PRIJAVA
Hava Tatarević, simbol bosanske majke, heroine, bola, ali i tuge u svijetu 1992. godine, ostala je bez šest sinova i supruga, ali i mnoge druge članove familije i komšije.
Majka Hava je nakon 22 godine, 2013. godine pronašla svojih šest sinova i supruga u najvećoj masovnoj grobnici u Bosni i Hercegovini, Tomašici kod Prijedora, oni su identifikovani 2014. godine, a ukopani na kolektivnoj dženazi u Prijedoru, 20. jula iste godine.
Arhiv Federacije BiH, povodom obilježavanja 25 godina rada, Dana arhiva i Međunarodnog dana arhivista, dodijelio je danas majki Havi “Povelju Kulina bana” i majkama BiH, žrtvama agresije na hiljadugodišnju državu Bosnu i suverenu Republiku BiH, javlja Anadolu Agency (AA).
Hava i dalje živi u selu Zecovi, kod Prijedora. Sama je tamo. Kako je kazala, preko ljeta je u svom selu, a ostalo vrijeme provodi u Njemačkoj gdje se liječi.
“Znaju majke kako su i srce onih koje su ostale bez djece”, ispričala je ova majka dok briše suze.
Ipak, ova majka nema podršku države ali ima svoje djece.
– Imam dva sina, pomažu mi djeca. Država ne pomaže. Dobijam 150 maraka – kazala je Hava navodeći da je loš i put prema Zecovima.
Adamir Jerković, direktor Arhiva Federacije BiH, podsjetio je da je žiriju Arhiva Federacije BiH predložio da ove godine nagradu dodijeli Havi Tatarević, majci, ženi koja je izgubila šest sinova i muža.
– Predložio sam također, da se nagrada dodijeli svim majkama BiH jer fizički ne možemo svim majkama dodijeliti jer ih je mnogo ucviljeno. Tako da će ona ponijeti ovo priznanje za sebe i za majke BiH. To je naša tradicionalna nagrada i ove godine je dodjeljujemo četvrti put – pojasnio je Jerković.
Žele da nagradu ponese žena, majke koje su u proteklom ratu izgubile mnogo članova porodice.
Ovo je prvi put da je majka dobitnik ove nagrade.
Majka Hava je, kao i svaka majka u selu Zecovo kod Prijedora, prije rata lijepo živjela uz porodicu koja je brojala 12 članova.
Međutim, 23. jula 1992, pripadnici Vojske RS-a mučki su ubili njenih šest sinova i supruga, ali i mnoge druge članove familije i komšije.
Majka Hava je posljednji put sinove i supruga vidjela tog kobnog dana 1992. godine dok su ih odvodili lokalnim putem. Nakon 22 godine, ponovo ih je vidjela na kolektivnoj dženazi u Prijedoru koja je održana 20. jula prije pet godina.
