PRIJAVA
Timur Čerkez je sa svoje 23 godine najmlađi IRONMAN iz BiH. To znači da je isplivao 3,8 kilometara, vozio 180 kilometara bicikla i nakon toga istrčao 42,2 kilometra, sve za 12 sati, 14 minuta i 29 sekundi. Mi ga predstavljamo kao ambasadora GREEN LAKE BH Triathlon Cupa 2019. godine.
Interes za sportove od djetinjstva
Još kao dijete je pokazivao interes za raznim sportovima, ali ga nisu zanimali „popularni“ sportovi kao njegove vršnjake. Oduvijek je cijenio individualnost i u potpunosti ga je tada od sportova osvojilo samo ronjenje. Na pitanje šta je to posebno u ronjenju Timur kaže: „Pod vodom je potpuno drugačiji svijet tišine koja vas u cijelosti oslobađa svega, samo vi i beskrajna prostranstva, iako nikad ne ronite sami zbog sigurnosti.“
Pored ronjenja imao je i redovni trening plivanja, najmanje tri puta sedmično. I tako je krenulo, bez dramatičnih prekretnica, tek lagano zaljubljivanje u sport. Prvo ronjenje, pa trčanje, pa…
Sarajevski polumaraton
Timurova prva trka je bila Sarajevski polumaraton 2015, što je ujedno bio i prvi put da trči duže od 15 minuta. Neki trkači su mu rekli da polumaraton nije jednostavno istrčati bez iskustva i da je velika razlika između kondicije za plivanje i za trčanje. To je bio razlog zašto je trčao ovu trku – htio je dokazati da se može. I dokazao je, kako kaže, prvo sebi, jer je shvatio koliko je jaka psiha bitna da bi se trka završila, a onda i drugima da je važno pokrenuti se, raditi na sebi i da uspjeh mora doći. Navodi kako je toliko uživao u ovom polumaratonu da mu je trčanje nakon njega postalo primarni sport:
„U kraćim distancama, od pet i deset kilometara, sam u većini trka u top 10 ili 20 trkača, ali veće dužine su mi draže, jer je izazov veći. Najbolji polumaraton sam istrčao za 1:35, ali sam najviše ponosan na Wings For Life, gdje sam sa triatloncem Demirom Hadžimuratovićem dijelio prvu poziciju u državi i gdje sam godinu dana nakon toga imao 6 K bolju dužinu i drugu poziciju u državi.“
Put do triatlona
„Moj prvi triatlon je bio polu Ironman u Kotoru. Doslovno sam ga shvatio kao test za punog Ironmana, jer nisam znao šta me očekuje. Dok čekate start triatlona pozitivna energija koja zrači iz ljudi oko vas i sveprisutni adrenalin učine da zaboravite sve brige o trci. Samo čekate da krenete. To je to. Ništa drugo ne postoji. Osjećaj – neopisiv. Nakon što prođete cilj, vi ste sa svom tom količinom adrenalina koju osjećate oko sebe na vrhu svijeta i tek nekoliko dana nakon trke bude vam jasno je li to sport za vas i je li se isplatilo uloženo vrijeme, gdje su bile greške i šta dalje raditi. To je nešto fantastično“, priča nam Timur i kaže da mu je sve
teže odlučiti koji mu je od tri sporta trenutno najdraži:
„Plivanje mi najbolje ide, plivanje je moja ljubav, ali u sunčanim danima radije biram bicikl ili trčanje.“
Najmlađi bh. Ironman
Timurov cilj bio je da postane najmlađi bh. Ironman i u tome je uspio. Pitali smo ga kako se osjeća u vezi s tim i šta planira dalje:
„Da, cilj da budem najmlađi Ironmana u BiH sam postigao želeći da pokažem da i mlađe generacije mogu raditi velike stvari, da godine nisu važne. Osjećaj sam od sebe je fantastičan, ma koliko je bilo naporno. Sa jedne strane, u tih 12 sati trke unio sam sva iskustva koja sam stekao od 2015. i dokazao sam sebi da mogu da ostvarim velike ciljeve, dok sa druge strane, nakon trke dolazi društvena odgovornost, jer vi postajete vidljivi, vaši rezultati nisu samo vaši, imate odgovornost prema porodici, sponzorima, ljudima koji vjeruju u vas. Tu su i ljudi koji tek počinju, a kojima ste bili inicijator, inspiracija da se pokrenu. Dobar osjećaj nakon svake trke je kada ljudi prepoznaju vaš napor i kažu – želim i ja tako.
Sada idem dalje. Upravo sam završio Ocean Lava Montenegro u Kotoru, gdje sam od 608 učesnika bio 182. i gdje sam popravio vlastiti rekord za gotovo sat vremena. Takvo što je zaista veliki uspjeh. Vrijeme nam baš i nije bilo naklonjeno. Temperatura vode je bila 12,5 stepeni, padala je kiša i puhao vjetar, ali mentalno sam bio spreman. Nakon Ocean Lave sam obećao svom drugu Emiru penjanje na Babin zub. Potom se spremam za Beogradski triatlon i polu Ironman distancu. Iduća godina je u znaku priprema za moj drugi puni Ironman. Volim da pomjeram svoje granice i to neprestano činim, bez obzira koje granice su u pitanju. Volio bih, jednog dana, kada se osvrnem iza sebe da pogledam sve što sam uradio u životu, da vidim različita iskustva kroz koja sam prošao i pozitivne ljude koje sam sretao. Ta slika veselog šarenila, pozitive i pomjerenih granica je, zapravo, nešto čemu težim.“
Ishrana jednog triatlonca
Pitali smo Timura i o ishrani, koja je sve bitniji segment kod triatlonaca i koja čini značajnu razliku kad se dođe do konkretnih rezultata. „Na početku nisam razmišljao o hrani kao faktoru koja nešto posebno utiče na rezultat. Naravno, bila mi je bitna pravilna ishrana.
Međutim, sada mi je jasno da ishrana nekad igra veću ulogu nego sam trening. Ishrana je važna tokom cijele godine, kada treniramo, a posebno je na to bitno obratiti pažnju tokom trke na većim distancama. Treba imati balansiranu ishranu. Svakako je u redu ponekad pojesti nešto što nas čini sretnijim a nije posebno zdravo, ali treba težiti zdravim navikama.“
Finansiranje skupog sporta
Kad je riječ o finansijama, uvriježeno je, kaže Timur, mišljenje da se triatlonom bave stariji sportaši, jer u određenim godinama života imaju finansijsku mogućnost za to: „Oprema nije jeftina, svaka trka traži nove izdatke i naravno da nije lako, posebno nama mlađima, koji iza sebe obično imamo samo roditelje ili tražimo sponzore.
Ali, triatlon se može završiti i na jeftinijem biciklu, bez ‘svemirske’ opreme, sve je do nas. Imali smo takve primjere poput Cory Foulka, koji je spremio Konu sa biciklom od 15 dolara. Naravno, svi želimo što bolje rezultate i tu onda dolazi skupa oprema. Da bismo imali vrijeme jednog profesionalca, potreban je kvalitetan trening, ali i profesionalna oprema, a to je rekreativcu teško postići.“
Ambasador GREEN LAKE BH Triathlon Cupa 2019.
O tome šta mu znači događaj GREEN LAKE BH Triathlon Cup, koji se održava na Jablaničkom jezeru 18. augusta 2019. godine, Timur kaže: „Mislim da je taj triatlon velik i bitan korak za bosanskohercegovačku triatlonsku zajednicu, jer radi svoje distance ima priliku približiti triatlon ljudima koji su zainteresirani okušati se u ovom sportu, ali i potaknuti mlađe generacije da se zainteresuju za triatlon.
Posebno me raduje što se na ovaj događaj prijavljuje jako puno žena, kojih je u BiH jako malo da se bave ovim sportom. Podržavam jednakost u svemu, posebno u sportu, jer tu zaista nema prostora za seksizam i diskriminaciju. Svi koji misle da je triatlon sport za muškarce, sigurno nisu imali priliku da završe takvu trku, niti su gledali koliko žena učestvuje na njima. Žene su jaka i izdržljiva bića i sretan sam što ćemo ovim triatlonom pojačati žensku triatlonsku scenu u našoj državi.“
Timur, na kraju, vršnjacima poručuje da se okušaju u triatlonu i da se prijave za ovaj događaj (750 m plivanja, 20 km bicikla i 5 km trčanja) 18. augusta (Lisičići, Konjic) na www.greenlaketriathlon.com:
„Nadam se da će svi koji uđu u ovaj sport u njemu zaista uživati, jer je sport zaista predivna stvar. Često se u triatlonu, kao i u trčanju, izgubi čar zbog nekih banalnijih stvari (opravdanja o nemanju vremena, da smo umorni, da je oprema skupa…), koje su, zapravo, nebitne, jer se sa svim može proći i jako jeftino ako dovoljno želite. Naravno, treba dati sve od sebe, ali treba isto tako uživati, u treningu i u trkama, upravo radi sebe.“
radiosarajevo.ba
