U\u017easne scene agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu koje je gledala na TV-u kao dijete, za cijeli \u017eivot promijenit \u0107e Amerikanku Claire Noone (30) iz Colorada.<\/p>\n\n\n\n
Gledaju\u0107i patnje bosanskih civila i svih scena u\u017easa rata, Claire \u0107e se zainteresirati za Bosnu i Hercegovinu ali i za ljudska prava.<\/p>\n\n\n\n
Danas, ova Amerikanka poma\u017ee na\u0161oj zemlji, prvenstveno \u017eenama iz BiH koje su pre\u017eivjele strahote genocida i etni\u010dkih \u010di\u0161\u0107enja.<\/p>\n\n\n\n
U razgovoru za Radiosarajevo.ba<\/strong><\/em>, Claire Noone<\/strong> pri\u010da o tome kako joj je jedna bolest promijenila \u017eivot, kakav je bio njen boravak u Bosni i \u0161ta je sve nau\u010dila u na\u0161oj zemlji.<\/p>\n\n\n\n Radiosarajevo.ba: Vidjeli ste mnogo toga u svojih 30 godina \u017eivota, ali poseban period je bio Va\u0161 \u017eivot u Bosni. Da li ste ikada pomislili da \u0107ete jednog dana posjetiti Bosnu i Hercegovinu? Kakve su bile prve impresije kada ste stigli u BiH?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Kada sam odrastala u saveznoj dr\u017eavi Colorado, \u010dula sam o ratu u Bosni i Hercegovini. Vidjela sam potresne slike opsade Sarajeva, Srebrenice i pomislila sam da je to tu\u017eno i uni\u0161teno mjesto. Nikada nisam mogla pomisliti da \u0107u jednog dana posjetiti, a kasnije se i zaljubiti u Bosnu.<\/strong> Uvijek sam se interesirala za ljudska prava i jedno vrijeme \u017eivjela sam u Centralnoj Americi. Tokom boravka u Nikaragvi, zarazila sam se rijetkom vrstom parazita zbog \u010dega sam u idu\u0107ih 10 godina imala velike bolove. Tokom \u0161kolovanja na fakultetu trebala sam posjetiti Nepal, ali mi je doktor rekao da ne idem, zbog parazita da ne bih pre\u017eivjela \u017eivot tamo.<\/p>\n\n\n\n Potom sam kontaktirala \u0160kolu za me\u0111unarodne studije i upitala ih koje druge programe imaju u stranim zemljama koje su bli\u017ee ve\u0107im gradovima na Zapadu zbog medicinskih usluga. Rekli su mi da imaju na Balkanu program za studije transformacije dru\u0161tava u post-konfliktnim podru\u010djima. Bez oklijevanja, rekla sam \u201cda\u201d i kupila avionsku kartu za Zagreb. Program je obuhvatao da \u017eivimo dva mjeseca u Hrvatskoj, dva mjeseca u Srbiji i potom mjesec dana u Bosni. Polako je moj interes za regionom ras tao kada sam se preselila u Hrvatsku i Srbiju. Ali trenutak koji mi je ostao jako dobro u sje\u0107anu je kada sam iz Srbije prelazila granicu u Bosnu. Znala sam da \u0107e to biti ne\u0161to posebno. Rijeke, planine i doline podjestile su me na moj zavi\u010daj u Coloradu.<\/strong> Bilo je tako lijepo, a posjetili smo Banja Luku, Mostar, Sarajevo i Srebrenicu. Bila sam o\u010darana jezikom, historijom, ali najvi\u0161e od svega ljudima. Odlu\u010dila sam ostati u Bosni tokom zadnjeg mjeseca programa kako bi zavr\u0161ila svoju tezu o povratku izbjeglica u Bosnu. \u017divjela sam u Sarajevu u blizini mosta Suade i Olge. Istra\u017eila sam grad i jo\u0161 vi\u0161e se zaljubila u regiju.<\/strong> Kada sam se vratila u SAD na zadnjoj godini studija, uradila sam tezu o izbornom zakonodavstvu u Bosni i Hercegovini. Nakon studija, postala sam \u010dlanicom jedne organizacije za promociju mira iz Washingtona koja poma\u017ee u zastupanju i osna\u017eivanju razli\u010ditih grupa \u0161irom svijeta. Ponovo sam do\u0161la u Bosnu, ovaj put u Tuzlu i tamo sam radila, te sam i\u0161la i u Srebrenicu. Radila sam sa nevladinom organizacijom BOSFAM iz Tuzle.<\/p>\n\n\n\n \u017divjela sam u Tuzli oko godinu dana i pomogla u uspostavljanju organizacije nazvane \u201cSovereign Threads\u201d koja izra\u0111uje bosanske priglavke kako bi podr\u017eala \u017eene iz organizacije BOSFAM.<\/p>\n\n\n\n Po\u010da\u0161\u0107ena sam i \u0161to sam imala priliku u\u010destvovati u Mar\u0161u mira do Srebrenice za 11. juli.<\/strong> Prisustvovala sam d\u017eenazi za ubijenog sina jedne od \u017eena iz Srebrenice sa kojima sam radila. To je takav bol ali i takve emocije i ljubav prema djetetu od porodice koja je \u010dekala 17 godina na ukop od kad ga je posljednji put vidjela. To je bilo u Srebrenici i tada sam odlu\u010dila se boriti pravnim sredstvima za te porodice \u017ertava genocida.<\/p>\n\n\n\n Sudbina je tako htjela da zbog parazita kojim sam bila zara\u017eena promijenim planove i ne odem u Nepal, ve\u0107 sam otputovala u Bosnu. To mi je mnogo promijenilo \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n Radiosarajevo.ba: \u0160ta ste nau\u010dili od na\u0161ih ljudi dok ste boravili u Bosni i mo\u017eete li opisati neke razlike izme\u0111u Bosanaca i Amerikanaca? Da li je na\u0161 \u017eivotni stil mnogo druga\u010diji u pore\u0111enju sa ameri\u010dkim?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Ljudi u Bosni su za mene li\u010dno najotporniji i najduhovitiji koje sam ikada upoznala. Postoji neka mudrost i hrabrost \u017eivjeti u \u017eivotu gdje si iskusio sve u\u017ease rata i boli. U SAD-u postoji velika distanca izme\u0111u dnevnog \u017eivota i rata. Prema tome, Amerikanci vi\u0161e se brinu za svakodnevni \u017eivot i vi\u0161e \u017eive u strahu i ne u\u017eivaju u onome \u0161to imaju. Primjetila sam u Bosni da to \u0161to ljudi znaju \u0161ta je to rat, oni vi\u0161e u\u017eivaju u miru.<\/strong>Amerikanci su vi\u0161e u pokretu uvijek u nekoj \u017eurbi, uvijek su anksiozni, nikada nemaju vremena za porodicu i prijatelje. U\u017eivam u dinamici \u017eivota u Bosni. Tako\u0111er, smisao za humor bosanskih ljudi je poseban. Nikada se nisam toliko smijala kao u Bosni.<\/p>\n\n\n\n Radiosarajevo.ba: Radili ste mnogo sa \u017ertvama genocida i ratnih zlo\u010dina. Kako je taj period ostavio utisak na Vas? Da li je to imalo utjecaja i na Va\u0161 rad u SAD-u jer tamo poma\u017eete izbjeglicama i migrantima iz Centralne Amerike?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Jednu stvar koju sam nau\u010dila rade\u0107i sa ljudima \u0161irom svijeta je da smo svi ljudi. Svi mi patimo, tra\u017eimo povezanost i komfor kod drugih i svi \u017eelimo \u017eivjeti u miru s porodicama. Jedna od najve\u0107ih tragedija je to \u0161to ljudi uop\u0107e pate. Rat i nasilje dolazi u \u017eivote i domove ljudi koji to nisu tra\u017eili.<\/strong> Ratovi, bande i nasilje u porodici ne biraju naciju ili vjeru, to poga\u0111a sve. Ne bira rat koga \u0107e zahvatiti, a koga ne. To se jednostavno desi. \u017dene koje su izgubile mu\u017eeve u Srebrenici nisu u ni\u0161ta boljem niti lo\u0161ijem polo\u017eaju od djece koja bje\u017ee od bandi u El Salvadoru ili od \u017eene koju tu\u010de i zlostavlja nasilni mu\u017e u New Yorku. Nasilje ne bira \u017ertve. Nije va\u017eno vjerujete li u Boga, da li ste vrijedna osoba koja mnogo radi ili imate djecu. Moramo voljeti jedni druge i moramo boriti se za prava i za za\u0161titu za sve ljude bez obzira odakle su.<\/p>\n\n\n\n Radiosarajevo.ba: \u0160ta Amerikanci misle o Bosni i Hercegovini i da li ste s njima pri\u010dali o na\u0161oj zemlji?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Govorim vrlo \u010desto o Bosni u Americi. \u017delim da ljudi znaju vi\u0161e o va\u0161oj kulturi, historiji i jeziku.\u00a0Mnogi Amerikanci ne znaju razliku izme\u0111u Bosne i Bocvane na mapi.<\/strong>\u00a0Svima ka\u017eem o ljepotama i veli\u010danstvenosti krajolika Bosne, humoru i mudrosti ljudi, te nesalomvljivom duhu zemlje.\u00a0Amerikanci znaju o ratu u BiH, ali slabije znaju \u0161ta se sada de\u0161ava.<\/strong>\u00a0Trudim se najbolje \u0161to mogu da podijelim pri\u010de i slike i ra\u0161irim svjetlo kojim svijetli Bosna.<\/p>\n\n\n\n