PRIJAVA
U dubinama jedne od najljepših bosanskohercegovačkih rijeka godinama se skrivao “bosanski ekskalibur”.
Prilikom redovnih aktivnosti ronjenja u rijeci Vrbas član Ronilačkog kluba Buk uočio je u vrbaskim vodama stari mač, međutim uopće nije bio siguran da se radilo o pravom maču.
“On je u međuvremenu prestao roniti i kroz priču je prenio tu informaciju kolegi iz kluba koji je našao tu lokaciju, napravio video i fotodokumentaciju i onda smo tek uz pomoć stručnih ljudi iz muzeja uspjeli da tačno ustanovimo o čemu se radi. Kada su nam rekli da se radi o starom maču iz 13-14. vijeka bili smo stvarno fascinirani tim pronalaskom”, rekao je za Radiosarajevo.ba predsjednik RK Buk Borislav Trninić.
“Malo bolje smo precizirali lokaciju u širem aspektu a koji ima i smisao da se taj mač nađe na tom prostoru. Naredni koraci će biti vađenje i restauracija u saradnji sa Muzejom RS, Agencijom za zaštitu prirodnog i kulturnog nasljeđa RS i Gradom Banja Luka s obzirom da je mač pronađen na teritoriji grada. Ronilački klub Buk će pružiti kompletnu logistiku što se tiče podvodnih radova a daljnje korake prepuštamo stručnim licima”, rekao nam je Trninić.
Pronalazak, po svemu sudeći, jednoiporučnog ili bastardnog mača u koritu rijeke Vrbas, predstavlja značajno arheološko otkriće jer je na teritoriji Grada Banja Luka u proteklih skoro devedeset godina koliko postoji Muzej RS pronađen samo jedan srednjovjekovni mač i to dosta oštećen, a koji se danas čuva u Zbirci srednjovjekovnog oružja i oklopa, rekla je za Radiosarajevo.ba arheologinja Muzeja RS Ivana Pandžić.
“Ovakav tip bastardnog mača, koliko se može procijenti na podvodnom snimku, a na osnovu tipološke analize sječiva, nakrsnice i jabučice mača, korišten je u razdoblju od zadnje četvrtine 13. do prve polovine 15. vijeka. Ovakvi mačevi na našim prostorima su relativno rijetki, zbog čega je njegovo spašavanje i konzervacija od prioritetnog značaja, kako za Muzej, tako i za Grad”, rekla nam je Pandžić navodeći kako vađenje mača iz rijeke, njegovo čišćenje i konzervacija mogli bi poslužiti i kao odličan povod za snimanje dokumentarnog filma kojim bi se popularizirala podvodna arheologija i arheologija uopće, zatim značaj očuvanja kulturnog nasljeđa na teritoriji Grada Banja Luka, kao i promoviranje prirodnih i historijskih znamenitosti ovog grada.
“Mač bi se, nakon temeljitog čišćenja i konzervacije, čuvao u fundusu Muzeja RS, gdje bi bio dostupan posjetiocima i istraživačima, koji su zainteresovani za srednjovjekovnu prošlost našeg grada i njegove okoline”, rekla je Pandžić.
Pandžić je istakla kako su ovo prvi koraci adekvatnog i profesionalnog pristupa podvodnoj arheologiji u BiH.
“Podvodna arheologija, iako je prvenstveno vezana za marinska područja, na prostorima RS-a predstavlja novi vid arheoloških istraživanja fokusiran na rijeke i jezera, koji nam otvaraju vrata u nove i značajne istorijske činjenice koje su se dešavale na našim prostorima. Stečena iskustva obuke moći će se primijeniti u navedenom ali i svim budućim projektima i podvodnom terenskom radu, a koje već uveliko pripremamo sa navedenom ekipom”, rekla je arheologinja Muzeja RS za Radiosarajevo.ba.
Ovaj tip mača predstavlja prelaz od jednoručnih ka dvoručnim ili velikim viteškim mačevima kakvi su korišteni u poznom srednjem vijeku, a na teritoriji BiH pronađeno je nekoliko primjeraka takvih mačeva, koji se danas čuvaju u muzejskim zbirkama kako u BiH, tako i u okolnim zemljama, rekao je za Radiosarajevo.ba muzejski savjetnik Odsjeka za historiju Muzeja RS Janko Vračar.
“Pošto je pomenuti mač iz Vrbasa prekriven naslagama sedre, nakon njegovog vađenja iz rijeke, bit će neophodno izvršiti čišćenje i konzervaciju, a kada to bude obavljeno, onda ćemo na osnovu tipološke analize njegovog sječiva, nakrsnice i jabuke moći ustanoviti približno vrijeme i mjesto njegovog kovanja (ukoliko na sječivu postoje ugravirane oznake poput vuka ili rašljastog krsta upisanog u krug, što nam može biti putokaz ka mjestu gdje je mač iskovan). Kada proces konzervacije bude okončan, mač će postati dio fundusa Muzeja RS, tačnije Zbirke srednjovjekovnog oružja i oklopa, koju vodim”, rekao je Vračar ističući kako će tada biti stvoreni i uslovi da mač bude izložen u Stalnoj postavci Muzeja RS, a kasnije možda prikazan i na nekoj budućoj tematskoj muzejskoj izložbi.
Vračar je podsjetio kako je u Muzeju je prije tri godine bila otvorena izložba “Doba viteštva – oružje i oklopi srednjovjekovnih ratnika”, čiji je autor, a na kojoj je bilo prikazano hladno i vatreno srednjovjekovno oružje iz zbirki Muzeja.
Pored Banje Luke, izložba je gostovala i u Gradišci, Prijedoru i Trebinju.
“Inače u pomenutoj Zbirci, nalazi se još jedan bastardni mač pronađen u Bihaću, sličan ovom iz rijeke Vrbas, a zanimljivost predstavlja i tzv. templarski mač iz Kozarske Dubice, koji je isto tako pronađen na obali rijeke Une“, rekao je Vračar za Radiosarajevo.ba otkrivajući kako je u planu i snimanje dokumentarnog filma o ovom maču i srednjovjekovnim tvrđavama koje se nalaze u kanjonu Vrbasa.
Da rijeka Vrbas i bh. vode sigurno kriju još ovakvog blaga potvrdila je za Radiosarajevo.ba viša stručna saradnica za biološko-tehničke poslove – zoologinja u Zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa RS-a, ronilac i član RK BUK Ana Ćurić.
“Jedno od značajnijih lokaliteta na rijeci Vrbas, na kojem su vršena mnoga istraživanja, jeste banjalučka tvrđava Kastel. Istraživanja unutar njegovih zidina i samoj okolini rezultovala su pronalascima arheoloških nalaza iz rimskog i turskog perioda, poput keramike, novca, oružja i oruđa, čiji su pojedini komadi pronađeni i u rijeci Vrbas. A što i ne bi. A Vrbas sam po sebi je snažna rijeka koja zasigurno krije mnoštvo historijskih djelića slagalice ali zbog svoje hidologije i geologije ni sami ne možemo očekivati koja sve skrivena blaga se nalaze među kamenjem i zakopana u pijesak ili čak okamenjena u sedri“, rekla nam je Ćurić.
“S obzirom na značajnu istoriju našeg područja, ljudski rod koji je od pamtivijeka migrirao uz rijeke i nastanjivao iste, iza sebe je ostavljao mnogobrojne, za nas danas, značajne tragove. Ti tragovi, poput paleontoloških (ostaci fosila) i arheoloških nalaza (građevine, artefakti, kosti itd) često bivaju pronađeni u rijekama, ili na samim obalama. Zašto? Različiti medijumi, poput zemlje, blata, kamena, pijeska, vode u ovom slučaju, predstavljaju dobru zaštitu od vanjskih negativnih faktora, te su zbog toga očuvani do danas”, navela je Ćurić.
Ćurić je u maju ove godine završila obuku Podvodne i priobalne arheologije i NAS 1 kurs kroz koji je stekla znanje o metodama datiranja, podvodnim nalazima, 2D i 3D dokumentovanjem, lociranjem i upoznavanjem nalazišta kao i sprovođenje sigurnosti u izvođenju radova na nalazištu i same tehnike vađenja i zbrinjavanja artefakta u toku same procedure i nakon do procesa restaruracije – što je najznačajnije da ne bi došlo do oštećivanja arheološkog nalaza. Obuku je organizirao Međunarodni centar za podvodnu arheologiju u Zadru i Nautičko arheološko društvo iz Velike Britanije.
“Naredne godine svakako nastavljamo sa daljom edukacijom, jer dugoročna ideja ovog projekta je ne samo analizirati i restaurirati pronađeni artefakt, već osposobiti i edukovati tim ronilaca i arheologa za sve buduće poduhvate u podvodnoj arheologiji u vodama naše države“, rekla nam je Ćurić navodeći kako su za sada završili planirane obuke i dogovorili svu potrebnu logistiku kao i saradnju za potrebe restaruacije i planiranog snimanja.
“Na terenu smo uzeli potrebne podatke i snimke, kako samog artefakta tako i lokaliteta što nam omogućava planiranje detaljne procedure vađenja i zbrinjavanja mača”, rekla je Ćurić za Radiosarajevo.ba.
