PRIJAVA
Povodom održavanja “11. Dana Bosanskohercegovačke akademije nauka i umjetnosti u BiH”, razgovarali smo sa aktuelnim predsjednikom Akademije, prof. dr. Emirom Festićem tokom njegovog boravka u Sarajevu.
Dr. Festić je medicinu završio na Medicinskom fakultetu u Sarajevu, a specijalizaciju iz interne medicine u New Yorku. Supspecijalizacije iz intenzivne medicine, pulmologije i medicine spavanja uspješno je okončao na Mayo klinici u SAD gdje je 2018. godine dobio zvanje redovnog profesora.
Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice: Ovo su već 11. Dani BHAAAS-a u BiH, kao predsjednik kako biste ocijenili dosadašnje rezultate?
Dr. Emir Festić: Broj naučnih simpozija raste iz godine u godinu. Gledajući par godina iza nas bilo je primjetno da su većinu članova Akademije činili ljekari i da su medicinski simpoziji dominirali na “Danima BHAAAS-a u BiH”. Danas je situacija drugačija, sada imamo mnogo veći broj tehničkih simpozija. Što se tiče članstva, i tu smo rasli te se rodno izbalansirali. Danas u članstvu imamo jednak broj žena i muškaraca, ili možda čak malo veći broj žena.
Do prije nekoliko godina bili smo u mogućnosti održati “Dane BHAAAAS-a” u manjim mjestima koja nemaju dovoljne hotelske kapacitete, npr. u Brčkom ili Zenici, međutim, ova manifestacija postaje sve veća tako da smo se ove godine ponovo vratili u Sarajevo. Morali smo potražiti neke nove moduse organizacije pa smo angažovali profesionalnu agenciju za održavanje kongresa ovog tipa koja je tehnički pokrila organizacioni dio. Također, ovogodišnji cjelokupni program se može pratiti putem mobilne aplikacije za pametne telefone kojom smo ne samo uštedjeli na sredstvima koja bi bila utrošena za štampanje, već i povećali ekološku osviještenost kako kod naših članova tako i kod učesnika. Također, novo izdanje naučnog časopisa Acta Medica Academica, koji izdaje Odjeljenje medicinskih nauka ANUBIH, nije više u papirnoj formi već u elektronskoj i dostupno je svim zainteresovanim na web stranici BHAAAS-a.
Iako smo proteklih godina mijenjali način rada, osnovna nit je ostala prisutna od prvih do jedanaestih Dana BHAAAS-a, a to je prijenos znanja iz dijaspore u BiH, kao i uključivost, otvorenost za angažovanje svih koji žele da razmijene znanja i iskustva, čak i umjetničku ekspresiju jer mi nismo samo naučna već i umjetnička organizacija. Dakle, otvoreni smo za sve koji žele da razmijene znanja i iskustva.
Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice: Kroz BHAAAS realizuju se sjajne aktivnosti. Kada razmišljate o daljem razvoju Akademije, u kom pravcu bi se trebali dalje razvijati obzirom da se čini da ste prevazišli okvire koji su vam sada na raspolaganju i da vam treba neka vrsta širenja, dodatne podrške?
Dr. Emir Festić: Prvi moji utisci nakon drugog dana održavanja 11. Dana BHAAAS-a su da bismo manifestaciju trebali locirati na više mjesta, a ne na jednom mjestu kao što je to do sada bila praksa. Organizaciono je efikasnije da idemo na više lokacija. Naprimjer, simpoziji medicine mogli bi se održavati na medicinskim fakultetima, a predavanja u bolnicama, simpoziji tehničke struke na mašinskim, elektrotehničkim ili sličnim fakultetima. U tom slučaju, fakulteti na kojima gostuju predavači bi mogli pomoći oko same organizacije određenog simpozija i obezbjeđenju prostora. Činjenica je da je jedan od benefita održavanja simpozija na jednom mjestu umrežavanje predavača i nas članova, ali smatram da bi naš rad bio efikasniji ukoliko bi gostovali na više mjesta, a članovi bi se svakako mogli okupljati na nekim od kulturnih događaja koje Akademija svake godine organizuje.
Cilj ovih simpozija jeste da se prenesu znanja i iskustva stručnjaka iz različitih branši, pa sam mišljenja da bi taj cilj bio potpuniji ukoliko bi se predavanja držala na fakultetima gdje vjerujem da bi prisustvovao veći broj studenata. Ono što želim naglasiti jeste da je rad članova BHAAAS-a volonterski. Simpoziji se finansiraju djelimično iz članarina koje plaćaju članovi BHAAAS-a, od sponzora i dodatnih uplata nas članova.
Također, trebamo nastaviti sa angažmanom profesionalne agencije za organizaciju skupa, kako smo uradili ove godine, što iziskuje dodatna finansijska sredstava. Čitava organizacija skupa je, dok je prije rađena samo uz ogroman trud nas i još nekih ljudi čiji to nije posao.
Ako bismo Dane BHAAAS-a organizovali na više lokacija, onda bi nam te institucije mogle pomoći i u organizaciji skupa, radile bi u saradnji sa nama i sa Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice.
Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice: BHAAAS već ima neke potpisane memorandume o saradnji?
Dr. Emir Festić: Da, imamo. Sa Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice je potpisan memorandum o saradnji prije par godina, a tokom ovogodišnjih “Dana BHAAAS-a” potpisali smo memorandume o saradnji i sa Rektoratom Univerziteta u Sarajevu, Internacionalnim Univerzitetom u Sarajevu, Internacionalnim Burch Univerzitetom u Sarajevu, a otvorili smo poglavlje potpisivanja memoranduma o saradnji sa Općom bolnicom u Sarajevu. Od prije imamo saradnju sa Sarajevo School of Science and Technology. Dakle, to je već pet institucija u Sarajevu koje bi nam mogle biti partneri u organizaciji nekih budućih Dana BHAAAS-a.
Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice: Da li ste u kontaktu sa drugim organizacijama iz iseljeništva iz BiH koje djeluju na prostorima SAD-a?
Dr. Emir Festić: Da, u kontaktu smo sa nekoliko organizacija u Sjevernoj Americi kao što su Bosana, BHeart, BAPA (Bosnian-American Professionals Association) i New England Friends of BiH. Od kada sam na funkciji predsjednika Akademije moja ideja i plan je da se povežemo sa organizacijama iz Sjeverne Amerike a kasnije i šire, a koje imaju sličan cilj, a to je pomoći Bosni i Hercegovini. Objedinio sam to idejno u ime BAN (Bosnian American Network). Održali smo nekoliko sastanaka videolinkom, čuli nekoliko dobrih ideja. To su organizacije različitog kalibra, ali ja mislim da to nije mana, već prednost jer svako zadržava svoju autonomiju rada ali se istovremeno povezujemo i ispitujemo mogućnosti gdje se možemo spojiti i aktivno sarađivati.
Predložili smo da se organizuju kampovi za djecu i mlade uzrasta od 12 do 16 ili od 16 do 20 godina. Bilo bi jako lijepo kada bi djeca čiji roditelji su članovi ovih organizacija mogla organizovano doći u BiH, gdje bi sa grupom volontera iz obje zemlje obnavljali jezik porijekla, obilazili kulturne znamenitosti, upoznali se sa historijom i tradicijom, posjetili muzeje, a ujedno se upoznali i družili sa djecom iz BiH. Kada se takvi temelji u ranoj mladosti stvore, na tome se gradi budućnost. U pratnji djece mogu biti i nastavnici iz obje zemlje, a najpogodnije vrijeme za takve kampove bi bilo od sredine juna do sredine augusta.
Svakako predlažem da o tome obostrano razmislimo i da možda u budućnosti i nešto tako organizujemo uz podršku Ministarstva.
Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice: Na raspolaganju ste kolegama ljekarima za online konsultacije, zajedno sa dr. Ognjenom Gajićem iz SAD-a, također članom BHAAAS-a, održavate video vizite na Klinici intenzivne medicine za nehirurške grane Univerzitetskog kliničkog centra u Banjaluci, možete li nam reći nešto više o tome? Da li mislite da bi takvi projekti telemedicine i teleedukacije mogli biti alati za intenziviranje prijenosa znanja u BiH?
Dr. Emir Festić: Svakako. Video link pruža mogućnosti za kontinuiran prijenos znanja. Ne iziskuje puno vremena ni finansijskih sredstava, a i jednostavan je za korištenje. Također, važno je što se na video link može uključiti više institucija, fakulteta, klinika, što pruža ogromne mogućnosti prijenosa i razmjene znanja. Elektronske vizite na intenzivnoj njezi radimo već 5-6 godina dr. Ognjen Gajić i ja. Obojica smo subspecijalisti intenzivne njege na Mayo klinici. Kada smo dobili priliku da se uključimo u projekat otvaranja jedinice internističke intenzivne terapije, obojica smo taj volonterski rad objeručke prihvatili jer smo željeli da pacijenti koji su smješteni na toj klinici dobiju najbolju moguću njegu.
Sve je počelo 2008. godine kao projekat Vlade Francuske. Tada je dr. Guillaume Thiery, specijalista intenzivne njege iz Pariza, došao u Sarajevo da oformi ovu jedinicu. U vrijeme formiranja ove jedinice sistem liječenja kritično oboljelih je bio zastario dvadesetak godina u odnosu na savremene trendove, tako da smo dr. Gajić i ja zaposlenima bili stalno na raspolaganju za online konsultacije. Nažalost, početkom 2016. godine UKC Sarajevo je ukinuo uspostavljenu jedinicu intenzivne njege tako da je taj ogromni uspjeh koji je bio postignut propao. Srećom, slična jedinica intenzivne njege na UKC Banjaluka nastavila je svoj rad i tu zajedno sa dr. Gajićem i dalje držim online konsultacije kada su one neophodne. Sa zadovoljstvom mogu reći da je danas ova jedinica intenzivne njege u Banjaluci u rangu sa sličnim jedinicama u Zagrebu, Beogradu ili Ljubljani.
MojaBiH
