Kne\u017eevina Srbija, prva srpska dr\u017eava, koja je tek nastala, o kojoj govori i \u010diju budu\u0107nost planira Ilija Gara\u0161anin kao ministar unutarnjih poslova Kne\u017eevine Srbije, u svom politi\u010dkom dokumentu Na\u010dertanije<\/em> (1844.),[1]<\/a> mora se pro\u0161iriti i oja\u010dati. U tom njegovom politi\u010dkom dokumentu, u \u017eelji za pro\u0161irenjem i ja\u010danjem prve srpske dr\u017eave, Kne\u017eevine Srbije, Gara\u0161anin pi\u0161e svojevrstan, danas bi smo kazali non paper<\/em>, pod navedenim naslovom, da bi u njemu obrazlo\u017eio i izlo\u017eio svoje vi\u0111enje nu\u017enosti i opravdanosti njenog pro\u0161irenja i ja\u010danja. Politi\u010dki dokument, esejskog tipa, Na\u010dertanije<\/em> Ilije Gara\u0161anina nije izraz samo njegove puke patriotske \u017eelje i vizije. Nastalo je u specifi\u010dnom historijskom momentu kada je postalo nesumnjivo da je Osmansko carstvo pred raspadom i nestankom, kada nastaje Isto\u010dno pitanje<\/em>, pitanje stvaranja nove dr\u017eavno-politi\u010dke konfiguracije na Balkanu. \u201cGara\u0161aninovo Na\u010dertanije poslu\u017eilo je sa izvesnim izmenama i dopunama, kao program spoljne i nacionalne politike, ne samo njegovom sastavlja\u010du ve\u0107 i svim ostalim dr\u017eavnicima i politi\u010darima Srbije do 1918, kada su ujedinjenjem Srba, Hrvata i Slovenaca u jednu dr\u017eavu ostvarene glavne ta\u010dke\u201d[2]<\/a>.<\/p>\n\n\n\n Pro\u0161irenje i ja\u010danje Kne\u017eevine Srbije, po njemu, ima \u201cosnov i tvrd temelj\u201d u \u201ccarstvu srpskom 13-og i 14-og stolje\u0107a\u201d, u \u201cbogatoj i slavnoj srpskoj istoriji\u201d. Po njemu, taj \u201ctvrdi temelj\u201d pro\u0161irenja i ja\u010danja Kne\u017eevine Srbije, njenog prerastanja u \u201csrpsko carstvo\u201d, je srednjovjekovna Ra\u0161ka dr\u017eava u vrijeme kada je njom vladao car Du\u0161an, u srpskoj mitolo\u010dkoj historiografiji poznat i pod imenom Du\u0161an Silni.<\/p>\n\n\n\n Ilija Gara\u0161anin, \u201cjedan od najve\u0107ih i najgenijalnijih srpskih (srbijanskih, dodao E. H.) politi\u010dara i dr\u017eavnika devetnaestog veka\u201d, ne razmatra pitanje opstanka, ve\u0107 pro\u0161irenja i ja\u010danja Kne\u017eevine Srbije. On pi\u0161e Na\u010dertanije<\/em> u vremenu kada je nesporan i vrlo evidentan nestanak i ukidanje Osmanskog carstva i kada se u takvoj situaciji u Evropi postavlja Isto\u010dno pitanje<\/em>, pitanje politi\u010dko-dr\u017eavnog organiziranja Balkanskog prostora nakon odlaska osmanlija.<\/p>\n\n\n\n Kao mo\u0107na carstva u neposrednom dodiru i okru\u017eenju s osmanskim carstvom na Balkanu, poseban, direktan interes imaju dva njemu konkurentna carstva, Austro-Ugarska i Rusija. Ostale velike i tada mo\u0107ne evropske sile, zbog svojih neposrednih interesa, bile su na ovaj ili onaj na\u010din, posredno ili neposredno, tako\u0111er, zainteresirane za rje\u0161avanje pitanja dr\u017eavno-politi\u010dkog nasljedstva Osmanskog carstva na Balkanu.<\/p>\n\n\n\n Zapadno-evropske dr\u017eave, Engleska, Francuska, Njema\u010dka, Italija, su podr\u017eavale Rusiju i Austro-Ugarsku u istisnu\u0107u osmanlija sa Balkana, ali su, zbog svojih interesa, vodile takvu politiku da ni Rusija ni Austro-Ugarska ne preuzmu Balkan, bilo pojedina\u010dno ili da ga me\u0111usobno podijele. Zbog toga su se njihove politike kretale izme\u0111u stvaranja novih etni\u010dkih dr\u017eava na Balkanu nakon odlaska osmanlija ili stvaranje jedne nove mo\u0107ne ju\u017enoslavenske dr\u017eave na tom prostoru. Historijski tok, u jednom momentu, proizveo je ideju jedne integralne ju\u017enoslavenske dr\u017eave (1918.), da bi kasnije (1990,) u novim historijskim i politi\u010dkim okolnostima nastala i prevladala ideja stvaranja vi\u0161e nezavisnih dr\u017eava na Balkanu.<\/p>\n\n\n\n Mo\u0107ne evropske dr\u017eave, Francuska, Engleska, Italija, kada je do\u0161lo do odlaska osmanskog carstva sa Balkana, podr\u017eale su stvaranje Kraljevine SHS, kasnije Kraljevine Jugoslavije, koja je obuhvatala, ne samo osmanski prostor zapadnog Balkana, ve\u0107 i slavenski prostor Austro-Ugarske, koja se raspala zajedno sa nestankom osmanskog carstva. Ja\u010danje tada\u0161nje Srbije i formiranje hegemonisti\u010dke velikosrpske ideologije svi Srbi zajedno uklapalo se u evropsko rje\u0161enje Isto\u010dnog pitanja. Kne\u017eevina Srbija je tada ponudila svoje rje\u0161enje Isto\u010dnog pitanja za koje je imala razumijevanje u zapadnoevropskim dr\u017eavama zbog njihovih interesa. Formiranje ju\u017enoslavenske dr\u017eave za onda\u0161nje zapadnoevropske dr\u017eave bio je i njihov interes ograni\u010denja teritorijalne ekspanzije Austro-Ugarske i Rusije na Balkanu. Nije srbijansko slobodarstvo stvorilo Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije prvu i drugu Jugoslaviju, ve\u0107, mnogo vi\u0161e tada\u0161nji interesi i politika zapadno-evropskih dr\u017eava. Ista situacija je bila i u vrijeme raspada SFRJ. Ni ona se nije raspala samo zbog njenih unutardr\u017eavno-nacionalnih neslaganja i sukobljavanja, ve\u0107 mnogo vi\u0161e zbog onda\u0161njih politi\u010dkih interesa zapadno-evropskih dr\u017eava. Hegemonisti\u010dka politika Slobodana Milo\u0161evi\u0107a i secesionizam Slovenije i Hrvatske samo su bili putokazi implementacije ideje raspada SFRJ.<\/p>\n\n\n\n Na\u010dertanije<\/em>, u smislu evropskih vanskopoliti\u010dkih ideja uobli\u010denih u neki politi\u010dki dokument, nastalo je pod evidentnim \u201cuticajem poljske emigracije. a naro\u0107ito Franje Zaha, podstaknut programom kneza \u010cartorijskog a sa znanjem, mo\u017ee biti i saradnjom Petronijevi\u0107a\u201d (Avram Petronijevi\u0107, Ministar vanjskih poslova kne\u017eevine Srbije, dodao E. H.).[3]<\/a> <\/p>\n\n\n\n 2. Polazna tvrdnja Ilije Gara\u0161anina da Kne\u017eevina Srbija ima \u201cosnov i tvrd temelj\u201d pro\u0161irenja i razvoja u srednjovjekovnoj dr\u017eavi Ra\u0161ka<\/em> u vrijeme cara Du\u0161ana je ideolo\u0161ka historiografska konstrukcija i izmi\u0161ljotina koja je u kasnijoj srbijanskoj velikodr\u017eavnoj politi\u010dkoj i ukupnoj intelektualnoj svijesti postala dogmatizirani mit koji se ne dovodi u pitanje sve do danas.<\/p>\n\n\n\n Njegova postavka da Kne\u017eevina Srbija \u201cima osnov i tvrd temelj pro\u0161irenja i ja\u010danja\u201d na cijelom prostoru srednjovjekovne tzv. srpske dr\u017eave Ra\u0161ke iz vremena cara Du\u0161ana je ideolo\u0161ka konstrukcija, kako u tom smislu da je Ra\u0161ka bila srpska dr\u017eava, tako i u smislu da je Du\u0161an, jedan od vladara dr\u017eave Ra\u0161ke bio car.<\/p>\n\n\n\n Niti je Ra\u0161ka srpska srednjovjekovna dr\u017eava, jer nema dr\u017eave s pridjevom srpska, do stvaranja Kne\u017eevine Srbije, niti je Du\u0161an, vladar Ra\u0161ke, imao titulu cara koju mu je dodijelila Carigradska patrijar\u0161ija, koja je imala pravo dodijeliti mu takvu titulu. Car Du\u0161an je samoprogla\u0161eni car, odnosno car s la\u017enom titulom cara. No, nezavisno od ovih \u010dinjeni\u010dnih istina, hegemonisti\u010dki velikosrpski politi\u010dki i nacionalni jezik, \u0161to je nastajao od druge polovine dvadesetog vijeka pa na dalje, pod uticajem knji\u017eevnih ideja Njego\u0161a, lingvisti\u010dkih tvrdnji Vuka Karad\u017ei\u0107a, prosvjetiteljske koncepcije Dositeja Obradovi\u0107a, etnogeografskih postavki Jovana Cviji\u0107a, pravoslavno politi\u010dkih ideja Branka Petranovi\u0107a i Vaso Pelagi\u0107, radikalskih politi\u010dkih ideja itd. bitno je uticao, kako na politi\u010dku svijest srbijanaca, pravoslavnih Bo\u0161njaka i Crnogoraca, tako i na politi\u010dku svijest i kulturu drugih evropskih naroda. Jezik, posebno nau\u010dni i vjerski, ima veoma va\u017ene politi\u010dke, ali i druge posljedice. Kao \u0161to politi\u010dke promjene dovode do promjena u jeziku tako i obrnuto, promjene u jeziku dovode do politi\u010dkih promjena. Mo\u0107 se upisuje u jeziku i proizvodi jezikom.[4]<\/a> Friedrich Nietzsche tvrdi: \u2026\u201dsnaga spoznaje ne le\u017ei u stupnju njezine istinitosti, ve\u0107 u njezinoj starosti, utjelovljenosti, u njezinu karakteru kao uvjetu \u017eivota\u201d (Nietzsche 2003a: 99). Odnos \u010dinjeni\u010dne istine i njenog razumijevanja i interpretacije jo\u0161 bolje i direktnije saop\u0161tava sljede\u0107a Nietzscheova tvrdnja: \u201cfakti ne postoje, sve \u0161to postoji jesu na\u0161e interpretacije\u201d. Primijenjeno na hegemonisti\u010dki velikosrpski politi\u010dki i historiografsko humanisti\u010dki \u201cnau\u010dni\u201d jezik, za pojmove kao \u0161to su: srednjovjekovna Srbija, srednjovjekovna srpska dr\u017eava Ra\u0161ka, Stara Srbija, Srpska pravoslavna crkva, srpske zemlje itd. nije bitna njihova fakti\u010dka istinitost, ve\u0107 njihova mo\u0107 da se kroz njih implementira srbijanska-srpska politika i ideologija. <\/em><\/strong> <\/p>\n\n\n\n Gara\u0161anin je, u vrijeme nastakla Isto\u010dnog pitanja<\/em>, izgradio i iskonstruisao tzv. historijsko pravo Kne\u017eevine Srbije da preuzme pod svoju vlast, pro\u0161iri se i oja\u010da, na prostor Ra\u0161ke iz vremena tzv. cara Du\u0161ana. Ra\u0161ka je, u vrijeme Du\u0161anove vlasti, obuhvatala prostor, manje vi\u0161e, kojeg danas zahvataju Sjeverna Makedonija, sjeverna Albanija, Crna Gora, Sand\u017eak i Kosovo.<\/p>\n\n\n\n Cilj pisanja Na\u010dertanija<\/em> bio je da se Kne\u017eevina Srbija predstavi evropskoj diplomatiji kao dr\u017eava koja ima historijsko pravo na prostor zapadnog Balkana pod tada\u0161njom upravom osmanskog carstva. Po principu historijskog prava Gara\u0161anin je \u017eelio da legitimira pravo Kne\u017eevine Srbije na prostor Ra\u0161ke iz vremena Du\u0161anove vlasti, na Sand\u017eak, Kosovo, Sjevernu Makedoniju, sjevernu Albaniju i Crnu Goru, a po slavenskom narodnosnom principu, kao \u0161to \u0107emo vidjeti u drugom dijelu Na\u010dertanija<\/em>, Gara\u0161anin je nastojao da doka\u017ee da Kne\u017eevina Srbija ima pravo na ju\u017enoslavenske narodnosne prostore Austro-Ugarske, Slavoniju, Hrvatsku, Dalmaciju i Sloveniju.<\/p>\n\n\n\n \u201cTvrdi historijski temelj\u201d Kne\u017eevine Srbije, Ra\u0161ku, okupiralo je Osmansko carstvo i sada kada je izvjesno da se ru\u0161i to carstvo Gara\u0161anin nudi Evropi, \u0161to uklju\u010duje i Rusiju, da se na tom prostoru gradi, pro\u0161iri i oja\u010da Srbija, Kne\u017eevina Srbija. Tako su Srbi, Kne\u017eevina Srbija, preko Na\u010dertanija<\/em>, predstavljeni direktnim nasljednikom prostora srednjovjekovne Ra\u0161ke iz vremena Du\u0161anove vlasti, njenih velikih historijskih predhodnika. Osloba\u0111anjem i zauzimanjem tog tada osmanskog dr\u017eavnog prostora Srbija ne\u0107e time u\u010diniti ni\u0161ta drugo osim \u0161to \u0107e obnoviti svoju djedovinu. Srpstvo i njegova dr\u017eava, smatra Gara\u0161anin, imaju \u201cza\u0161titu svetog istori\u010deskog prava\u201d.<\/p>\n\n\n\n 3. Gara\u0161anin koristi sintagmu \u201cturski slaveni\u201d i \u201cSlaveni turski\u201d za sve slavenske narode srednjovjekovne dr\u017eave Ra\u010dke pod osmanskom vla\u0161\u0107u. Srpsko knja\u017eevsto, Kne\u017eevina Srbija, je, kako on ka\u017ee, \u201cklica budu\u0107eg srpskog carstva\u201d. \u201cNova srpska dr\u017eava\u201d, Kne\u017eevina Srbija, smatra Gara\u0161anin, mora biti jaka da bi mogla opstati izme\u0111u Rusije, Austrije i Ugarske, a da bi bila jaka mora se pro\u0161iriti izvan tada\u0161njih granica i oja\u010dati. Garancija opstanka dr\u017eave nije u garancijama drugih dr\u017eava u njeno postojanje i opstanak, ve\u0107 u njenoj mo\u0107i. Zbog toga se Gara\u0161anin zala\u017ee za jaku srpsku dr\u017eavu, za njeno pro\u0161irenje i ja\u010danje, za stvaranje \u201csrpskog carstva\u201d.<\/p>\n\n\n\n Jaka dr\u017eava, izme\u0111u ostalog, podrazumijeva i veliki prostor. Mo\u0107na Srbija zahtijeva prostor odgovaraju\u0107e veli\u010dine. Ali, da bi Kne\u017eevina Srbija mogla fakti\u010dki biti \u201cklica budu\u0107eg srpskog carstva\u201d mora biti i imati \u201csposobno praviteljstvo\u201d, sposobnu vladu. Sposobna vlada stvara mo\u0107nu dr\u017eavu, sposobna vlada Kne\u017eevine Srbije mo\u017ee stvoriti mo\u0107nu srpsku dr\u017eavu, \u201cbudu\u0107e srpsko carstvo\u201d. Svako carstvo samo po sebi, pa i budu\u0107e srpsko, zna\u010di i pretpotstavlja snagu, mo\u0107.<\/p>\n\n\n\n 4. Prvi zadatak srpske vlade, vlade Kne\u017eevine Srbije, jeste pribli\u017eiti se i ujediniti sa Bosnom, Hercegovinom, Crnom Gorom i sjevernom Albanijom. Pored tih podru\u010dja vlada Srbije treba ta\u010dno upoznati sveukupno stanje u Sloveniji, Hrvatskoj, Dalmaciji, Bosni, Hercegovini, ali i, kako ka\u017ee Gara\u0161anin, \u201cs narodom Srema, Banata i Ba\u010dke\u201d. Vlada treba saznati \u201c\u0161ta u kojoj od ovih provincija o Srbiji misli, \u0161ta narod od Srbije o\u010dekuje, \u0161ta ljudi od nje \u017eele i \u010dega se od nje boje\u201d.<\/p>\n\n\n\n Zna\u010dajan i veoma analiti\u010dki studiozan politi\u010dki prostor u Na\u010dertaniju<\/em> posve\u0107en je odnosu Srbije i Rusije, Rusije i Bugarske, Srbije i Bugarske, Rusije i Austrije, Osmanskog carstva i njemu susjednih evropskih dr\u017eava u okru\u017eenju, ali i u unutra\u0161njosti Evrope. Za razliku od potrebe Srbije za dobrosusjedstvom, potrebi razvoja privredne i druge saradnje, Na\u010dertanije<\/em> preporu\u010duje i govori o potrebi ujedinjenja Srbije s Bugarskom. Ta zamisao Na\u010dertanija, za razliku od ostalih, nije ispunjena, \u201costalo je neizvr\u0161eno ujedinjenje Srbije i Bugarske u jednu dr\u017eavu\u201d.<\/p>\n\n\n\n 5. Govore\u0107i o politici Srbije prema Bosni, Hercegovini, Crnoj Gori i sjevernoj Albaniji, Gara\u0161anin tvrdi da su to \u201cdijelovi turskog carstva na koje Srbija najve\u0107i upliv mo\u017ee imati\u201d. On koristi izraze Srbi, Srbija, Knja\u017eevina Srbija, Kne\u017eevina Srbija, u istom smislu i s jednim zna\u010denjem.<\/p>\n\n\n\n Bosna, Hercegovina, Crna Gora, Albanija, Sand\u017eak, Kosovo, Makedonija kao prostori Ra\u0161ke, nazivaju se prostorom tzv. Stare Srbije. Oni su jo\u0161 pod osmanskom vla\u0161\u0107u. Oni za Srbe-Srbijance, Srbiju, Kne\u017eevinu Srbiju, trebaju biti u sredi\u0161tu dr\u017eavnog politi\u010dkog interesa. Knja\u017eevina Srbija treba da izgradi \u010dvrsto i jasno opredjeljenje svog, kako ka\u017ee Gara\u0161anin, \u201cupliva\u201d na ove prostore i da ga (upliv) uredi. On, upliv, mora biti dobro isplaniran i osmi\u0161jen. Sredi\u0161te njenog upliva treba biti Bosna, jer je za njeno zauzimanje, nakon odlaska osmanlija, veoma zainteresirana Austro-Ugarska. Srbija treba u\u010diniti sve da se to ne dogodi i da Bosnu stavi pod svoju vlast.<\/p>\n\n\n\n 6. Gara\u0161anin je posvetio posebnu, veoma veliku, pa\u017enju pitanju obezbje\u0111enja povezivanja, ja\u010danja veza, obezbje\u0111enja upliva, uticaja, Srbije na Bosnu. Prostorima srednjovjekovne Ra\u0161ke pod vla\u0161\u0107u osmanlija s kojima Srbija, tako\u0111er, treba uspostaviti bliske odnose i obezbijediti svoj uticaj, na koje, po njemu ona (Srbija) ima historijsko pravo, Crna Gora, Sand\u017eak, Albanija, Kosovo, Makedonija, u Na\u010dertaniju<\/em> je dat drugorazredni zna\u010daj u pore\u0111enju s onim koji je dat Bosni. Iz te \u010dinjenice proizilazi zaklju\u010dak i uvjerenje da je Bosna za Srbiju uvijek, od njenog nastanka u formi Kne\u017eevine Srbije, do danas, trajan i veoma intenzivan vanjskopoliti\u010dko interes. Snaga srpstva uop\u0107e, u njegovim granicama koje ima u vidu Na\u010dertanije<\/em>, zavisi od uspjeha povezivanja srpstva Kne\u017eevine Srbije i Bo\u0161nja\u010dkog naroda Bosne<\/em><\/strong>.<\/p>\n\n\n\n Va\u017eno je zapaziti, isto tako, da Na\u010dertanije<\/em> sadr\u017ei vrlo diplomatsku formulu postizanja srbijanskog upliva na Bosnu, da ne zastupa neku tvrdu, agresivnu, ratnu politiku odnosa Srbije prema Bosni. Naprotiv. Me\u0111utim, ta \u010dinjenica postaje jasna i razumljiva ako se zna i ima u vidu da je Na\u010dertanije<\/em> zami\u0161ljeno i napisano da obezbijedi i opravda evropsko razumijevanje srbijanskog historijskog prava na Bosnu. Ono ne sadr\u017ei ni\u0161ta \u0161to bi moglo upu\u0107ivati na neku vrstu srbijanskog terora ili zlostavljanja Bosne njenim preuzimanjem, nakon odlaska osmanlijske vlasti iz nje.<\/p>\n\n\n\n 7. Pretpostavka postizanja srbijanskog upliva u Bosni i njihovog povezivanja dok Bosnom jo\u0161 vladaju osmanlije, kako pi\u0161e u Na\u010dertaniju<\/em>, jeste \u201cumno\u017eavanje mjesta sastajanja, ulaska i izlaska na granicama prema Bosni\u201d. Za bilo kakvo povezivanje Srbije s Bosnom potrebno je omek\u0161ati me\u0111usobnu granicu, umno\u017eiti broj mjesta ulazaka i ulazaka me\u0111u njima, u\u010diniti me\u0111usobnu granicu poroznom, olak\u0161ati prijelaze iz Srbije u Bosnu, danas bi kazali, ukinuti granicu<\/em>. Te\u0161ko je odgovoriti u duhu savremene globalizacije i evropske politike \u201cbrisanja me\u0111udr\u017eavnih granica\u201d na pitanje: ima li re\u017eim savremene Srbije u vidu ovu Gara\u0161aninovu preporuku da uve\u0107a broj mjesta grani\u010dnih prijelaza, ulazaka i izlazaka, iz jedne u drugu dr\u017eavu, iz Srbije u Bosnu i obrnuto? <\/p>\n\n\n\n 8. Gara\u0161anin preporu\u010duje tri na\u010dela<\/em> kojih se Srbija treba pridr\u017eavati u pribli\u017eavanju i povezivanju s Bo\u0161njacima, s Bosnom.<\/p>\n\n\n\n Prvo na\u010delo je \u201cna\u010delo pune vjerozakonske slobode\u201d. On zna da je Bosna multireligijska i da se Srbija ne mo\u017ee povezati s njom na vjerskom unilateralizmu, da se na taj na\u010din s njom mo\u017ee samo sukobiti. Zbog toga on preporu\u010duje, kao prvo na\u010delo povezivanja Srbije, Kne\u017eevine Srbije s Bosnom, na\u010delo pune vjerozakonske slobode.<\/p>\n\n\n\n Drugo na\u010delo srbijanskog upliva na Bo\u0161njake, kako preporu\u010duje Gara\u0161anin, jeste upoznati Bosnu o tome da \u201cknja\u017eevsko dostojanstvo mora biti nasljedstveno\u201d. On ne obrazla\u017ee detaljnije ovaj postulat srbijanske politike prema Bosni, ali daje vrlo zanimljivu preporuku svakom dobronamjernom Srbinu da taj princip, nasljedno kraljevstvo, nikako ne preporu\u010duju Bo\u0161njacima, Bosni. Za razliku od Knje\u017eevine Srbije, u kojoj je postulat vlasti nasljedno knja\u017eevstvo, Bo\u0161njaci, ka\u017ee Gara\u0161anin, to \u201cne smiju imati nikako\u201d.<\/p>\n\n\n\n Izazovno je razumjeti: za\u0161to je za srbijance, Knja\u017eevinu Srbiju, nasljedstvo vlasti apsolutni princip koji ne smije biti princip vlasti Bo\u0161njaka? Za\u0161to Gara\u0161anin zabranjuje Srbima da princip njihove vlasti ne preporu\u010duje Bo\u0161njacima? Za\u0161to Bo\u0161njaci \u201cne smiju imati nikako\u201d nasljednu, dinasti\u010dku vlast?<\/p>\n\n\n\n U Na\u010dertaniju<\/em> nema odgovora na ovo pitanje. Odgovor treba tra\u017eiti u osnovnom smislu zna\u010denja dinasti\u010dke vlasti, s obzirom na njeno zna\u010denje u teolo\u0161kom smislu u slu\u010daju Srbije, kao i zbog njene unutarnje politi\u010dke stabilnosti. U teorijskom smislu, dinasti\u010dka nasljedna vlast je simbol i garant etni\u010dkog ili politi\u010dkog jedinstva zajednice pod tom vla\u0161\u0107u. U teolo\u0161kom smislu, dinasti\u010dka vlast na zemlji je, po formi, sli\u010dna obliku vlasti Boga nad univerzumom.<\/p>\n\n\n\n Gara\u0161anin smatra da Srbi trebaju imati i imaju vlast nasljednog knja\u017eevstva zato \u0161to imaju, prije svega, vjersko jedinstvo. Ono je prihvatljivo Bogu i od njega preporu\u010divo. Knjaz, vladar, simbolizira i izra\u017eava svekoliko jedinstvo naroda. Srbi u Knja\u017eevini Srbiji imaju svekoliko jedinstvo i zato je u njoj nasljedna vlast nu\u017ena i po\u017eeljna. Zbog njenog takvog karaktera ona je i veoma iznutra politi\u010dki stabilna. Uskra\u0107uje mogu\u0107nost borbe bilo koje vrste mo\u0107nika za vlast, za vladarsku politi\u010dku krunu. Zbog toga je taj oblik vlasti prikladan i nu\u017ean za Srbiju, za Srbe, ali nije po\u017eeljan ni prikladan za Bo\u0161njake i za Bosnu.<\/p>\n\n\n\n Naime, Bo\u0161njaci nemaju takvo jedinstvo, nisu vjerski jedinstveni. Oni stoga ne mogu imati nasljednu vlast. Dinastija iz jedne od njihovih vjera ne mo\u017ee biti, niti je, simbol jedinstva svih u Bosni. Njena vlast, vlast po jednom od njihovih vjerozakona ne mo\u017ee biti prihva\u0107ena od svih Bo\u0161njaka kao zajedni\u010dka vlast, kao dinastija svih. Uspostava takve vlasti ne stvara i ne simbolizira jedinstvo naroda. Naprotiv. Vlast ljudi, uspostava vlasti, je Bo\u017eji poklon \u010dovjeku. \u010covjek je du\u017ean da vlada po njegovim, Bo\u017ejim, zakonima. U Bosni ne postoji jedan vjerozakon, te je u njoj dinasti\u010dka vlast nemogu\u0107a.<\/p>\n\n\n\n Bo\u0161njaci, narod Bosne, imaju razli\u010dite vjerozakone. Nasljedna, dinasti\u010dka vlast Bo\u0161njaka nije politi\u010dki po\u017eeljna, sa aspekta Gara\u0161anina. Ona bi stvarala politi\u010dko jedinstvo Bo\u0161njaka, \u0161to bi ote\u017eavalo srbijansko, srpsko, povezivanje s Bo\u0161njacima, u cjelini, pa i s Bo\u0161njacima pravoslavcima. Zbog toga Srbi, Knje\u017eevina Srbija, ne smiju, ako su prijatelji Kne\u017eevine, zalagati se i propagirati nasljednu vlast Bo\u0161njaka.<\/p>\n\n\n\n Tre\u0107e na\u010delo politike Srbije, Kne\u017eevine Srbije, u zbli\u017eavanju s Bo\u0161njacima u Bosni je \u201cjedinstvo narodnosti\u201d. Pod na\u010delom \u201cjedinstva narodnosti\u201d kao politi\u010dkim postulatom i principom pribli\u017eavanja Srba i Bo\u0161njaka, ali i naroda naprijed navedenih podru\u010dja, Kosova, Makedonije, Crne Gore, Sand\u017eaka, Gara\u0161anin podrazumijeva njihovo slavensko narodno porijeklo i jedinstvo. Narodno jedinstvo ovih naroda, u smislu njihovog slavenskog porijekla, po njemu je, i on ga naziva, \u201cjedinstvom narodnosti\u201d, narodnosnim jedinstvom. Svi narodi tih podru\u010dja su istog, jedinstvenog narodnosnog osnova. Bo\u0161njaci, narod Bosne, kao i narod Hercegovine je slavenskog porijekla i po tom osnovu postoji \u201cjedinstvo narodnosti\u201d Srba, Kne\u017eevine Srbije i Bo\u0161njaka, naroda Bosne, odnosno Hercegovine.<\/p>\n\n\n\n Na\u010dertanije<\/em> je nastalo u vrijeme te\u017enje, ne samo Kne\u017eevine Srbije, ve\u0107 skoro svih onda\u0161njih dr\u017eava zapadne Evrope, za stvaranjem jedne ili vi\u0161e slavenskih-ju\u017enoslavenskih dr\u017eava na razvalinama otomanskog carstva. Gara\u0161anin ne govori o \u201cjedinstvu narodnosti\u201d Srbije i Bosne kao o srpskom etni\u010dkom jedinstvu, ve\u0107 o njihovom ju\u017enoslavenskom narodnosnom jedinstvu i bliskosti. Na toj ideji, slavenstva ju\u017enoslavenskih naroda, kasnije je stvorena, najprije Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, a kasnije Kraljevina Jugoslavija, FNRJ, odnosno SFRJ. Srbi tada, pa ni Ilija Gara\u0161anin, nisu tvrdili niti smatrali da su Bo\u0161njaci, narod Bosne, srpski narod, dio srpskog plemena, u etni\u010dkom smislu Srbi. Zbog toga se u Na\u010dertaniju<\/em>, kao diplomatsko politi\u010dkom dokumentu, ne govori o etni\u010dkom, ve\u0107 o narodnosnom jedinstvu Bo\u0161njaka i Srba. Tada ne postoji ideja srpske etni\u010dke jednosti Srba i Bo\u0161njaka. Ona nastaje kasnije, kroz i kao implementacija Na\u010dertanija<\/em>, kroz vjersko, politi\u010dko, medijsko, putno komunikacijsko i druge oblike povezivanja i ostvarenje upliva Srbije na Bo\u0161njake i na Bosnu.<\/p>\n\n\n\n Ideja etni\u010dke jednosti Srba i Bo\u0161njaka iz vjerske srodnosti Srba i Bo\u0161njaka gr\u010dko-isto\u010dnog vjerozakona nadogra\u0111uje se i izgra\u0111uje u etno-kulturnu jednost Srba i Bo\u0161njaka svih vjeroispovijesti nau\u010dno teorijskom etnopoliti\u010dkom djelatno\u0161\u0107u i umjetni\u010dko lingvisti\u010dkim stvarala\u0161tvom P. P. Njego\u0161a, Vuka Karad\u017ei\u0107a, Dositeja Obradovi\u0107a, Jovana Cviji\u0107a i drugih srbijanskih i bosanskih humanisti\u010dkih nau\u010dnika i umjetnika druge polovine devetnaestog i prve polovine dvadesetog stolje\u0107a. Oni su ideju ju\u017enoslavenskog narodnosnog jedinstva Srba i Bo\u0161njaka, o kojem se govori u tajnom politi\u010dkom dokumentu Na\u010dertanije<\/em>, srbijanskog ministra unutarnjih poslova Ilije Gara\u0161anina, transponirali i pretvorili u njihovo etni\u010dko, plemensko, jedinstvo<\/em>, konstruirali humanisti\u010dke nau\u010dno teorijske i umjetni\u010dke osnove navodnog etni\u010dkog jedinstva Srba i Bo\u0161njaka, naroda Srbije i Bosne, kasnije Bosne i Hercegovine. Poznate su historijske \u010dinjenice me\u0111usobne bliskosti srbijanskih politi\u010dkih lidera na vlasti i spomenutih i drugih nau\u010dno-umjetni\u010dkih konstruktora etni\u010dke jednosti Srba i Bo\u0161njaka svih vjeroispovijesti. Prva fenomenolo\u0161ka politi\u010dka pojava konstrukcije etni\u010dke jednosti Srba i Bo\u0161njaka svih vjeroispovijesti bila je tretman Bo\u0161njaka muslimana islamiziranim Srbima, poturicama. Taj mu\u010dan period historije Bo\u0161njaka muslimana trajao je sve do prvog Bo\u0161nja\u010dkog sabora (1993.). Njegov pojavni izraz bilo je i njihovo \u201cetni\u010dko\u201d ime Musliman (1971.), komunisti\u010dko ime Bo\u0161njaka muslimana. <\/p>\n\n\n\n Na slavenskoj vrsti narodnosnog jedinstva, Kne\u017eevina Srbija, tvrdi Gara\u0161anin, mo\u017ee i treba razviti \u201cmo\u0107no srpsko carstvo\u201d. On nigdje ne ka\u017ee da su Bo\u0161njaci, stanovnici Bosne, i Srbi, stanovnici Srbije, Kne\u017eevine Srbije, srpski narodi, ve\u0107 da imaju \u201cjedinstvo narodnosti\u201d. Kne\u017eevina Srbija, na osnovu slavenskog jedinstva naroda, Srbije, Bosne, Hrvatske, Dalmacije, Slavonije, Stare Srbije (Ra\u0161ke), koji su u vrijeme Gara\u0161anina bili pod turskom i austrougarskom vla\u0161\u0107u, mo\u017ee i treba da ostvare dr\u017eavno jedinstvo svih tih naroda, koje on naziva \u201cturskim Slavenima\u201d i Austrougarskim Slovenima. U konkretnom slu\u010daju, na primjeru Bo\u0161njaka i Srba Kne\u017eevine Srbije, svi Bo\u0161njaci i Srbi u Kne\u017eevini Srbiji su jedinstvena, jedna, slavenska, narodnost. Isti je slu\u010daj i u odnosu Srba i Crnogoraca, Srba i Makedonaca, Srba i Albanaca itd. Svi zajedno i pojedina\u010dno su \u201cjedinstvene narodnosti\u201d.<\/p>\n\n\n\n Kne\u017eevina Srbija je \u201cklica srpskog carstva\u201d. Ona ima historijski, etni\u010dki, narodnosni, zadatak da ujedini pod jednim carstvom ne samo sve \u201cturske Slavene\u201d, ve\u0107 i austrougarske slavene<\/em>, slavene Dalmacije, Hrvatske, Slavonije, Slovenije, jer su \u201caustrougarski slaveni\u201d jedinstvene narodnosti s \u201cturskim Slavenima\u201d.<\/p>\n\n\n\n 9. Ilija Gara\u0161anin pod imenom Bo\u0161njaci podrazumijeva narod Bosne, kao i Hercegovine, triju vjerozakona i obrazla\u017ee pribli\u017eavanje Srba, Kne\u017eevine Srbije, prema svima njima pojedina\u010dno i poimeni\u010dno: \u201cBo\u0161njaci muhamedanske vjere\u201d, \u201cBo\u0161njaci isto\u010dnog veroispovedanija\u201d i \u201ckatoli\u010dki Bo\u0161njaci\u201d. On pod Srbima<\/strong> podrazumijeva, isklju\u010divo, narod Kne\u017eevine Srbije<\/strong>. Narod Bosne, Bo\u0161njaci, su jedan od slavenskih naroda i na osnovu toga su sa Srbima jedinstvene, slovenske, narodnosti.<\/p>\n\n\n\n 9.1. Govore\u0107i o potrebi Srba, Kne\u017eevine Srbije, da bli\u017ee upozna i pribli\u017ei se Bo\u0161njacima i Bosni, Gara\u0161anin preporu\u010duje vladi Kne\u017eevine Srbije da se anga\u017eira na pisanju knjige o historiji Bosne da bi se Srbi, Kne\u017eevina Srbija, \u0161to bli\u017ee upoznali s Bo\u0161njacima, s tim da knjiga bude napisana: (1) \u201cu duhu narodnog jedinstva Srba i Bo\u0161njaka\u201d generalno, i da se u njoj (2) \u201cne bi smela izostaviti slavna imena nekih muhamedanskoj veri pre\u0161av\u0161i Bo\u0161njaka<\/strong>\u201c.<\/p>\n\n\n\n Iz Gara\u0161aninove opaske da knjiga o historiji Bosne ne smije izostaviti slavna imena Bo\u0161njaka muhamedanske vjere evidentno je, prvo, da on Bo\u0161njake islamske vjeroispovijesti smatra klju\u010dnim faktorom uspostave politi\u010dkog jedinstva izme\u0111u Srba i Bo\u0161njaka i da priznaje i po\u0161tuje neka njihova, kako ka\u017ee, slavna historijska imena.<\/p>\n\n\n\n 9.2. Procjenjuju\u0107i uspjeh povezivanja Srba i Bo\u0161njaka, kompletnog naroda Bosne, Gara\u0161anin govori ne samo o Bo\u0161njacima koji su pre\u0161li na islam, Bo\u0161njacima muhamedanske vjere, ve\u0107 i o \u201cBo\u0161njacima isto\u010dnog veroispovedanija<\/strong>\u201c, kao o onom dijelu Bo\u0161njaka sa kojima \u0107e se Srbi lahko povezati. Evo te re\u010denice: \u201cNa isto\u010dnog veroispovedanija Bo\u0161njaka<\/strong> ve\u0107i upliv imati ne\u0107e biti za Srbiju te\u017eak zadatak\u201d. <\/p>\n\n\n\n Iako je, stilski posmatrano, misao neobi\u010dno sro\u010dena, poruka je apsolutno jasna: Srbija, kako Gara\u0161anin naziva Kne\u017eevinu Srbiju, nema te\u017eak zadatak da pove\u017ee Srbe iz Srbije, Kne\u017eevine Srbije, s \u201cBo\u0161njacima isto\u010dnog veroispovedanija\u201d u Bosni. U tom povezivanju Srbi imaju lahk zadatak. On ne obrazla\u017ee lahko\u0107u zadatka Srba da se zbi\u017ee s Bo\u0161njacima isto\u010dnog vjerozakona u Bosni, ali nije te\u0161ko primijeti da pri tom ima u vidu istovjetnost njihovih vjerozakona, \u0161to se kroz budu\u0107nost i potvrdilo.<\/p>\n\n\n\n 9.3. Gara\u0161anin ima bojazan u povezivanje Srba s Bo\u0161njacima zapadnog veroispovedanija, Bo\u0161njacima katolicima, i zato preporu\u010duje vladi Srbije, Kne\u017eevine Srbije, \u201cvi\u0161e predostro\u017enosti\u201d u odnosima s njima. \u201cVi\u0161e predostro\u017enosti i vnimanija na protiv toga (nasuprot Bo\u0161njacima isto\u010dnog veroispovedanija, dodao E.H.) iziskuje to, da se katoli\u010dki Bo\u0161njaci<\/strong> zadobijedu. Na \u010delu ovih stoje franjeva\u010dki fratri\u201d.<\/p>\n\n\n\n Gara\u0161anin je uvjeren da \u0107e se Srbi lahko povezati s Bo\u0161njacima isto\u010dnog veroispovedanija<\/strong> u Bosni, ali da \u0107e to i\u0107i te\u017ee s Bo\u0161njacima katolicima<\/strong>, Bo\u0161njacima zapadnog veroispovedanja u Bosni, i zbog toga Srbima, vladi Kne\u017eevine Srbije, vladi Srbije, preporu\u010duje vi\u0161e opreza, jer na njihovom \u201c\u010delu\u201d stoje franjeva\u010dki fratri i s njima ne\u0107e biti tako lahko i jednostavno povezati se. <\/p>\n\n\n\n 10. U glasovitom i vrlo suptilnom esejisti\u010dkom politi\u010dkom dokumentu Na\u010dertanije<\/strong> Ilije Gara\u0161anina, u politolo\u0161kom smislu, ocu svih kasnije istaknutih dr\u017eavnika i intelektualaca velikosrba, uklju\u010duju\u0107i i ove dana\u0161nje, govori o Bo\u0161njacima kao jedinstvenom narodu triju vjeroispovijesti, muhamedanske, isto\u010dnohri\u0161\u0107anske i katoli\u010dkokr\u0161\u0107anske<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n Gara\u0161anin ne govori o Srbima u Bosni, ne govori o Hrvatima u Bosni, ne govori o Muslimanima (Bo\u0161njacima muslimanima) u Bosni, ve\u0107 govori, samo i isklju\u010divo, o Bo\u0161njacima triju vjera<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Gara\u0161anin ne govori o Bo\u0161njacima kao narodu u dana\u0161njem smislu zna\u010denja imena Bo\u0161njak, ne govori o Bo\u0161njacima samo kao muslimanima, u dana\u0161njem kolokvijalnom smislu zna\u010denja tog pojma, ve\u0107 govori o Bo\u0161njacima kao jedinstvenom narodu triju monoteisti\u010dkih vjeroispovijesti.<\/p>\n\n\n\n Za Iliju Gara\u0161anina u Bosni ne \u017eive, u Bosni nema Srba, Hrvata i Bo\u0161njaka, ve\u0107 samo Bo\u0161njaka islamske, Bo\u0161njaka pravoslavne i Bo\u0161njaka katoli\u010dke vjeroispovijesti<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n 11. Kada se komparira Gara\u0161aninovo zna\u010denje imena Bo\u0161njak sa njegovim sada\u0161njim zna\u010denjem dolazi se do nepobitne \u010dinjenice da je dana\u0161nje ime Bo\u0161njak redukcionisti\u010dko, pojam u\u017eeg obima i sadr\u017eaja, od obima i sadr\u017eaja srednjovjekovnog imena Bo\u0161njak, od imena Bo\u0161njak u Gara\u0161aninovom zna\u010denju, da obuhvata samo jedan dio jedinstvene jednonarodne zajednice Bo\u0161njaka.<\/p>\n\n\n\n 12. Neki intelektualci u Bosni, \u201cveliki Bosanci\u201d, koji se zdu\u0161no zala\u017eu za zamjenu dana\u0161njeg imena Bo\u0161njak imenom Bosanac, neta\u010dno navode, s ciljem politi\u010dke diskvalifikacije imena Bo\u0161njak u dana\u0161njem smislu, da je Gara\u0161anin, veliki srpski nacionalist, upotrebljavao ovo ime u njegovom dana\u0161njem zna\u010denju, \u0161to je notorna neistina, la\u017e. Gara\u0161aninova upotreba imena Bo\u0161njak bitno je razli\u010dita od njegovog svakodnevnog politi\u010dkog zna\u010denja danas. Za Iliju Gara\u0161anina Bo\u0161njak je jedinstveno ime svih stanovnika Bosne, kao i Hercegovine. Ono sadr\u017eajno obuhvata: Bo\u0161njake muslimane, Bo\u0161njake pravoslavce, Bo\u0161njake katolike.<\/p>\n\n\n\n Preimenovanjem samo Bo\u0161njaka muslimana u Bosance u smislu naroda kao historijske i etnopoliti\u010dke grupe je historijska nepravda prema Bosanskim Srbima i Bosanskim Hrvatima i novi izvor politi\u010dkih trvenja u BiH. Time se, umjesto sada\u0161njeg politi\u010dkog trojstva: Bo\u0161njaci, Srbi i Hrvati, formira novo politi\u010dko trojstvo<\/em>: Bosanci, Srbi i Hrvati. Mijenja se ime samo jednog segment politi\u010dkog trojstva BiH, Bo\u0161njaci se preimenuje u Bosance, \u0161to u politi\u010dkom smislu, kvalitativno, ne mijenja ni\u0161ta u odnosu na vladaju\u0107e stanje. Tako bi opet samo veoma na\u0161tetili Bo\u0161njacima, a Bosna politi\u010dki ne bi dobila ni\u0161ta.<\/p>\n\n\n\n Gara\u0161aninovo ime Bo\u0161njak je ime cijelog naroda Bosne, obuhvata narode koji se danas nazivaju Bo\u0161njak, Srbin, Hrvat. Uporedbom njihovih zna\u010denja ustanovljava se da su imena Srbin i Hrvat u BiH uvezena i nametnuta imena Bo\u0161njacima pravoslavcima i Bo\u0161njacima katolicima, s jedne strane, a da je savremena upotreba imena Bo\u0161njak historijski neta\u010dna i nepotpuna, s druge strane.<\/p>\n\n\n\n 13. Imena Srbin i Hrvat, kao imena dijelova jedinstvenog bosanskog naroda, Bo\u0161njaka, nastala su srbizacijom Bo\u0161njaka pravoslavne, odnosno hrvatizacijom Bo\u0161njaka katoli\u010dke vjeroispovijesti u Bosni. Ime Bo\u0161njak, u dana\u0161njoj politi\u010dkoj upotrebi, je reduciranog sadr\u017eaja i obima u odnosu na njegovo izvorno, pravo, zna\u010denje. Danas se njime ozna\u010dava jedan dio Bo\u0161njaka, Bo\u0161njaci \u201cmuhamedanske vjere\u201d, \u0161to je samo tre\u0107i dio Bo\u0161njaka kao cjeline. Ostali Bo\u0161njaci, Bo\u0161njaci pravoslavne i Bo\u0161njaci katoli\u010dke vjere, su se samopreimenovali, odnosno su preimenovani u Srbe i Hrvate u BiH.<\/p>\n\n\n\n Bo\u0161njaci pravoslavci i Bo\u0161njaci katolici nisu uspjeli da se odupru renominacijama kao Srbi i Hrvati u BiH, prije svega, zbog svojih duhovno-kulturnih, vjerskih karakteristika. U isto vrijeme kada se odvijala srbizacija Bo\u0161njaka pravoslavaca i hrvatizacija Bo\u0161njaka katolika u Srbe i Hrvate u BiH, od druge polovine 19-og stolje\u0107a pa na ovamo, odvijao se i sveobuhvatan proces etni\u010dke, kulturne, politi\u010dke srbizacije i hrvatizacije Bo\u0161njaka muhamedanske, islamske vjere.<\/p>\n\n\n\n Za razliku od Bo\u0161njaka pravoslavaca i Bo\u0161njaka katolika koji su prihvatili srbizaciju, odnosno hrvatizaciju, Bo\u0161njaci muslimani to nisu prihvatili, oduprli su se tome na sve na\u010dine, uz raznovrsne oblike \u017ertvovanja, i o\u010duvali zajedni\u010dko historijsko ime<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Klju\u010d otpornosti i nesavladivosti bo\u0161nja\u0161tva Bosanskih muslimana bila je njihova vjera, islam, razli\u010dita i od (srbijanskog) pravoslavlja i od (hrvatskog) katoli\u010danstva. Za njih kao, uglavnom muslimane, je bila apsolutno neprihvatljiva srbizacija i hrvatizacija, prije svega, primarno, zbog toga \u0161to bi ona nu\u017eno bila i zna\u010dila prevjeravanje<\/em>, pravoslavizacija, odnosno katolizacija.<\/p>\n\n\n\n 14. Kne\u017eevina Srbija, Kraljevina SHS, Kraljevina Jugoslavija implementirale su Na\u010dertanije<\/em>, povezivanje Srba i Bo\u0161njaka isto\u010dnog veroispovedanja u Bosni na na\u010din da su srbizirali i preimenovali Bo\u0161njake isto\u010dnog verozakona u Bosni u Srbe Bosne i Hercegovine.[5]<\/a> Banovina Hrvatska, Hrvatska nezavisna Dr\u017eava, prekopirale su srpsko povezivanje s Bo\u0161njacima isto\u010dnog vjerozakona u Bosni i na isti na\u010din izvr\u0161ili su hrvatizaciju Bo\u0161njaka katolika u Bosni i preimenovali ih u Hrvate Bosne i Hercegovine.[6]<\/a><\/p>\n\n\n\n Dana\u0161nja politi\u010dka imena Srbin, Hrvat, Bo\u0161njak u Bosni i Hercegovini nastala su politi\u010dkom implementacijom Na\u010dertanija<\/em> o \u201cpovezivanju\u201d Srba, Kne\u017eevine Srbije, i Bo\u0161njaka isto\u010dnog vjerozakona u Bosni. U isto vrijeme, od polovine 19-og do po\u010detka druge polovine 20-og stolje\u0107a, kada je povezivanje Srba Kne\u017eevine Srbije s Bo\u0161njacima pravoslavne vjere u Bosni rezultiralo preimenovanjem i srbizacijom Bo\u0161njaka pravoslavaca u Bosni u Srbe u Bosni, izvr\u0161eno je, po istoj matrici, istim sredstvima, povezivanje Hrvata s Bo\u0161njacima katolicima u Bosni, izvr\u0161eno njihovo preimenovanje u Hrvate u Bosni; u isto vrijeme, Bo\u0161njaci muslimani u Bosni u to vrijeme tretirani su kao Srbi, Srbi muslimani, odnosno Hrvati, Hrvati muslimani, neopredijeljeni, kasnije, od 1971. godine \u2013 Muslimani. Sve se to odvijalo od druge polovine 19-og stolje\u0107a, nakon nastanka Na\u010dertanija (1844.), preko Kraljevine SHS, Kraljevine Jugoslavije, Banovine Hrvatske, Nezavisne dr\u017eave Hrvatske do nestanka komunisti\u010dke Jugoslavije, odnosno do Prvog Bo\u0161nja\u010dkog sabora (1993.), kada je ime Musliman zamijenjeno zajedni\u010dkim historijskim imenom naroda Bosne, i Hercegovine, imenom Bo\u0161njak.<\/p>\n\n\n\n Jugoslovenski i bosanskohercegova\u010dki komunisti, me\u0111u njima i Bo\u0161njaci muslimani, u toku i nakon zavr\u0161etka Drugog svjetskog rata, na zasjedanjima ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a, komunisti\u010dkim ustavima BiH i socijalisti\u010dke Jugoslavije, izgradili su politi\u010dku doktrinu narodnog, etni\u010dkog, etnonacionalnog politi\u010dkog trojstva BiH, BiH kao zemlje i dr\u017eave Srba, Hrvata i Muslimana.<\/p>\n\n\n\n Vra\u0107anjem u politi\u010dku orbitu historijskog imena Bo\u0161njak, na Bo\u0161nja\u010dkom saboru (1993.), samo jednoj kulturnoj grupi Bo\u0161njaka (muslimanima), \u0161to druga\u010dije nije moglo ni biti s obzirom na sastav sabornika, nije restaurirano historijsko etni\u010dko ime Bo\u0161njak, u smislu etni\u010dki jedinstvenog, jednog, (bo\u0161nja\u010dkog) naroda triju vjeroispovijesti. Nije reanimirano, prethodno ve\u0107 destruirano, historijsko etni\u010dko jedinstveno ime Bo\u0161njak. Ono je dobilo samo novu troimenu fenomenologiju jedinstvene etnonacionalne zajednice BiH.<\/p>\n\n\n\n Dejtonisti su na sve to samo stavili internacionalni pe\u010dat, upakovali i nazvali internacionalnim mirovnim sporazumom, pretvorili u aktuelni ustav Bosne i Hercegovine.<\/p>\n\n\n\n 15. Bo\u0161njaci su sa\u010duvali historijsko ime naroda Bosne. Prema tome, to ime nije nikakva konstrukcija Prvog bo\u0161nja\u010dkog sabora (1993.) da bi se podijelila Bosna. To je historijski neta\u010dna i la\u017ena postavka. Bo\u0161njaci su na Prvom bo\u0161nja\u010dkom saboru vratili u upotrebu historijsko ime naroda Bosne. Kroz historiju Bo\u0161njaka, naroda Bosne, to je bilo zajedni\u010dko ime cijelog naroda Bosne sve do politi\u010dkog preimenovanja Bo\u0161njaka pravoslavaca, do uvo\u0111enja imena Srbin za Bo\u0161njake pravoslavne vjere u Bosni, odnosno do preimenovanja Bo\u0161njaka katolika, do uvo\u0111enja imena Hrvat za Bo\u0161njake katolike.<\/p>\n\n\n\n Bo\u0161njaci na Bo\u0161nja\u010dkom saboru nisu imali legitimitet te nisu mogli sve historijske Bo\u0161njake, Bo\u0161njake pravoslavce i Bo\u0161njake katolike, reimenovati, vratiti im njihova historijska imena, Bo\u0161njaci pravoslavci, Bo\u0161njaci katolici, umjesto Srbi i Hrvati. U\u010dinili su ono \u0161to su mogli, sebi su vratili historijsko zajedni\u010dko ime Bo\u0161njak.<\/p>\n\n\n\n Nije nikakva gre\u0161ka niti je time proizvedena negativna dru\u0161tvena ili politi\u010dka posljedica vra\u0107anja imena Bo\u0161njak. Kulturno trojstvo Bo\u0161njaka bilo je ve\u0107 etabilirano kao Muslimani, Srbi, Hrvati. Samo jedno od tih imena, Musliman, zamijenjeno je novim, historijskim imenom, Bo\u0161njak. Ono \u0161to je \u010dinjenica, isto tako, jeste da je to ime na prvom Bo\u0161nja\u010dkom saboru dobilo u\u017ee zna\u010denje od njegovog historijskog zna\u010denja. Historijsko ime naroda BiH, Bo\u0161njaka, Srba, Hrvata je Bo\u0161njak, muslimanske, pravoslavne, katoli\u010dke vjere. Dana\u0161nji narodi Bosne, nominalno Bo\u0161njaci, Srbi i Hrvati, su jedan, a ne tri naroda.<\/p>\n\n\n\n 16. Upliv Srbije, Kne\u017eevine Srbije, na povezivanju sa Sremom, Ba\u010dkom i Banatom, po Gara\u0161aninu, ne\u0107e izostati. On nije upitan \u201cbudu\u0107i da su njina porekla, jezik, vera, pravo i obi\u010daji jedni i isti sa Srbima u Srbiji\u201d. Iz ove tvrdnje Na\u010dertanija<\/em> vidimo Gara\u0161aninovo bitno druga\u010dije vi\u0111enja osnova uspostave saradnje i upliva Kne\u017eevine Srbije sa Sremom, Ba\u010dkom, Banatom, na jednoj strani, i Srba, Kne\u017eevine Srbije sa Bosnom, Hercegovinom, Hrvatskom, Dalmacijom, Slavonijom, na drugoj strani. Saradnja i povezivanje Srba, Kne\u017eevine Srbije, s prvima, sa Sremom, Ba\u010dkom, Banatom, je na principu me\u0111usobne identi\u010dnosti, \u201cporijekla, jezika, vjere, prava i obi\u010daja\u201d, dok je saradnja i povezivanje Srba, Kne\u017eevine Srbije, Srbije sa Bo\u0161njacima sve tri vjere, sa Bosnom, Hrvatskom, Slavonijom i Dalmacijom na principu jedinstva slavenske narodnosti. Dakle, Ilija Gara\u0161anin ne smatra Bo\u0161njake Srbima, srpskim plemenom, srpskim etnosom, odnosno, po njemu Bo\u0161njaci i Srbi su srodna dva etnosa, plemena, po osnovu slavenstva i iz njega proizilaze\u0107im kulturolo\u0161kim sli\u010dnostima i bliskostima. Njihovo slavensko narodno jedinstvo nije isto \u0161to i etni\u010dka identi\u010dnost.<\/p>\n\n\n\n 17. Nazivi stanovnika Bosne, kasnije Bosne i Hercegovine, Bo\u0161njani, Bo\u0161njaci, danas Bosanci, su etnonimi. Dolaze po i iz imena Bosna. To je mati\u010dni narod Bosne i Bosna njihova mati\u010dna dr\u017eava. Bo\u0161njaci svih vjeroispovijesti o kojima se govori u Na\u010dertaniju<\/em> Gara\u0161anina, muslimani, pravoslavci, katolici, danas Bo\u0161njaci, Srbi i Hrvati su istog etnosa, su etni\u010dki jedan narod. Svi imaju jedan, isti, etni\u010dki osnov, jedan su etnos. Njihova po\u010detna i jedina me\u0111usobna razlika bila je u vjeri, vjerska razlika. Na toj, po\u010detnoj, razlici vremenom su izgra\u0111ene i nastale i druge kulturne, ideolo\u0161ke, politi\u010dke i druge razlike. Na Bo\u0161nja\u010dkom pravoslavlju religijsko-politi\u010dkim sredstvima i metodama, izgra\u0111eno je politi\u010dko srpstvo u Bosni i Hercegovini, na Bo\u0161nja\u010dkom katoli\u010danstvu, religijsko-politi\u010dkim sredstvima i metodama, izgra\u0111eno je politi\u010dko hrvatstvo u Bosni i Hercegovini, na Bo\u0161nja\u010dkom muslimanstvu, religijsko-politi\u010dkim sredstvima i metodama, kao i u otporu politi\u010dkom srpstvu i politi\u010dkom hrvatstvu, izgra\u0111eno je politi\u010dko bo\u0161nja\u0161tvo.<\/p>\n\n\n\n Danas se, \u010dak i u nekim intelektualnim, a posebno u politi\u010dkim krugovima govori se o njihovoj me\u0111uetni\u010dkoj razlici, o me\u0111uetni\u010dkoj razlici Bo\u0161njaka, Bosanskih Srba i Bosanskih Hrvata, kao da se radi o tri etni\u010dke grupe, zajednice koje vode porijeklo od tri me\u0111usobno razli\u010dita plemena, \u0161to je apsolutno neispravno i neta\u010dno. Bo\u0161njaci, Bosanski Srbi i Bosanski Hrvati su etni\u010dki jedan narod, imaju jedno, isto plemensko porijeklo. Na njihovim vjerskom razlikama vremenom, historijski, izgra\u0111ene su tri politi\u010dke zajednice istog naroda, Bo\u0161njana, Bo\u0161njaka: Bo\u0161njaci, Bosanski Srbi i Bosanski Hrvati.<\/p>\n\n\n\n Imena Srbin i Hrvat u Bosni i u Bosni i Hercegovini su uvezena i politi\u010dki nametnuta Bo\u0161njacima kao jedinstvenom narodu Bosne. Ime Srbin u BiH je politi\u010dki nametnuto Bo\u0161njacima isto\u010dnog, pravoslavnog vjerozakona u Bosni i Hercegovini, a ime Hrvat u BiH je politi\u010dki nametnuto Bo\u0161njacima katoli\u010dke vjere u Bosni i Hercegovini. Nametanje imena Srbin Bo\u0161njacima isto\u010dnog, pravoslavnog, vjerozakona u BiH izvr\u0161ila je Srbija, nametanje imena Hrvat Bo\u0161njacima katolicima u Bosni i Hercegovini izvr\u0161ila je Hrvatska.<\/p>\n\n\n\n Ono \u0161to je, tako re\u0107i, apsolutno nesporno, \u0161to je historijska \u010dinjenica, jeste da imena Srbin i Hrvat u Bosni, kao ni Hercegovini, nema do nastanka Na\u010dertanija<\/em> Ilije Gara\u0161anina. U ovom njegovom esejisti\u010dkom diplomatsko politi\u010dkom dokumentu srbijanske vanjske i unutarnje politike, koji je, usput kazano, trasirao put povezivanja Srba Kne\u017eevine Srbije i Bo\u0161njaka pravoslavne vjeroispovijesti u Bosni i u Hercegovini, nema imena Srbi u Bosni, niti imena Srbi u Hercegovini. On pod imenom Srbin podrazumijeva i ima u vidu, isklju\u010divo i samo, pravoslavni narod Kne\u017eevine Srbije, koju, kao \u0161to smo naprijed vidjeli, nekada naziva samo Srbija nekada, Kne\u017eevina Srbija.<\/p>\n\n\n\n Srbizacija Bo\u0161njaka pravoslavaca u Bosni i u Hercegovini projektovana u Na\u010dertaniju<\/em> dobila je vjersko politi\u010dke obrise intenzivno politi\u010dko-vjerskom, odnosno vjersko-politi\u010dkom i politi\u010dko propagandnom aktivno\u0161\u0107u i djelatno\u0161\u0107u teologa iz Srbije, posebno Bogoljuba Teofila Petranovi\u0107a (1862-1869.) i Vase Pelagi\u0107a, naprijed navedenim i drugim nau\u010dno umjetni\u010dkim radom i djelatno\u0161\u0107u srbijanskih pisaca i nau\u010dnika, medijskom i drugim oblicima propagande. Npr. u vrijeme kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije u Bosni i Hercegovini se formiraju i djeluju javno i direktno politi\u010dko-teroristi\u010dke organizacije SRNAO, javno i direktno po direktivama politi\u010dkih stranaka vlasti Jugoslavije,[7]<\/a> direktno djeluje medijska srbijansko-srpska propaganda. Politi\u010dko teroristi\u010dku organizaciju SRNAO osnovali su studenti Beogradskog univerziteta, djelovala je \u0161irom tada\u0161nje Jugoslavije, a imala je sjedi\u0161te u Beogradu. Na osnovama etni\u010dke istosti Srba i Bo\u0161njaka, bez obzira na vjeru, nastala je i ideolo\u0161ki se formirala zlo\u010dina\u010dka \u010detni\u010dka ideologija. <\/p>\n\n\n\n Po srpskom vjersko politi\u010dkom obrascu i istim metodama, u isto vrijeme, kroz me\u0111usobno takmi\u010denje, izvr\u0161ena je i hrvatizacija Bo\u0161njaka katolika u Bosni i Hercegovini. Ona je provedena, primarno kroz katoli\u010dko franjeva\u010dku teolo\u0161ko politi\u010dku djelatnost u BiH, Bo\u017ei\u0107 Klementa, Josipa \u0160tadler itd.. Po istom principu, na isti na\u010din, istim metodama, paralelno sa SRNAO, u Bosni i Hercegovini oformljena je i djelovala je hrvatsko-katoli\u010dka politi\u010dko teroristi\u010dka organizacija HANAO. Na osnovama etni\u010dke istosti Hrvata Hrvatske s Bo\u0161njacima katolicima i Bo\u0161njacima muslimanima, \u201cnajplemenitijim dijelom Hrvata\u201d, \u201cHrvatskim cvije\u0107em\u201d, nastala je i ideolo\u0161ki se formirala zlo\u010dina\u010dka usta\u0161ka ideologija.<\/p>\n\n\n\n 18. Narodi u BiH koji se imenuju Bo\u0161njaci, Srbi i Hrvati nemaju osnov za teritorijalizaciju Bosne na tzv. etni\u010dkom principu. Radi se o Bosancima i Hercegovcima istog, jednog, etni\u010dkog osnova. Bosanski Hrvati, kao ni Bosanski Srbi, u etni\u010dkom, plemenskom smislu, nemaju ni\u0161ta, osim pojedina\u010dnih slu\u010dajeva, sa Hrvatima Hrvatske, odnosno sa Srbima Srbije.<\/p>\n\n\n\n Bo\u0161njaci, Bosanski Srbi i Bosanski Hrvati su iste etni\u010dke pripadnosti. Me\u0111u njima nema etni\u010dkih razlika, te se ne mo\u017ee govoriti o njihovim me\u0111uetni\u010dkim odnosima, ne samo u historiografsko-nau\u010dnom, ve\u0107 ni u politi\u010dkom smislu. Govor o njihovom me\u0111uetni\u010dkom odnosu u smislu postojanja me\u0111usobnih etni\u010dkih razlika je politi\u010dka hegemonisti\u010dka velikodr\u017eavna neokolonijalisti\u010dka demagogija koja se formirala i odr\u017eava pod uticajem iz Srbije, odnosno Hrvatske. S druge strane, u principu, generalno, jedino je mogu\u0107e govoriti o me\u0111uetni\u010dkoj razlici i odnosima naroda koji se zove Srbi u BiH i Srbi u Srbiji, kao \u0161to se mo\u017ee razlo\u017eno i opravdano govoriti o me\u0111uetni\u010dkim odnosima i razlikama Bosanskih Hrvata i Hrvata Hrvatske.<\/p>\n\n\n\n Rezime<\/strong><\/p>\n\n\n\n Imena Srbin i Hrvat, kao imena dijelova jedinstvenog bosanskog naroda, Bo\u0161njaka, nastala su srbizacijom Bo\u0161njaka pravoslavne, odnosno hrvatizacijom Bo\u0161njaka katoli\u010dke vjeroispovijesti u Bosni. Ime Bo\u0161njak, u dana\u0161njoj politi\u010dkoj upotrebi, je reduciranog sadr\u017eaja i obima u odnosu na njegovo izvorno, pravo, zna\u010denje.<\/p>\n\n\n\n [1]<\/a> Na\u010dertanije<\/em> Ilije Gara\u0161anina bio je tajni dokument sve do 1906-e godine. \u0160ezdeset i jednu godinu nakon \u0161to je napisano, prvi put se pojavilo kao prilog tekstu Milenka Vuki\u0107evi\u0107a, Program spoljne politike Srbije na koncu 1844 godine<\/em>, Delo za 1906-u godinu, knjiga 38, str. 321-36, Beograd, 1906. <\/p>\n\n\n\n [2]<\/a> Dragoslav Stranjakovi\u0107, 1921. Na\u010dertanije Ilije gara\u0161anina, str.114. u knjizi: Ilija Gara\u0161anin, Na\u010dertanije Program spoljne i nacionalne politike Srbije 1844. godine, Beograd, Udru\u017eenje srpskih izdava\u010da, Beograd, 2009<\/p>\n\n\n\n [3]<\/a> Ibid, str. 111<\/p>\n\n\n\n [4]<\/a> Vidi: Ferdinand Saussure, Te\u010daj op\u0107e lingvistike, Institut za jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2000. str. 67.<\/p>\n\n\n\n [5]<\/a> Vidi: Enver Halilovi\u0107, Ontologija bosanske politi\u010dke svijesti Bosanska nacija i Genocid u Srebrenici, Sarajevo, 2024.<\/p>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/tvsensor.com\/wp-content\/uploads\/2025\/01\/unnamed.png\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/tvsensor.com\/wp-content\/uploads\/2025\/01\/unnamed-1.png\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/tvsensor.com\/wp-content\/uploads\/2025\/01\/Garasa3.docx.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n