Autor: Qerim LITA<\/strong><\/p>\n\n\n\n
Enver Hoxha je na sastanku koji je imao u drugoj polovini maja te godine s predstavnicima jugoslavenske \u0161tampe, izme\u0111u ostalog, izjavio:<\/p>\n\n\n\n
\u201cU odnosima izme\u0111u Albanije i Jugoslavije postoji tako veliko prijateljstvo kakvo nikada ranije nije postojalo. Mi danas vi\u0161e ne osje\u0107amo razliku izme\u0111u Jugoslavije i Albanije. Prema Jugoslaviji i mar\u0161alu Titu gajimo veliku ljubav. Ne postoji \u010dovjek ni u najzaba\u010denijem selu Albanije koji ne bi znao ime mar\u0161ala Tita\u2026\u201d<\/p>\n\n\n\n
\/nastavak od ju\u010der\/<\/strong><\/p>\n\n\n\n Va\u017eno je naglasiti \u010dinjenicu da je takav prijedlog iznio Mahmut Dumani, koji je na konstitutivnoj sjednici, govore\u0107i pred prisutnima o programu rada organizacije koju su osnivali, izme\u0111u ostalog, rekao:<\/p>\n\n\n\n \u201cNakon \u0161to su jugoslavenski partizani ubili i masakrirali veliki broj Albanaca u krajevima Ki\u010deva i Gostivara, dok su u krajevima Tetova, Skoplja i Kumanova uhapsili sve albanske mu\u0161karce i smjestili ih u logore i koncentracione kampove u Tetovu i Kumanovu, mi moramo preduzeti hitne mjere za spa\u0161avanje tih nedu\u017enih ljudi\u2026\u201d<\/p>\n\n\n\n Slijedom toga, u sudskom procesu protiv \u010dlanova Centralnog komiteta NDSH-a, koji je odr\u017ean od 26. januara do 7. februara 1947. godine u Skoplju, Mahmud Dumani progla\u0161en je krivim i zbog toga \u0161to je, kako se navodi u odluci sudskog vije\u0107a:<\/p>\n\n\n\n \u201cNa njegov prijedlog donesena odluka da se albanska brigada, koja se u to vrijeme nalazila u Kumanovu u sastavu Jugoslavenske armije, prebaci u planinu, a za njeno odr\u017eavanje bio je formiran poseban fond.\u201d<\/p>\n\n\n\n Me\u0111utim, uprkos naporima \u010dlanova organizacije, to nije ostvareno, jer su oni ubrzo, po nare\u0111enju Glavnog \u0161taba Narodnooslobodila\u010dke vojske Jugoslavije za Makedoniju, iz Kumanova poslani u Prizren.<\/p>\n\n\n\n U me\u0111uvremenu, Operativni \u0161tab za Kosovo je 20. marta 1945. godine izdao naredbu svojim jedinicama, kojom je odre\u0111ivan na\u010din postupanja s prisilno mobiliziranima u podru\u010dju Pe\u0107i, Prizrena, Uro\u0161evca i Mitrovice, s posebnim naglaskom na njihov transfer u Prizren. Tamo su trebala biti formirana dva e\u0161alona, koja bi odatle krenula prema posljednjem odredi\u0161tu, a taj zadatak trebalo je da izvr\u0161e bataljoni 46. i 52. divizije.<\/p>\n\n\n\n U nastavku naredbe stajalo je da \u0107e organizaciju ova dva e\u0161alona izvr\u0161iti 46. divizija, i to:<\/p>\n\n\n\n \u201cE\u0161alon I \u2013 osobe iz podru\u010dja Uro\u0161evca (2200), podru\u010dja Prizrena (1500), krenut \u0107e iz Prizrena u 06:00 sati dana 23.03.1945. Osiguranje i njihov transfer iz Uro\u0161evca u Prizren izvr\u0161it \u0107e jedan ili dva bataljona 52. divizije, dok \u0107e od Prizrena do mjesta predaje to izvr\u0161iti jedan od najboljih bataljona 46. divizije i pola bataljona i 50 vodi\u010da IV armije.<\/p>\n\n\n\n E\u0161alon II \u2013 osobe iz podru\u010dja Pe\u0107i (900), Mitrovice (1400) i Pri\u0161tine (1500), sti\u017eu u Prizren istog dana kada e\u0161alon treba i da napusti Prizren. Osiguranje ljudi iz podru\u010dja Pri\u0161tine i Mitrovice izvr\u0161it \u0107e 41. divizija. Osiguranje od Pe\u0107i do Prizrena izvr\u0161ava jedan bataljon iz Grupe operativnih brigada.\u201d<\/p>\n\n\n\n Prema istoj naredbi, transfer iz Prizrena i dalje trebalo je da izvr\u0161i \u201cjedan od najboljih bataljona 46. divizije i pola bataljona i 50 vodi\u010da IV armije\u201d, dok su \u0161tabovi 46. i 52. divizije trebali izvr\u0161iti osiguranje dr\u017eavnog puta Uro\u0161evac\u2013\u0160timlje\u2013Suva Reka\u2013Prizren i Pri\u0161tina\u2013\u0160timlje\u2013Prizren.<\/p>\n\n\n\n Za komandanta Prvog e\u0161alona iz podru\u010dja Uro\u0161evca Operativni \u0161tab imenovao je kapetana Rado\u0161a \u0110udovi\u0107a, dok je za Drugi e\u0161alon iz podru\u010dja Pe\u0107i imenovan kapetan Ranko Llaki\u0107evi\u0107, komandant Pe\u0107i.<\/p>\n\n\n\n Mobilizirani iz podru\u010dja Uro\u0161evca trebali su krenuti 21. marta 1945. godine u 6 sati ujutro i do ve\u010deri sti\u0107i u Suvu Reku. Sljede\u0107eg dana, dakle 22. marta 1945. u 6 sati ujutro, trebali su krenuti iz Suve Reke i do ve\u010deri sti\u0107i u Prizren.<\/p>\n\n\n\n Istog datuma i u isto vrijeme trebali su krenuti i mobilizirani iz Pe\u0107i, s tim da bi u no\u0107i izme\u0111u 21. i 22. marta odmarali u \u0110akovici, a zatim nastavili mar\u0161 prema Prizrenu.<\/p>\n\n\n\n Pored ova dva e\u0161alona, u Prizren je stigao i Tre\u0107i e\u0161alon, koji se uglavnom sastojao od prisilno mobiliziranih Albanaca iz krajeva Skoplja, Tetova i Kumanova. \u010cim su mobilizirani iz tri e\u0161alona stigli u Prizren, Operativni \u0161tab Kosova izdao je dopunsku naredbu, u kojoj je stajalo da \u0107e svi mobilizirani krenuti iz Prizrena u tri e\u0161alona i da \u0107e svaki e\u0161alon brojati po 2.500 mobiliziranih.<\/p>\n\n\n\n U naredbi je odre\u0111en datum njihovog polaska iz Prizrena i dolaska u Skadar:<\/p>\n\n\n\n \u201cE\u0161alon I \u2013 polazi iz Prizrena 24.03.1945, s periodima odmora u Kuk\u00ebsu, Fush\u00eb-Ar\u00eb, Puki i Skafi, tako da e\u0161alon sti\u017ee u Skadar 28.03.1945. nave\u010der.<\/p>\n\n\n\n E\u0161alon II \u2013 polazi iz Prizrena 25.03.1945. istom rutom i sti\u017ee u Skadar 29.03.1945.<\/p>\n\n\n\n E\u0161alon III \u2013 polazi iz Prizrena 26.03.1945. istom rutom i sti\u017ee u Skadar 30.03.1945.\u201d<\/p>\n\n\n\n Prema tome, mobilizirani iz tri e\u0161alona zapo\u010deli su svoj put prema odre\u0111enim datumima, pje\u0161ice, bez odje\u0107e, obu\u0107e i osnovne opreme za dugi put Prizren \u2013 Kuk\u00ebs \u2013 Skadar \u2013 Ulcinj \u2013 Bar, a odatle prema odre\u0111enom mjestu u Dubrovniku.<\/p>\n\n\n\n Ovaj tragi\u010dni doga\u0111aj Bajram Gola u spomenutom feljtonu opisuje ovako:<\/p>\n\n\n\n \u201cAlbanske vojnike, pozvane pod zastavu NOB-a Jugoslavije, okupili su u Prizrenu velikom i bahatom brzinom, a iz Prizrena ih, gole, bose i gladne, uputili na taj put\u2026 Prema vojnoj tradiciji, Vrhovna komanda bila je obavezna pripremiti vojnike i organizirati im \u0161to bolji transport do odre\u0111enog mjesta, kao i odrediti vojnike za pratnju regruta. Ali ovdje se jasno vidi da je rije\u010d o albanskim vojnicima koji su morali biti izmu\u010deni do krajnjih granica, a kada stignu na odre\u0111eno mjesto, uni\u0161teni, kao \u0161to se to uistinu i dogodilo. Pratioci su bili Crnogorci iz 10. brigade. \u010cim su prihvatili zadatak, pokazali su svoje pravo lice. Oni se nisu slu\u010dajno na\u0161li u Prizrenu, nego su dovedeni iz Crne Gore namjenski, s odre\u0111enim zadatkom\u2026 Kada su stigli u Bar, odmah su ih smjestili na veliku pla\u017eu, nasuprot poredanim mitraljezima. Psovke, uvrede i prijetnje nisu imale kraja. Govorili su im da je to kraj njihovog putovanja, da je tu njihov grob, pokazuju\u0107i im morsku povr\u0161inu\u2026\u201d<\/p>\n\n\n\n Ova nacionalna tragedija opisana je u istom duhu i u Proklamaciji s Prvog, odnosno Tre\u0107eg kongresa NDSH-a, odr\u017eanog u julu 1945. godine u Kopila\u010di, gdje se ka\u017ee:<\/p>\n\n\n\n \u201cNije pro\u0161lo mnogo dana nakon \u0161to su izvr\u0161ili selekciju i \u010di\u0161\u0107enje najboljih mladi\u0107a, jer su navodno bili \u2018reakcionarni\u2019 i \u2018fa\u0161isti\u010dki elementi\u2019, i nakon \u0161to je ve\u0107ina njih dobila upalu plu\u0107a i tuberkulozu spavaju\u0107i na betonu kasarni, masa kosovske omladine krenula je prema Skadru, razodjevena, bosa i razoru\u017eana, stalno u pratnji crnogorskih vojnika, naoru\u017eanih do zuba. Svako bi zaplakao kada bi vidio ovu albansku omladinu u pratnji pokvarenog Crnogorca. Najhrabriji su poku\u0161ali pobje\u0107i, ali su ih vojnici opkolili vatrom. Put Prizren\u2013Skadar pretvorio se u pravu ljudsku klaonicu. Dio ovih mladih ljudi uspio se spasiti bijegom u planine, gdje se i danas nalaze slobodni u na\u0161im bataljonima, pri\u010daju\u0107i crnu tragediju tih dana. Ostali, koji nisu uspjeli pobje\u0107i od krvavog bi\u010da neprijatelja, odvedeni su u TIVAR da budu predati crnogorskim komandantima\u2026\u201d<\/p>\n\n\n\n Treba naglasiti da su prisilno mobilizirani Albanci, bez ikakvog oru\u017eja u rukama, pro\u0161li kroz teritoriju Albanije uz dogovor i dozvolu albanske dr\u017eave. Albansko politi\u010dko rukovodstvo dopustilo je da kolone jugoslavenske vojske u\u0111u i pro\u0111u kroz teritoriju Albanije bez ikakve kontrole i da djeluju kako im je odgovaralo.<\/p>\n\n\n\n Dr\u017eavna jugoslavensko-albanska saradnja u uni\u0161tavanju albanskih regruta s Kosova i iz isto\u010dnih albanskih krajeva unutar teritorije Albanije potvr\u0111uje se i dopunjava izvje\u0161tajem \u0160taba IV kolone Jugoslavenske armije od 8. aprila 1945. godine, u kojem se izri\u010dito ka\u017ee:<\/p>\n\n\n\n \u201cE\u0161alon je i\u0161ao dobro do Kuk\u00ebsa. U blizini Kuk\u00ebsa dogodio se incident, kada je jedan iz grupe kolone bacio bombu na na\u0161u stra\u017eu. Tom prilikom nastala je pometnja i u toj pometnji uspjela je pobje\u0107i grupa od 10 osoba. Tako, bje\u017ee\u0107i, nai\u0161la je na patrolu albanske vojske, koja ih je zaustavila i pozvala da se predaju. Na taj poziv nisu odgovorili, nego su nastavili bje\u017eati. Albanski vojnici otvorili su vatru na njih i na licu mjesta ubili dvije osobe, a dvije druge ranili, koje su kasnije tako\u0111er umrle.\u201d<\/p>\n\n\n\n U me\u0111uvremenu, histori\u010dar Sabit Syla, pozivaju\u0107i se na albanske diplomatske izvore, isti\u010de da albanska dr\u017eava ne samo da je \u0161utjela pred nasiljem i terorom provo\u0111enim u albanskim krajevima Jugoslavije, nego je u nekim slu\u010dajevima dopustila da se jugoslavensko nasilje pro\u0161iri i na teritoriju albanske dr\u017eave.<\/p>\n\n\n\n \u201cU ovim zlo\u010dinima\u201d, ka\u017ee Syla, \u201cu\u010destvovali su i neki agenti albanske vlade\u201d, koji su po\u010detkom 1945. godine dozvolili jugoslavenskim oficirima OZNA-e da ilegalno i bez su\u0111enja na teritoriji albanske dr\u017eave strijeljaju vi\u0161e od 1.000 Albanaca s Kosova.<\/p>\n\n\n\n U me\u0111uvremenu, izvori proiza\u0161li iz istrage i sudskog procesa protiv \u010dlanova Centralnog komiteta NDSH-a daju do znanja da je masakr u Baru uslijedio odmah nakon ubistva Miladina Popovi\u0107a. Ovo ubistvo je, prema tim izvorima, organizirano na tajnom sastanku odr\u017eanom u Pe\u0107i po\u010detkom januara 1945. godine, na kojem su navodno u\u010destvovali:<\/p>\n\n\n\n \u201cHaki Taha, u\u010ditelj iz \u0110akovice, Ibrahim Banushi \u2013 Sedllari, Enver Sudi i jo\u0161 jedna osoba. Na tom sastanku, dalje se navodi u dokumentu, odlu\u010dili su da budu likvidirani drugovi: Miladin Popovi\u0107, Du\u0161an Mugo\u0161a, D\u017eavit Nimani i Fadil Hoxha. \u017drijeb je pao na Hakija Tahu da izvr\u0161i atentat na druga Miladina Popovi\u0107a\u2026 Haki je 13. marta 1945. u\u0161ao u kancelariju Okru\u017enog komiteta kod druga Miladina, s kojim je neko vrijeme razgovarao, a tokom razgovora izvadio revolver i ubio ga. Uspio je da se udalji. Nakon tri dana, po\u0161to je bio opkoljen i blokiran, a da ne bi pao u ruke policije, izvr\u0161io je samoubistvo. Na grudima, ispod ko\u0161ulje, imao je albansku nacionalnu zastavu, na kojoj je pisalo: Slobodno Kosovo zajedno s Albanijom.\u201d<\/p>\n\n\n\n Zanimljivo je re\u0107i da je rukovodstvo NDSH-a posjedovalo sigurne informacije da je masakr nad 3.000 mladih Albanaca u Baru izvr\u0161en po nare\u0111enju Fadila Hoxhe, kao osveta za ubistvo Miladina Popovi\u0107a. Oni to \u010dak izra\u017eavaju u spomenutoj Proklamaciji, gdje navode:<\/p>\n\n\n\n \u201cOvih dana dogodilo se da je heroj nacije, Haki Taha, u centru grada Pri\u0161tine ubio najve\u0107eg neprijatelja Kosova, Miladina Popovi\u0107a. Fadil Hoxha iskoristio je ovaj pogodan trenutak i izdao naredbu crnogorskom komandantu da strijelja Albanaca koliko \u017eeli, samo da bi se osvetio za Miladina. Naredba je izvr\u0161ena. Vi\u0161e od 3.000 mladih Albanaca masakrirano je krvavim crnogorskim rukama. Ovo krvoproli\u0107e nastavilo bi se nad svima koji su se tamo nalazili da nije bilo intervencija nekih \u010dasnih porodica u Baru, pa je tako naredba izvr\u0161ena samo djelimi\u010dno\u2026\u201d<\/p>\n\n\n\n Dalje se u Proklamaciji ka\u017ee da albanska nacija \u201cvrlo dobro zna odgovorne za ovaj stra\u0161ni zlo\u010din\u201d i da \u0107e oni vrlo brzo polagati ra\u010dun pred nacijom i porodicama ubijenih.<\/p>\n\n\n\n Prema rukovodstvu NDSH-a, jugoslavenski krvnici, odnosno d\u017eelati, ubijali su Albance hladnim oru\u017ejem i lomili im kosti kako se ne bi \u010duli njihovi krikovi, dok su istovremeno pjevali partizanske pjesme i igrali kolo.<\/p>\n\n\n\n U vezi s brojem ubijenih nude se razli\u010diti podaci. Tako se u Promemoriji Bese Komb\u00ebtare, upu\u0107enoj \u0161efu britanske vojne misije, generalu Hodgsonu, u dijelu u kojem se opisuju masovna ubistva albanskog stanovni\u0161tva od strane jugoslavenskih partizanskih snaga, ka\u017ee:<\/p>\n\n\n\n \u201cBroj ubijenih ne mo\u017ee se ta\u010dno znati. Zna se samo da je u Crnoj Gori u roku od 24 sata ubijeno 1670 ljudi \u2014 misli se na masakr u Baru \u2014 u Dubrovniku 560, dok je na putu Prizren\u2013Skadar ubijeno 700 osoba.\u201d<\/p>\n\n\n\n U me\u0111uvremenu, Bajram Gola u spomenutom feljtonu, oslanjaju\u0107i se na svoja istra\u017eivanja provedena tokom godina koje je proveo u Crnoj Gori, isti\u010de da je broj Albanaca ubijenih i masakriranih u Baru bio 3.760.<\/p>\n\n\n\n Prema njemu, ovaj masakr dogodio se u poslijepodnevnim satima, kada su mobilizirani Albanci s Barske pla\u017ee odvedeni u Duhanski monopol, koji je, kako navodi, bio ogra\u0111en prili\u010dno visokim zidom.<\/p>\n\n\n\n \u201cNa zidovima dvori\u0161ta i na prozorima zgrade monopola\u201d, pi\u0161e dalje Gola, \u201cbili su ve\u0107 ranije postavljeni te\u0161ki mitraljezi, kao i na prozorima drugih okolnih zgrada. Nema nikakve sumnje da su pripreme za ubijanje albanskih vojnika bile izvr\u0161ene ranije. Za kratko vrijeme ubijeno je 3.760 boraca, iako se taj broj ne mo\u017ee uzeti kao potpuno ta\u010dan\u2026\u201d<\/p>\n\n\n\n Svi oni su, prema ovom navodu, pogubljeni od strane X crnogorske brigade, na \u010delu s komandantom Ga\u0161om Markovi\u0107em i komesarom Rrollovi\u0107em. U vezi s tim, Gola je s pravom napisao:<\/p>\n\n\n\n \u201cAko su mnogi visoki rukovodioci imali potrebu da minimiziraju zlo\u010din, kao naprimjer Aleksandar Rankovi\u0107, \u010dudi \u010dinjenica za\u0161to je kosovsko rukovodstvo ovaj problem dr\u017ealo kao tabu-temu!\u201d<\/p>\n\n\n\n Bajram Gola iznosi i ne\u0161to \u0161to do tada niko nije spominjao: da je, kako ka\u017ee, \u201ctre\u0107a kolona albanskih boraca koji su masakrirani u Baru\u201d najve\u0107im dijelom bila iz albanskih krajeva dana\u0161nje Sjeverne Makedonije, te da Albanci na obali Jadrana nisu stradali samo u Baru, nego i u \u201cDalmaciji\u201d, odnosno Dubrovniku, gdje je 650 prisilno mobiliziranih Albanaca \u201cotrovano u zgradi u kojoj su bili smje\u0161teni da provedu no\u0107.\u201d<\/p>\n\n\n\n Rat u Drenici i odmah potom masakr u Baru sna\u017eno su uznemirili i tada\u0161nju britansku vojnu misiju. Oni su hitno iz Tirane u Prizren poslali svog povjerenika Rexhepa Mbroju, ina\u010de sudiju, kako bi se sastao s rukovodiocima Centralnog komiteta NDSH-a u Prizrenu, Halimom Spahijom i Tahirom Dedom.<\/p>\n\n\n\n Od njih je tra\u017eio da prikupe podatke o gubicima u Drenici, o likvidiranim, strijeljanim i zatvorenim Albancima od strane jugoslavenskih partizanskih snaga.<\/p>\n\n\n\n U vezi s tim, u jednom tajnom dokumentu OZNA-e, izme\u0111u ostalog, stajalo je da je Albanska nacionalno-demokratska organizacija u Prizrenu u tom periodu razvila intenzivne aktivnosti, \u010diji je cilj bio:<\/p>\n\n\n\n \u201cPrikupljanje podataka za teritoriju Kosova kako bi se preko Halima Spahije dostavili agenturi me\u0111unarodne reakcije, da se \u2018na Kosovu vr\u0161i teror nad albanskim narodom\u2019. Dostavljanje ovih podataka, ka\u017ee se dalje u dokumentu, izvr\u0161eno je s ciljem da se imperijalisti\u010dkim zemljama pru\u017ei materijal o stanju u Jugoslaviji, dok se oru\u017eanom borbom \u017eeljelo probuditi interesovanje imperijalisti\u010dkih sila za na\u0161u zemlju. U tom pravcu djelovalo se i tako da prodru u JA, kako bi na svaki na\u010din prevarili borce da dezertiraju i razbiju njene redove\u2026\u201d<\/p>\n\n\n\n Treba naglasiti da se djelovanje tajnih albanskih antikomunisti\u010dkih organizacija, kao \u0161to su NDSH u Skoplju i Prizrenu, Besa Komb\u00ebtare i druge, tokom perioda februar\u2013maj 1945. godine usmjerilo na podizanje morala i nacionalne svijesti.<\/p>\n\n\n\n Tako je komitet NDSH-a za podru\u010dje Orahovca izdao okru\u017enicu sljede\u0107eg sadr\u017eaja:<\/p>\n\n\n\n \u201cPartizani nam uzimaju svu djecu u vojsku da umiru za njihove interese, pale nam ku\u0107e, ubijaju nas \u2014 primjer Drenica. Sada vidimo da ova nova sloboda, koju su nam donijeli partizani, ne donosi slobodu albanskom narodu, nego veliku nesre\u0107u. Mi kao pravi Albanci moramo prite\u0107i u pomo\u0107 na\u0161oj bra\u0107i koja pate po planinama i vode borbe za na\u0161u slobodu. Iz tog razloga moramo anga\u017eirati sve snage kako bismo im pru\u017eili pomo\u0107 u odje\u0107i, obu\u0107i, naoru\u017eanju itd.\u201d<\/p>\n\n\n\n U me\u0111uvremenu, Gjon Serre\u00e7i je na jednom sastanku omladinske organizacije NDSH-a u Uro\u0161evcu izjavio:<\/p>\n\n\n\n \u201cMi Albanci moramo biti dobri nacionalisti i branitelji albanskog naroda. Ovi sada\u0161nji zatvori koji su porobili na\u0161u zemlju, tla\u010dili su nas i nanijeli nam veliku \u0161tetu. Pogubljivali su nas i zatvarali, a sada tla\u010de i teroriziraju na\u0161 narod. Zato se moramo organizirati i osvetiti za ubijene \u017ertve i osloboditi albanski narod od barbarskog ropstva. Da bismo postigli uspjeh, moramo se organizirati u sna\u017enu organizaciju u koju \u0107e u\u0107i samo Albanci.\u201d<\/p>\n\n\n\n Dok su albanski patrioti na Kosovu i u isto\u010dnim albanskim krajevima \u010dinili sve kako bi spasili albanski narod od jugoslavenskog komunisti\u010dkog nasilja i terora, s druge strane albansko komunisti\u010dko rukovodstvo dopustilo je da se zlo\u010dini i masakri nad albanskim stanovni\u0161tvom pro\u0161ire i unutar teritorije albanske dr\u017eave, o \u010demu je ranije bilo rije\u010di.<\/p>\n\n\n\n Osim toga, u Tirani je \u201cprijateljstvo\u201d izme\u0111u albanskog komunisti\u010dkog rukovodstva i jugoslavenskog rukovodstva imalo \u201c\u017eivotni zna\u010daj\u201d. Svuda se osje\u0107ala kampanja popularizacije Jugoslavije i njenog rukovodstva. Osnovano je Dru\u0161tvo za \u201ckulturno ujedinjenje Albanije i Jugoslavije\u201d, koje je pripremilo izlo\u017ebu pod naslovom \u201cKroz rije\u010di i fotografije, \u0161to vi\u0161e upoznati albanski narod s Jugoslavijom\u201d.<\/p>\n\n\n\n Potom je odr\u017ean niz konferencija na kojima se veli\u010dala \u201cbratska\u201d politika jugoslavenskih naroda, a posebno lik Josipa Broza Tita.<\/p>\n\n\n\n List \u201cBashkimi\u201d, organ Narodnog fronta, u \u010dlanku \u201cVra\u0107aju\u0107i se iz Beograda\u201d, objavljenom 24. marta 1945. godine, pisao je:<\/p>\n\n\n\n \u201cBili smo veoma iznena\u0111eni kada smo preko sekretarijata saznali da mar\u0161al Tito \u017eeli da se sastane s nama. Iskreno govore\u0107i, imali smo sre\u0107u \u0161to smo \u010ditav sat razgovarali nasamo s jednim od najpopularnijih ljudi na\u0161ih dana, s mar\u0161alom naroda Jugoslavije, koji i za nas i za svijet predstavlja legendarnu li\u010dnost\u2026 I mo\u017eemo s uvjerenjem re\u0107i da jedan sat razgovora s mar\u0161alom Titom predstavlja nezaboravno zadovoljstvo za \u010ditav na\u0161 \u017eivot\u2026\u201d<\/p>\n\n\n\n Isti list je tokom aprila 1945. objavio slu\u017ebeno saop\u0107enje o \u201cste\u010denim pravima\u201d takozvane \u201calbanske manjine\u201d u Makedoniji. Sadr\u017eaj tog saop\u0107enja bio je sljede\u0107i:<\/p>\n\n\n\n \u201cAlbanska manjina u Federativnoj Jugoslaviji u potpunosti je stekla jednaka prava s drugim narodima Jugoslavije. Mnogi Albanci i Albanke aktivno u\u010destvuju u razli\u010ditim narodnooslobodila\u010dkim vije\u0107ima. Za potpredsjednika ASNOM-a izabran je Nexhat Agolli. Albanska manjina u Makedoniji u\u017eiva punu slobodu i sva prava koja u\u017eivaju drugi narodi Jugoslavije. Narodna vlast u Makedoniji mnogo poma\u017ee ovoj akciji, doprinose\u0107i mnogo otvaranju manjinskih \u0161kola, u kojima \u0107e budu\u0107e generacije u\u010diti na albanskom jeziku\u2026!\u201d<\/p>\n\n\n\n U me\u0111uvremenu, Enver Hoxha je na sastanku koji je imao u drugoj polovini maja te godine s predstavnicima jugoslavenske \u0161tampe, izme\u0111u ostalog, izjavio:<\/p>\n\n\n\n \u201cU odnosima izme\u0111u Albanije i Jugoslavije postoji tako veliko prijateljstvo kakvo nikada ranije nije postojalo. Mi danas vi\u0161e ne osje\u0107amo razliku izme\u0111u Jugoslavije i Albanije. Prema Jugoslaviji i mar\u0161alu Titu gajimo veliku ljubav. Ne postoji \u010dovjek ni u najzaba\u010denijem selu Albanije koji ne bi znao ime mar\u0161ala Tita, dok svi u Jugoslaviji vide velikog prijatelja koji \u0107e stalno biti na na\u0161oj strani\u2026\u201d<\/p>\n\n\n\n Na samom kraju ovog studijskog rada moram re\u0107i da su samo dvije sedmice nakon masakra u Baru jedinice dviju albanskih divizija koje su bile poslane na Kosovo, kako je izvje\u0161tavao vojni dopisnik ATSH-a, zajedno s jugoslavenskim komunisti\u010dkim jedinicama, mar\u0161irale ulicama Mitrovice uzvikuju\u0107i parole za komunisti\u010dku vladu, \u201cza Envera Hoxhu i za mar\u0161ala Tita\u201d.<\/p>\n\n\n\n \/Kraj\/<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Masakr u Baru u tajnim jugoslavenskim izvorima (2) Autor: Qerim LITA Enver Hoxha je na sastanku koji je imao u drugoj polovini maja te godine s predstavnicima jugoslavenske \u0161tampe, izme\u0111u ostalog, izjavio: \u201cU odnosima izme\u0111u Albanije i Jugoslavije postoji tako veliko prijateljstvo kakvo nikada ranije nije postojalo. Mi danas vi\u0161e ne osje\u0107amo razliku izme\u0111u Jugoslavije […]<\/p>\n","protected":false},"author":59,"featured_media":38244,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[376,47,53],"tags":[],"class_list":{"0":"post-38243","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-featured","8":"category-historija","9":"category-magazin"},"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/38243","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/users\/59"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/comments?post=38243"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/38243\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":38249,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/38243\/revisions\/38249"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/media\/38244"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/media?parent=38243"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/categories?post=38243"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/tags?post=38243"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}![\"\"](\"https:\/\/tvsensor.com\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/19-30-DOSSIER-MASAKRA-E-TIVARIT-NE-BURIMET-SEKRETE-JUGOSLLAVE-1.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/tvsensor.com\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/1200-630-tivari-e1621112199706.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n