planira da nakon Brexita krene u smjeru ekonomije niskih poreza i niske regulacije. Ustupak britanske vlade u tom pogledu predstavlja posvećenost “ravnopravnim uslovima” uz “zajedničke visoke standarde u oblastima državne pomoći, konkurencije, socijalnih davanja i zapošljavanja”.
Dvije strane su navele da će imati “široko, sveobuhvatno i uravnoteženo bezbjednosno partnerstvo” ali da će “razmjere i nivo” tog partnerstva zavisiti od bliskosti budućih odnosa.
I na kraju, evropski građani više neće moći slobodno da odlaze da žive i rade u Velikoj Britaniji, kao ni Britanci u EU, ali će za kratke posjete biti zadržan bezvizni režim.
