Vedar duh, vje\u010dni optimizam, ogromna snaga, vjera u Boga samo su neke od karakteristika Azize Kari\u0107 koja i u 104. godini posti ramazan. Prisje\u0107a se Aziza nekada\u0161njih ramazana, sijela, dru\u017eenja…<\/p>\n
– Postim otkako znam za sebe. Po\u010dela sam kao djevoj\u010dica i postim i danas. Meni je i sada ramazan isto \u0161to je bio prije 20 ili 50 godina. Radujem mu se kao najdra\u017eem i najvoljenijem gostu. Svakoga dana i mjeseca u godini ibadetim, klanjam, ali posebno tokom ramazana. Nemam problema s postom, jedem fino za iftar, pa jo\u0161 malo tokom no\u0107i, a onda opet za sehur. Zahvalna sam dragom Allahu d\u017e. \u0161. na prilici da i ove godine zapostim, pri\u010da nam Aziza koja je ro\u0111ena u Rogatici gdje je \u017eivjela do 20. godine.<\/p>\n
Kada se udala, preselila je u Sarajevo i sa suprugom \u017eivjela do njegove smrti prije 20-ak godina.<\/p>\n
– S mu\u017eem sam bila u braku 67 godina. Bilo smo sretni. Dobili sedmero zlatne djece. Na\u017ealost, suprug je rano obolio, lije\u010dio se, a ja sam vodila brigu o svemu, djeci, porodici, \u017eivotu, ku\u0107i, njivi, stoci. Nije bilo lahko, mnogo se pretrpjelo i propatilo. Tkala sam, plela, vezla, heklala, dr\u017eala krave i ovce, bavila se poljoprivredom, do\u010dekivala i ispra\u0107ala goste i radila sve \u0161to je trebalo. Nije me \u017eivot nimalo \u0161tedio. Nije se imalo kada voditi ra\u010duna o zdravoj hrani, zdravom \u017eivotu, zdravim navikama. Jako puno se radilo, dru\u017eilo, razgovaralo, a malo se \u017eeljelo. Za sre\u0107u nam je trebalo malo. Tokom Drugog svjetskog rata sam izgubila dvojicu sinova, u posljednjem ratu su mi poginuli sin i unuk i prije dvije godine sam ostala bez \u010detvrtog sina. Bilo mi je te\u0161ko, ali \u0161ta \u0107u, Allah je dao tako i ja mu zahvaljujem. Allah d\u017e. \u0161. daje i uzima. Donedavno sam mogla i iza\u0107i, prohodati, posljednjih godina ne mogu. Slomila sam kuk, pa operisala \u017eu\u010d, slabo \u010dujem i lo\u0161ije vidim. To mi te\u0161ko pada, \u0161to le\u017eim i ne mogu nigdje, a do prije tri-\u010detiri godine sam i kuhala i raspremala, ka\u017ee Aziza koja ne \u010dezne ni za \u010dim \u201covozemaljskim\u201d.<\/p>\n
Nana \u017eeli da su njena djeca, devetero unu\u010dadi i sedam praunu\u010dadi zdravi i sretni, da nisu gladni i da imaju krov nad glavom, a za sre\u0107u, tvrdi nana, ni\u0161ta vi\u0161e ne treba.<\/p>\n
K\u0107erka Dina Duvnjak svakodnevno obilazi nanu, iako ima anga\u017eovanu i njegovateljicu. Tu su i druge dvije k\u0107erke, ali i ostala rodbina, unu\u010dad.<\/p>\n
– Majka nikada nije imala velikih \u017eelja. Srce joj je bilo ispunjeno kada smo svi mi zdravi i kada smo na okupu. Nikada nije \u017eelja na more, na putovanje u neki drugi grad ili dr\u017eavu. Bila je okrenuta djeci, porodici, ku\u0107i. Otkako je pamtim, pokrivena je i uvijek je pronalazila vrijeme za namaz, ibadet. Vrlo je mirna, povu\u010dena, nikada se nije isticala, nije se \u017ealila, sva isku\u0161enja je primala smireno i dostojanstveno. Vjera u Boga je njen oslonac i vodilja te je tako i nas odgajala. Vrlo vje\u0161to je uvijek filtrirala informacije koje su do nje dolazile, ali i doga\u0111aje, ljude. Uvijek nas je upozoravala da usporimo, da za sre\u0107u i zadovoljstvo nisu potrebne neke stvari, ka\u017ee Dina i dodaje da majka nije zavr\u0161ila velike \u0161kole, ali njene rije\u010di i na\u010din \u017eivota su sasvim sigurno najbolja vodilja za mlade generacije.<\/p>\n