Stav\/ Amir Sijamhod\u017ei\u0107\/ tvsensor.com <\/p>\n\n\n\n
Razli\u010dite dru\u0161tvene bure i oluje od davnina su poga\u0111ale malog kraji\u0161kog \u010dovjeka. Pritisnut brigama i belajima, stoi\u010dki se nosio s neima\u0161tinom i siroma\u0161tvom, isturaju\u0107i grudi i podbacuju\u0107i le\u0111a gdje god i kad god se za to ukazala potreba. Me\u0111utim, osim brige o porodici, a nerijetko i o d\u017eematu i zajednici, i dr\u017eava je tra\u017eila svoj udio. Izbijanjem rata valjalo se zaputiti na daleki front i time potvrditi odanost najvi\u0161im ciljevima domovine, a rat je sa sobom nosio nova isku\u0161enja, izazove i neizvjesnosti, krv i blato, hladno\u0107u i \u017eegu, iscrpljenost i nesanicu, glad i \u017ee\u0111, bolest i jad.<\/p>\n\n\n\n
Jedan od hiljada kraji\u0161kih vojnika kojem je rat donio neobi\u010dno iskustvo bio je i Dervi\u0161 Deki\u0107, austrougarski vojnik koji je bio zarobljen na isto\u010dnom frontu te kao ratni zarobljenik deportiran u Sibir. Nakon sedam godina te\u0161kih i mu\u010dnih iskustava te dugih pute\u0161estvija po prostranoj Rusiji i dalekom Sibiru, Dervi\u0161 se vratio ku\u0107i, o\u017eenio, stekao porodicu i ostatak \u017eivota proveo u rodnom Bu\u017eimu. Me\u0111utim, boravak u logoru, u kojem je radio iscrpljuju\u0107e fizi\u010dke poslove te u kojem se susreo s vrlo o\u0161trim zimama, trajno mu je naru\u0161io fizi\u010dko zdravlje. Trogodi\u0161nji boravak na frontu, potom zarobljavanje i sedmogodi\u0161nji logor i prisilni rad, hiljade kilometara puta vozom i brodom, iskustvo polarnih no\u0107i i \u201ctamnog vilajeta\u201d, odvi\u0161e su obilje\u017eili njegov \u017eivot, svrstav\u0161i ga u red rijetkih kraji\u0161kih Odiseja.<\/p>\n\n\n\n
Dervi\u0161 Deki\u0107 (sin Omera i Hate, djevoja\u010dki Melki\u0107) rodio se 1893. godine u Lubardi kod Bu\u017eima. Sa suprugom Selimom imao je desetero djece: Fatimu, Hatu, Muhameda, Osmana, Omera, \u0106etibu i Ahmeta, te jo\u0161 Huseina, Nuriju i Nuru, koji su umrli u ranoj mladosti. Kao dvadesetjednogodi\u0161njak, mobiliziran je u austrougarsku vojsku i upu\u0107en na rati\u0161te. Bio je pripadnik Druge bosanskohercegova\u010dke regimente, u sklopu koje je na isto\u010dnom frontu vodio borbe protiv vojske carske Rusije. Po usmenim predajama, ali i slu\u017ebenim dokumentima, tu je 1917. godine zarobljen te je sa stotinama saboraca preba\u010den u Sibir. Kao ratni zarobljenik, u zato\u010deni\u0161tvu je bio sve do 1924. godine, kada se, nakon Lenjinove smrti, spletom nepoznatih okolnosti, vratio u rodni Bu\u017eim.<\/p>\n\n\n\n
Po kazivanju najbli\u017eih potomaka, Dervi\u0161 je u Sibiru radio razli\u010dite poslove, sjekao je drva, kopao u rudnicima i obavljao te\u017ea\u010dke poslove na poljoprivrednim imanjima, savladao veterinarski zanat i sli\u010dno.<\/p>\n\n\n\n
Do\u0161av\u0161i ku\u0107i, uku\u0107anima i poznanicima prepri\u010davao je svoja iskustva. Od njegova nedavno preminulog sina Omera zabilje\u017eeno je kazivanje da je, osim dugog pje\u0161a\u010denja, ali i vo\u017enje vozom, oko tri mjeseca putovao i brodom, da li na putu za Sibir ili nazad, ostalo je nepoznato. Svojim najbli\u017eima govorio je da je bio u \u201ctamnom vilajetu\u201d, gdje vladaju potpuni mrak i gdje je, navodno, kraj svijeta. Nedovoljno poznaju\u0107i geografske fenomene polarnih no\u0107i, dugodnevnicu i kratkodnevnicu, koje u subpolarnim i polarnim krugovima posebno dolaze do izra\u017eaja, takvom interpretacijom Dervi\u0161 je, ustvari, na sebi svojstven na\u010din tuma\u010dio navedene geografske pojave.<\/p>\n\n\n\n
Od desetero Dervi\u0161ove djece, danas je \u017eiva samo k\u0107erka \u0106etiba (1943), koja pamti tek nekoliko detalja u vezi s o\u010devim boravkom u Prvom svjetskom ratu te u logoru u Sibiru. Kako ona kazuje, Dervi\u0161 je bio deset godina odsutan od ku\u0107e, \u0161to u ratu, \u0161to u zarobljeni\u0161tvu. \u201c\u010cesto je kazivao kako se previ\u0161e napatio i iscrpio za tih deset godina. U vi\u0161e navrata nam je pri\u010dao o svojim patnjama. Nisam nikad \u010dula da je govorio da su ga tukli, ali se \u017ealio na slabu hranu i na te\u017eak rad. Sjekli su i cijepali drva, potom ih nosili i tovarili na zapregu. Velike su hladno\u0107e bile, a zarobljenici su bili slabo odjeveni, tako da je tu dobrano izmrzao. Uvijek je govorio: \u2018Cijeli logor me je pro\u0161ao u patnji.\u2019 Kako ga pamtim, znam da nije volio mnogo raditi poljoprivredu, niti bilo kakvih te\u017eih poslova. Imao je naviku spavati \u2018odsjede\u0107i\u2019. Valjda je u logoru nau\u010dio da tako spava. I tako on kod ku\u0107e sjedi i spava. Mi mu ka\u017eemo: \u2018De, babo, lezi\u2019, a on \u0107e nama: \u2018Djeco moja, ja sam deset godina vi\u0161e prespavao sjede\u0107i nego le\u017ee\u0107i. Tako sam se navikao i \u0161ta sad mogu. A i bolje se tako odmorim.\u2019 Spominjao je jo\u0161 nekog Himzu Balti\u0107a, da je bio s njim i da su se skupa vratili. Taj njegov dolazak bio je vrlo zanimljiv. To je \u010desto pri\u010dao bra\u0107i Ha\u0161imu i Mehmedu. Kad je do\u0161ao u Bu\u017eim, izgledao je stra\u0161no i nit je on koga nit je njega ko poznao. Onda je svratio pred ku\u0107u nekih Isakovi\u0107a i zamolio ih da po\u0161alju koga na Lubardu da javi njegovima da se vratio. Oni su poslali jednog momka na konju da ode tra\u017eiti mu\u0161tuluk od oca mu Omera.Ne mogav\u0161i da vjeruje, Omer se odmah zaputio u Bu\u017eim. Pri\u010dali su da je Dervi\u0161 bio toliko zabradatio i smr\u0161ao da ga ni ro\u0111eni otac nije prepoznao. Tek kad je Dervi\u0161 rekao: \u2018Pa jesi li to ti, babo?\u2019, kad je to prozborio, Omer ga je poznao po glasu i tad su se zagrlili. U tom momentu je plakalo i staro i mlado. Omer je dao kravu za mu\u0161tuluk momku koji je prvi donio haber. Poslije su danima dolazili ljudi da ga gledaju, \u010dude\u0107i se da se \u017eiv vratio nakon toliko godina. Jer i uku\u0107ani su ve\u0107 bili digli ruke od njega i niko se vi\u0161e nije ni nadao da \u0107e se vratiti ku\u0107i\u201d, pri\u010da nam najmla\u0111a Dervi\u0161ova k\u0107erka \u0106etiba.Ubrzo po povratku, Dervi\u0161 se o\u017eenio djevojkom Selimom, koja je bila jedanaest godina mla\u0111a od njega. \u201cZa razliku od majke koja je sve vrijeme njihova braka bila stub porodice, veliki te\u017eak i vrlo stroga u odgoju djece, babo Dervi\u0161 bio je blage naravi, zbog \u010dega smo ga mi djeca voljeli vi\u0161e nego mater. Do sad su se tukla djeca, ali on nas nije nikad ni\u010dim udario, za razliku od matere, koja je bila ljuta i uvijek nas je tjerala da radimo. On je nas vazda branio. \u2018Nemoj ih tu\u0107i, pusti ih, ja znam \u0161ta je patnja. Oni kad porastu, oni \u0107e biti zlatni\u2019, govorio je.Godinama je imao astmu i te\u0161ko je disao. Pred samu smrt, kad je le\u017eao u bolnici u Biha\u0107u, doktor mu je rekao da je sav natu\u010den i da je i predugo \u017eivio kakvo mu je tijelo. A to je sve bilo od rada u \u0161umi, od udara drva, od padova i povreda koje je do\u017eivljavao u radu\u201d, kazuje \u0106etiba i nastavlja: \u201cOtac je imao dobre odnose s kom\u0161ijama, ni s kim nije bio u zava\u0111i. Najvi\u0161e se dru\u017eio s trgovcem Ahmom Deki\u0107em i d\u017eematskim imamom Ali-Rizahom efendijom Har\u010devi\u0107em. Volio je oti\u0107i do d\u017eamije, volio sijela i razgovore. Njegovi dobri prijatelji bili su i neki Isakovi\u0107i, te Husnija Ljubijanki\u0107, s kojima se redovno obilazio. Slovio je za veliki autoritet u selu. Nije \u0161to je moj otac, ali nit je ko kupio zemlju, nit se o\u017eenio na Lubardi a da se ne bi s njim posavjetovao i upitao ga: \u2018\u0160ta ti misli\u0161 o tome, Dervi\u0161u?\u2019\u201d<\/p>\n\n\n\n
Lijepo sje\u0107anje na Dervi\u0161a imaju i njegove kom\u0161ije Hamdo Sijamhod\u017ei\u0107, Nurija Ro\u017ei\u0107 i Husein Halilagi\u0107 poznatiji kao Huse Muratov. I Nurija i Husein vazda su se \u010dudili kako je Dervi\u0161 mogao spavati u sjede\u0107em polo\u017eaju. \u201cI danas mi je pred o\u010dima slika kako Dervi\u0161 u sjede\u0107em polo\u017eaju spava u konjskim kolima, dok konji mirno pasu pored puta. Ispred njegove ku\u0107e je bio veliki dud i on ispred tog duda upregne konje, sjede na kola i krene u \u0161umu po drva. Konji idu polahko, a on sjedi na kolima. I sad, nije ni 200 metara odmakao iz dvori\u0161ta, on je ve\u0107 zaspao u kolima i pustio kajase, a konji svratili na obalu i pasu. To je bilo nedaleko od na\u0161e ku\u0107e. A radnici ga \u010dekaju u \u0161umi da do\u0111e po drva ne znaju\u0107i da on spava k\u2019o top na konjskim kolima. To sam kao dje\u010darak upamtio\u201d, kazuje Nurija Ro\u017ei\u0107.Sli\u010dno sje\u0107anje ima i Huse Muratov, koji je s ocem \u010desto svra\u0107ao u trgova\u010dku radnju kod poznatog lubardskog trgovca Ahme Deki\u0107a, o \u010demu pripovijeda: \u201cU jednom uglu prodavnice bilo je plavo bure, u kojem se nalazio gaz, koji je bio na prodaju. U hladnijem dijelu godine ljudi su se \u010de\u0161\u0107e iskupljali u prodavnici. I tako, u\u0111e Dervi\u0161 u prodavnicu i sjede na to bure. Ne pro\u0111e ni dvije minute, a on zaspe u sjede\u0107em polo\u017eaju. U prodavnici graja, ljudi pri\u010daju, raspravljaju, a on bezbri\u017eno spava na buretu. Uvijek mi je to bilo \u010dudno, kako neko mo\u017ee tako brzo zaspati dok se glasno pri\u010da i jo\u0161 u sjede\u0107em polo\u017eaju.\u201dOsamdeset\u0161estogodi\u0161nji Hamdo Sijamhod\u017ei\u0107 dobro je upamtio Dervi\u0161a Deki\u0107a po tome \u0161to se ovaj dobro razumijevao u veterinarski zanat. \u201cLjudi su se stalno \u010dudili otkud Dervi\u0161u da toliko zna oko stoke. Me\u0111utim, on je, izme\u0111u ostalog, u zarobljeni\u0161tvu radio i na farmama, pa je nau\u010dio teliti krave i mnogo \u0161ta jo\u0161 \u0161to je bilo vezano za taj dio posla. Tako je u nekoliko navrata, dok sam ja bio momak, Dervi\u0161 dolazio kod nas teliti krave. Jedne prilike slu\u010daj je bio ba\u0161 komplikovan. Krava se trebala oteliti pa nije mogla jer je tele uginulo u njoj. I on je to bez problema zavr\u0161io. Sje\u0107am se da je bio tako vje\u0161t da je to tele komadao u njoj i vadio dio po dio. Tad ovdje nije bilo veterinara, pa je Dervi\u0161 mnogima pomagao kad je zatrebalo. I ja sam tako od njega nau\u010dio dosta toga pa sam kasnije godinama bio od pomo\u0107i mnogim kom\u0161ijama. Eto, po tome ga najvi\u0161e pamtim.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Dervi\u0161ove unuke, djeca njegovog sina Omera \u2013 Safeta \u0160ahinovi\u0107 i Azemina Skenderovi\u0107, nisu zapamtile svoga djeda. Me\u0111utim, od oca Omera i nane Selime zapamtile su neke detalje o njihovu bra\u010dnom \u017eivotu.\u201cZadnji put, pred smrt, kad je babo Omer bio kod mene, mi smo otvorili puno tema. Ne znam ni kako, ni za\u0161to, ali kao da je imao i\u0161aret da mi je do\u0161ao zadnji put. I tad je spominjao oca i mater. Sje\u0107am se da sam ga pitala kako to da je djed tako rano umro i da ga ve\u0107ina nas unuka nije zapamtila. Ka\u017ee on meni: \u2018Zna\u0161 \u0161ta, sinko, babo je bio dugo godina u logoru i on se kasno o\u017eenio. S 33 godine dobio je prvo dijete. Mene je dobio tek u 47. godini. Onda je on fizi\u010dki propao, ku\u0107i je do\u0161ao iscrpljen. Umro je u 74. godini, \u0161to je prili\u010dno dug \u017eivotni vijek, s obzirom na sve ono \u0161to je prevalio.\u2019 Sve \u0161to sam \u010dula o njemu bilo je ili od oca ili od nane Selime. A nane je nama unukama vi\u0161e puta pri\u010dala kako se udala za Dervi\u0161a. Njena je uzre\u010dica bila: \u2018Planu\u0161e sijena.\u2019 Valjda su u ve\u010dernjim satima do\u0161li prosci po nju, a ona se ne bi udala. Me\u0111utim, oni su zaprijetili da \u0107e zapaliti sijena. I, bogme, nije bilo druge nego izi\u0107i i udati se. Kasnije je uvijek ponavljala: \u2018Il\u2019 se udati, il\u2019 planu\u0161e sijena.\u2019 A ono \u0161to je meni danas posebno interesantno jeste da je djed Dervi\u0161, uprkos svojoj blagoj naravi i fizi\u010dkoj iznemoglosti, za nanu Selimu bio veliki autoritet. Nama unukama stalno je govorila: \u2018K\u0107eri, kad se udate, po\u0161tujte mu\u017ea. Nemojte mu nikad re\u0107i da nema ni\u0161ta za jesti \u010dak i onda kad doista nema. Jer, kad mu ka\u017ee\u0161 da nije gotovo jesti, odmah k\u2019o da si ga u glavu udarila. Mene Dervi\u0161 kad god je upitao je li gotovo jesti, ja sam, i kad nije bilo gotovo, odgovarala da jeste. A ja onda po\u017eurim, pa \u2018mi\u0161aj, mi\u0161aj…\u2019. On u\u0111e u ku\u0107u, jelo jo\u0161 nije gotovo, a ja njega zapri\u010davam. Pa jesi li oprao ruke, pa de ponesi ovo, pa de odnesi ono. I u toj na\u0161oj pri\u010di i ru\u010dak bude gotov\u201d, pri\u010da unuka Safeta.Druga unuka Azemina i djeda i nanu \u010desto spomene po jednoj Seliminoj po\u0161alici. \u201cKako djed Dervi\u0161 nije ba\u0161 bio neki radoholi\u010dar, Selime je \u010desto prepri\u010davala njegove rije\u010di: \u2018Ti, Selime, poleti, a ja \u0107u polahko\u2019, a onda bi kroz \u0161alu prokomentarisala: \u2018Evo opet, ja u pravi, a moj Dervi\u0161 u travi.\u2019 I Boga mi, nane Selime je po\u017eivjela sve do 1988. godine, jo\u0161 22 godine poslije smrti djeda Dervi\u0161a\u201d, prisje\u0107a se unuka Azemina Skenderovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Stav\/ Amir Sijamhod\u017ei\u0107\/ tvsensor.com <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Dervi\u0161 Deki\u0107 (sin Omera i Hate, djevoja\u010dki Melki\u0107) rodio se 1893. godine u Lubardi kod Bu\u017eima. Sa suprugom Selimom imao je desetero djece: Fatimu, Hatu, Muhameda, Osmana, Omera, \u0106etibu i Ahmeta, te jo\u0161 Huseina, Nuriju i Nuru, koji su umrli u ranoj mladosti. Kao dvadesetjednogodi\u0161njak, mobiliziran je u austrougarsku vojsku i upu\u0107en na rati\u0161te. Bio je pripadnik Druge bosanskohercegova\u010dke regimente, u sklopu koje je na isto\u010dnom frontu vodio borbe protiv vojske carske Rusije. <\/p>\n","protected":false},"author":134,"featured_media":34034,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[53],"tags":[],"class_list":{"0":"post-34033","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-magazin"},"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/34033","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/users\/134"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/comments?post=34033"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/34033\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":35513,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/34033\/revisions\/35513"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/media\/34034"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/media?parent=34033"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/categories?post=34033"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/tags?post=34033"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}