{"id":4650,"date":"2019-03-18T10:49:23","date_gmt":"2019-03-18T10:49:23","guid":{"rendered":"https:\/\/senzor.ba\/?p=4650"},"modified":"2024-01-15T21:49:29","modified_gmt":"2024-01-15T20:49:29","slug":"bolna-prica-o-hasanu-tufekcicu-iz-visegrada-kojem-je-u-dva-rata-ubijeno-13-djece","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/tvsensor.com\/clanak\/bolna-prica-o-hasanu-tufekcicu-iz-visegrada-kojem-je-u-dva-rata-ubijeno-13-djece\/","title":{"rendered":"Bolna pri\u010da o Hasanu Tufek\u010di\u0107u iz Vi\u0161egrada kojem je u dva rata ubijeno 13 djece"},"content":{"rendered":"\n

Omer, Fehim, Ferid, Ramiz, Red\u017eep, Fatima, Hajra, Hanka, Pa\u0161a i Sabaheta<\/strong> imena su desetoro bra\u0107e i sestara iz Vi\u0161egrada, pet sinova i pet k\u0107eri Hasana Tufek\u010di\u0107a, Bo\u0161njaka ro\u0111enog 1905. godine u Vi\u0161egradu.<\/p>\n\n\n\n

Tokom 1942. godine, \u010detnici su u samo jednom danu na vi\u0161egraskoj \u0107upriji krvni\u010dki ubili svo desetoro Hasanove djece, zajedno s majkom i Hasanovom suprugom Hankom. Najstariji me\u0111u njegovom djecom Omer, kada je ubijen imao je 20 godina.\u00a0<\/p>\n\n\n\n

Hasan Tufek\u010di\u0107, partizan u Drugom svjetskom ratu, skrhan tragedijom koja ga je zadesila dok je bio na frontu, po zavr\u0161etku rata ponovo zasniva porodicu. O\u017eenio jeHa\u0161u,<\/strong> ro\u0111enu 1917. godine u Vi\u0161egradu, koja mu ra\u0111a devetoro djece. Imena im je davao po djeci koju je izgubio u Drugom svjetskom ratu.<\/p>\n\n\n\n

Hasan je umro 1984. godine, a njegova djeca, izuzev sina Ferida koji je umro kao \u0161estomjese\u010dna beba, do\u010dekala su 1992. godinu i po\u010detak agresije na BiH. Na\u017ealost, sudbina se ponovila. Supruga Ha\u0161a, sin Ramiz, k\u0107erke Hajra i Sabaheta, ubijeni su 1992. godine i ba\u010deni u Drinu.<\/strong> Za tijelima k\u0107erke Sabahete i njene jednomjese\u010dne bebe jo\u0161 se traga. Kako bi se mogla proglasiti nestalom, bebi je naknadno dato ime Irma. Hasanu Tufek\u010di\u0107u su za ne\u0161to manje od 50 godina ubili 13 djece.<\/p>\n\n\n\n

Na zlo nije odgovorio zlom<\/h4>\n\n\n\n

Staviti se u ne\u010diju poziciju, zna\u010di poku\u0161ati stvari sagledati iz ugla te osobe, s ciljem boljeg razumijevanja stanja u kojoj se ona nalazi. Sudbina Hasana Tufek\u010di\u0107a takva je da je nemogu\u0107e \u010dak i poku\u0161ati staviti se u njegovu poziciju. Nemogu\u0107e je shvatiti kroz kakav je pakao pro\u0161ao taj \u010dovjek i koliko je morao biti jak da nakon 10 ubijene djece ostane pri zdravom razumu. Krvni\u010dki ubiti majku i desetoro djece u jednom danu<\/strong>, ne mo\u017ee se nazvati nikako druk\u010dije nego plansko i sistemsko istrebljenje i uni\u0161tavanje cijele jedne porodice, \u0161to su definicijom elementi genocida. <\/p>\n\n\n\n

Hasan je iza sebe ostavio petoro djece i sedmoro unu\u010dadi. Iako je ovo jedna tragi\u010dna ljudska sudbina, Hasan Tufek\u010di\u0107 je bez sumnje pobjednik u ovoj pri\u010di. Pobjednik, jer nije dozvolio da se zatre trag njegovoj porodici, jer na zlo nije odgovorio zlom, jer nije znao \u0161ta je mr\u017enja, jer je ostao uspravan, ostao je \u010dovjek. Hasan je pobjednik i njegovo ime \u017eivi i danas, jer \u017eive njegova djeca. 
Sti\u017eemo u Vi\u0161egrad, na Mostu Mehmed-pa\u0161e Sokolovi\u0107a, mjestu gdje je 1942. ubijen Hasanov sin Red\u017eep Tufek\u010di\u0107<\/strong>, \u010deka nas njegov polubrat koji nosi isto ime, 65-ogodi\u0161nji Red\u017eep Tufek\u010di\u0107. On je Hasanov sin iz drugog braka.<\/p>\n\n\n\n

Rijeka koja je nekad znala govoriti<\/h4>\n\n\n\n

Red\u017eepa je rat zatekao kao radnika Hidroelektrane “Vi\u0161egrad”. Vi\u0161e od 30 godina je bio radnik \u010duvene “Hidrogradnje”, koja je u vi\u0161e od pola stolje\u0107a poslovanja na doma\u0107em i stranom tr\u017ei\u0161tu stekla reputaciju svjetski renomirane firme. Spletom okolnosti, na po\u010detku rata na\u0161ao se u \u017dep\u010du, odakle je o\u017eenjen, i tamo je tokom rata, zajedno sa suprugom, u logoru proveo 20 mjeseci. <\/p>\n\n\n\n

Spu\u0161tamo se do same obale rijeke Drine, odakle se pru\u017ea prelijep pogled na vi\u0161egradski most. Red\u017eep nam govori o ocu Hasanu, mo\u017ee se jasno vidjeti koliko ga priti\u0161\u0107u emocije. Dok ne pri\u010da, mislima odluta nekud prebiru\u0107i pogledom po suprotnoj obali rijeke. \u0160utnju prekine prisje\u0107aju\u0107i se kupanja i pecanja na Drini, ali i drugih momenata koji su obilje\u017eili sretno djetinjstvo provedeno na obali ove prelijepe rijeke.<\/p>\n\n\n\n

Dok \u0161uti, lahko je primijetiti tugu u njegovim o\u010dima, a njegova ti\u0161ina govori vi\u0161e od rije\u010di. <\/p>\n\n\n\n

“Osjetite li da Drina vi\u0161e ne govori”,<\/strong> pita nas Tufek\u010di\u0107, dok neprekidno gleda u ta\u010dku na povr\u0161ini vode.<\/p>\n\n\n\n

\"Hasan<\/figure>\n\n\n\n

Kao dje\u010dak se, ka\u017ee, sje\u0107a Drine koja je znala pri\u010dati, koja je bila \u017eiva i zapljuskivala obalu, a danas to nije ta Drina. <\/p>\n\n\n\n

“Na\u017ealost, samo Drina zna \u0161ta je progutala i \u0161ta je odnijela. Drina, koja danas, vidite, ona ne mo\u017ee ni da govori, prije je ona govorila. Danas je ta voda tiha, jer je jedna od najve\u0107ih grobnica. Svaki put kada do\u0111em ovdje, te\u0161ko je govoriti, te\u0161ko je spomenuti svoje, mog oca, rahmet mu du\u0161i, koji je sve to pre\u017eivio, \u010dovjek kojeg je znao \u010ditav grad, \u010dovjek koji je imao sve, ali ustvari nije imao ni\u0161ta”, kazao je Tufek\u010di\u0107. <\/p>\n\n\n\n

Otac Hasan zavr\u0161io je obu\u0107arski zanat, a radni vijek proveo je u vi\u0161egradskoj fabrici namje\u0161taja “Varda”, gdje se i penzionisao. Otac je, kako ka\u017ee Red\u017eep Tufek\u010di\u0107, uvijek bio dostojanstven i plemenit \u010dovjek, ali, isto tako, \u010dovjek koji je u sebi nosio veliku bol. <\/p>\n\n\n\n

“Tokom Drugog svjetskog rata, 1942. godine, ubili su mu suprugu Hanku, pet k\u0107eri i pet sinova. U novoj porodici, u nama, djeci, mojoj bra\u0107i i sestrama, nalazio je utjehu. Uvijek je bio dostojanstven, plemenit \u010dovjek. Bio je sposoban da svakome ulije nadu i pomogne na bilo koji na\u010din. Ali, u sebi je nosio jednu veliku bol, s kojom je i umro. Da je i do\u010dekao posljednji rat, mislim da ne bi bio u stanju sve to ponovo pro\u017eivjeti”, kazao je Tufek\u010di\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Utjeha u novoj porodici<\/h4>\n\n\n\n

Na pitanje kako je otac Hasan govorio o tom potresnom dijelu svog \u017eivota, kako je podnosio taj veliki gubitak, i da li je razmi\u0161ljao na na\u010din da na zlo koje mu je po\u010dinjeno treba uzvratiti zlom, Tufek\u010di\u0107 isti\u010de kako ne zna da li postoji \u010dovjek, bilo koje vjere, da je sve to podnio na takav na\u010din. <\/p>\n\n\n\n

“Taj \u010dovjek nikada nije pomislio da nekome vrati zlo. \u010covjek koji je sa svima razgovarao, svima je dobro mislio, a u sebi je zapravo nosio ne\u0161to \u0161to niko nije do\u017eivio”, kazao je Tufek\u010di\u0107. <\/p>\n\n\n\n

\u010cuvati obraz, biti po\u0161ten i \u010diniti dobro glavni su principi na kojima je Hasan odgajao svoju djecu. Red\u017eep isti\u010de tako\u0111er kako njegov otac, i pored te\u0161ke sudbine, nikada nije pozivao na mr\u017enju i zlo, ali je upozoravo djecu da ne smiju zaboraviti ono \u0161to je u\u010dinjeno njihovoj porodici. <\/p>\n\n\n\n

Na pitanje kako komentari\u0161e to \u0161to je otac njemu, ali i njegovoj bra\u0107i i sestrama, imena davao po djeci koja su ubijena 1942, Red\u017eep govori kako je vjerovatno u tome nalazio jednu vrstu utjehe. <\/p>\n\n\n\n

\"Hasan<\/figure>\n\n\n\n

“Nekad razmi\u0161ljam da sam mo\u017eda mogao biti unuk mom ubijenom polubratu. On je mogao da ima unu\u010dad. Ali, na\u017ealost. Kako bih vam kazao, ja sam jedanput \u017eivio, ubijen sam, ponovo sam se rodio i, evo, danas tu \u017eivim. Spominjem ovo, ali ne znam kako je bilo tom \u010dovjeku kada nam je davao ta imena. Zvao nas je tim imenima, ali je bio svjestan da tih imena nema”, kroz suze govori Red\u017eep Tufek\u010di\u0107. <\/p>\n\n\n\n

I sam vjeruje kako su danas Hasanova djeca njegova pobjeda. <\/p>\n\n\n\n

“Vidite, fakti\u010dki, to je jedna pobjeda. Taj \u010dovjek se nije pokolebao, nastavio je \u017eivot, o\u017eenio se ponovo, izrodio djecu. Da je danas \u017eiv, vidio bi i svoju unu\u010dad. Na\u017ealost, moji roditelji vi\u0161e nisu \u017eivi! Ali, evo, mi smo tu i spominjemo ih, obilazimo njihov mezar”, kazao je Tufek\u010di\u0107.<\/p>\n\n\n\n

“Ni\u0161ta nemam od toga \u0161to je ubica moje sestre dobio do\u017eivotni zatvor”<\/h4>\n\n\n\n

Hasanova k\u0107erka i Red\u017eepova najstarija sestra Hajra Kori\u0107<\/strong>, ro\u0111ena Tufek\u010di\u0107, ubijena je u Vi\u0161egradu 1992. godine. Ubio ju je osu\u0111eni ratni zlo\u010dinac Milan Luki\u0107,<\/strong> kojeg je Pretresno vije\u0107e Me\u0111unarodnog krivi\u010dnog suda za biv\u0161u Jugoslaviju (MKSJ) osudilo na do\u017eivotnu kaznu zatvora 20. jula 2009, a \u017dalbeno vije\u0107e MKSJ-a 4. decembra 2012. potvrdilo tu kaznu.<\/p>\n\n\n\n

U presudi Pretresnog vije\u0107a, koje je zaklju\u010dilo da je Milan Luki\u0107 li\u010dno ubio najmanje 132 Muslimana civila, navedeno je kako je Milan Luki\u0107 izdvojio Hajru Kori\u0107 iz grupe \u017eena i djece i u nju pucao iz neposredne blizine. Smijao se kada je nogom prevrnuo njeno tijelo i pucao joj u le\u0111a. <\/p>\n\n\n\n

“Nakon \u0161to je ubijena, tijelo moje sestre ba\u010deno u Drinu. Na\u0111ena je prema Slapu, prema Bajinoj Ba\u0161ti. Najprije je pokopana kao N. N, a potom reekshumirana i identitet je utvr\u0111en na osnovu DNK analize. Ukopali smo je u Sarajevu”, pojasnio je Tufek\u010di\u0107, te dodao: “Su\u0111eno je ratnim zlo\u010dincima. Ja nemam ni\u0161ta od takvih presuda. Moje sestre nema, ne mo\u017eemo je vratiti. Na\u017ealost, ja nemam ni\u0161ta od toga \u0161to \u0107e on (Milan Luki\u0107, op.a.) le\u017eati po zatvorima i \u0161to je osu\u0111en na do\u017eivotnu robiju.” <\/p>\n\n\n\n

Najmla\u0111a Red\u017eepova sestra Sabaheta Suba\u0161i\u0107<\/strong> \u017eivjela je na vi\u0161egradskom Bikavcu, a nestala s tek ro\u0111enom bebom koja nije bila starija od dva mjeseca. <\/p>\n\n\n\n

“Mislili smo da je je zapaljena u ku\u0107i na Bikavcu (doga\u0111aj poznat kao “\u017eiva loma\u010da” na Bikavcu, op.a.), ali imamo informacije da je ona odvedena na most i da je na mostu ubijena s bebom. Jo\u0161 nismo prona\u0161li njene ostatke niti bebe. \u017divimo u nadi da \u0107emo je prona\u0107i. To mi je \u017eivotna \u017eelja, da i nju prona\u0111em i dostojanstveno pokopam kako bi se smirila njena du\u0161a”, kazao je Tufek\u010di\u0107. <\/p>\n\n\n\n

Dodaje kako je dobio i informacije da je njegova sestra Sabaheta planirano odvedena na most i pogubljena, na na\u010din kako je to “po obi\u010daju” u\u010dinjeno i sa \u010ditavom porodicom Hasana Tufek\u010di\u0107a, u Drugom svjetskom ratu. <\/p>\n\n\n\n

Upitan kako se osje\u0107a dok danas prelazi preko vi\u0161egradske \u0107uprije, Tufek\u010di\u0107 ka\u017ee kako mu je te\u0161ko. <\/p>\n\n\n\n

“Zaista je te\u0161ko, nosite u du\u0161i bol, jednostavno, na momente osjetite da vi\u0161e ne postojite. Kada znate \u0161ta se sve tu desilo, da je ponovo tekla krvava Drina. Ona nam ne mo\u017ee kazati \u0161ta je sve nosila. Ovo je jedna tuga i jad koji se ne mogu opisati. Djeca me nekad jednastovno pitaju: ‘Babo, kako je tebi?’ Na\u017ealost, nemam \u0161ta odgovoriti djeci”, govori Tufek\u010di\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Svijet i Evropa ne smiju samo posmatrati okupljanje \u010detnika<\/h4>\n\n\n\n

Na pitanje kako komentari\u0161e nedavno okupljanje pripadnika Ravnogorskog \u010detni\u010dkog pokreta u Vi\u0161egradu i njihove poruke da \u0107e Drina ponovo biti krvava, Tufek\u010di\u0107 ka\u017ee kako njihova pjesma vra\u0107a u 1942. <\/p>\n\n\n\n

“\u017dele vam unijeti strah i \u0161alju poruku da morate ovo napustiti, da morate pokloniti svoju zemlju i dati nekome svoju ku\u0107u, jednostavno, da vi\u0161e ne \u017eivite ovdje. Ja se ne bojim, ne pla\u0161im, dolazim tu, to je moje, moj rodni grad, moja zemlja, moja ku\u0107a i ne planiram je prodati”, rekao je Tufek\u010di\u0107. <\/p>\n\n\n\n

Na kraju razgovora, Tufek\u010di\u0107 poru\u010duje kako Evropa i svijet ne bi trebali tek tako posmatrati ovakve skupove, jer, kako ka\u017ee, sve to se de\u0161ava u srcu Evrope, i ako to Evropa dozvoljava onda su sau\u010desnici u svemu. <\/p>\n\n\n\n

“Svijet, Evropa, pa i na\u0161i politi\u010dari, ako ih imamo, moraju sjesti i jednostavno se dogovoriti da se ovo prekine, da se takva udru\u017eenja zabrane \u0161irom Evrope, kao \u0161to je to uradila Austrija, da to urade i Hrvatska i Srbija. Za\u0161to se ovdje strah mora sijati svakih 20 ili 50 godina. Cijela Evropa treba da se stidi \u0161to se ovakve stvari de\u0161avaju u 21. vijeku, i to na njenim vratima. Za\u0161to ja trebam ovdje do\u0107i i gledati postrojavanje \u010detni\u010dkih i zlo\u010dina\u010dkih udru\u017eenja koja su mi nanijela takvu bol, za\u0161to da ja sutra nisam u stanju ovdje dovesti svoje dijete”, poru\u010dio je Tufek\u010di\u0107.<\/p>\n\n\n\n

radiosarajevo.ba<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Omer, Fehim, Ferid, Ramiz, Red\u017eep, Fatima, Hajra, Hanka, Pa\u0161a i Sabaheta imena su desetoro bra\u0107e i sestara iz Vi\u0161egrada, pet sinova i pet k\u0107eri Hasana Tufek\u010di\u0107a, Bo\u0161njaka ro\u0111enog 1905. godine u Vi\u0161egradu. Tokom 1942. godine, \u010detnici su u samo jednom danu na vi\u0161egraskoj \u0107upriji krvni\u010dki ubili svo desetoro Hasanove djece, zajedno s majkom i Hasanovom suprugom […]<\/p>\n","protected":false},"author":59,"featured_media":4651,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[75],"tags":[133,228,229,230],"class_list":{"0":"post-4650","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-intervju","8":"tag-cetnici","9":"tag-ratni-zlocini","10":"tag-stradanja","11":"tag-visegrad"},"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/4650","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/users\/59"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/comments?post=4650"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/4650\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4652,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/4650\/revisions\/4652"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/media\/4651"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/media?parent=4650"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/categories?post=4650"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/tags?post=4650"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}