PRIJAVA
Banjalučka porodica Đuzel sa radošću je dočekala ovogodišnji Ramazanski bajram koji proslavljaju vjernici islamske vjeroispovjesti.
“Bajram, koji se zove Ramazanski bajram, to je jedna vrsta nagrade za mjesec ramazan odnosno mjesec posta. Post je propisan od strane Allaha, Boga, i to svaki muslimam, ako je musliman, treba da uvažavava i radi kako bi dočekao Ramazanski bajram, a rezultat tog posta je Bajram koji je na neki način sreća, zadovoljstvo, život – život sa svojim sugrađanima”, ispričao je domaćin Smail Đuzel (76), penzionisani inženjer mašinstva.
Prema njegovim riječima, važno je sreću dijeliti sa sugrađanima, kao i sve ostalo što je pozitivno u životu jednog čovjeka.
Smail je postio tokom cijelog ramazana, a kaže da sve što čovjek hoće da radi,ako donese odluku onda mu to sigurno neće biti teško. Tako je i on donio odluku da posti ramazan i prethodnih 29 dana proteklo mu je sasvim normalno, bez ikakvih problema sa organizmom.
“To vam je na neki način čišćenje organizma, evo, vidite mene, ja sam 76. godina, vjerujte da se danas osjećam kao da mi je 46. godina”, rekao je on.
On je dodao da misli da bi svako trebalo da posti tokom ramazana, ako ni zbog čega drugog, onda barem radi čišćenja organizma.
“Imamo običaj, budući da živimo u Banjoj Luci, Banja Luka ima sastav stanovništva onakav kakav je, nama je više nego lijepo, prije svega, sa našim komšijama dijelimo dobro i zlo i to sam dobro i zlo dijelio i u toku rata“, kazao je Đuzel.
Bajram je dočekao u Ferhat-pašinoj džamiji, gdje je stigao već oko četiri časa, gdje je slušao učenje Kur'ana, razgovarao sa imamima i poslušao hutbu muftije banjalučkog Nusreta ef. Abdibegovića. Po završetku, vjernici su čestitali jedni drugima i uživali u zakuski.
“Ko ima svoje umrle, obavezno je da ode na mezar i prouči Fatihu svojim umrlim i nakon toga ide se kući i kod kuće čeka vas vaša porodica, čestitate jedni drugima Bajram, izljubimo se, sjedimo, pijemo i jedemo, pričamo, šalimo se tako da nam ovaj dan prođe u radosti i veselju. Ja sam više nego zadovoljan, moja je porodica sva na okupu“, kazao je Đuzel.
Objasnio je da mu u Banjoj Luci žive i rade kćerka, sin i snaha, a unuka završava osnovnu školu. Današnji praznik proslavlja i sa drugom rodbinom i prijateljima, a osim onih koji žive u Banjoj Luci, okupili su se i oni koji su otišli u inostranstvo.
“Nisam htio da idem vani, smatram da je moj grad Banja Luka, da je to grad mene i mojih sugrađana i kada odem u grad, prošetam, osjećam se svoj na svome, zato što koga god sretnem poznajem ga, on mene poznaje, a to je velika stvar. To u Njujorku, Čikagu ili Berlinu ne možete da doživite, jer tamo, ipak, iako je viši standard, meni se čini da je kod nas viši duhovni standard. Duša je zadovoljna, srce je zadovoljno”, rekao je Đuzel i dodao da iako su imali prilika da napuste BiH, nisu htjeli da idu.
Njegova supruga Šuhreta Đuzel kaže da voli Banju Luku kao i ljude koji žive u njoj. Radila je u komercijalnom sektoru, a nakon što je ostala bez posla, aktivirala se u humanitarnom radu, preko Humanitarnog društva "Mehramet" pomagala svim Banjalučanima bez razlike na vjeru i naciju. Poslije toga bila je i poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, a i na toj funkciji je pomagala sugrađanima koliko je mogla.
“Opredijeljena sam da živim u multietničkom društvu, volim to, volim različitosti, to je jako fino, ne bih mogla živjeti u jednonacionalnoj sredini, to bi mi bilo dosadno”, rekla je ona.
Govoreći o današnjem prazniku, ispričala je da je jutros dobila veliki broj čestitki od ljudi svih nacija.
“Mi se stvarno ovdje, bar što se tiče mene, u ovom okruženju, u Banjaluci, izvanredno slažemo, ja nemam primjedbe”, rekla je ona.
Šuhreta je rođena u Podgorici, kao dijete došla živjeti u Banju Luku, a za praznike priprema trpezu specifičnu za ovo područje.
“Uglavnom se prave kojekakvi bosanski specijaliteti, iako ja nisam Bosanka, ali eto naučila sam, te pite – te bureci, te ovo – te ono. Porodica je na okupu, što je vrlo bitno”, rekla je ona i dodala da joj ta činjenica pričinjava veliko zadovoljstvo.
