Ko je imao priliku da prolazi kroz Visoko, ta\u010dnije kroz Mo\u0161tre, i ako je, kojim slu\u010dajem, htio odmoriti uz bogatu ponudu doma\u0107ih jela i fri\u0161ko pe\u010denu jagnjetinu, u dubokoj hladovini unutra\u0161njosti La Pama, ili na “donjoj terasi” – Vla\u0161i\u0107u,\u00a0 ( kako smo je zvali radi ugodnije temperature u ljetnim danima) osim ako nije bilo vrijeme za popodnevni drijeme\u017e i odmor- sjedio je Hakija Por\u010da, stamenit, nasmijan, prijatne i vesele \u010dehre, raduju\u0107i se i ukazuju\u0107i po\u0161tovanje svakome ko kro\u010di u njegov pansion, njegov dom, gdje je \u017eivio i provodio najve\u0107i dio svog \u017eivota. Ja ne pamtim kad je on izgubio vid, vjerujem da se desilo osamdesetih. Toliko je “vidio”, da je rijetko ko obra\u0107ao pa\u017enju na njegov invaliditet. Tu je \u017eivio i do\u010dekivao svoje goste, prijatelje, porodicu, poznanike, a imao ih je zaista mnogo- mnogi ugledni privrednici kao \u0161to je i sam bio, sportske li\u010dnosti, politi\u010dari, estradni umjetnici, humanitarci, mnoga udru\u017eenja, do obi\u010dnih ljudi koji su u\u017eivali u mirnom ambijentu slu\u0161aju\u0107i dobronamjerne savjete na\u0161eg Hakije. Imao je mnogo za re\u0107i. Bogato \u017eivotno iskustvo u raznim poslovima, osje\u0107aj za dobre poslovne prilike, galantnost u me\u0111uljudskim odnosima, empatija, a i objektivnost u sagledavanju i ra\u0161\u010dlanjivanju tu\u0111ih problema, osobama koje su tra\u017eile njegovu pomo\u0107, \u010dinili su ga izuzetnim sagovornikom i jo\u0161 boljim slu\u0161aocem. Kretao se sam, znao je put sa sprata do restorana, sjedio je uvijek za istim stolom ukoliko je bio slobodan. Prepoznavao nas je po glasovima, i ako me ne bi vidio mjesecima, kad bahnem na vrata i viknem moj Hakija – odmah bi me prepoznao. Voljela sam da sjedim s njim, da me bodri, \u010deli\u010di i tje\u0161i. Apsurdno je, da nam je svima vi\u0161e “falilo” nego njemu, i da je nama trebala njegova podr\u0161ka i rije\u010d. Uvijek je bio velik u mojim o\u010dima, ponosila sam se njime. A kako se tek on radovao tu\u0111em uspjehu! Divio se i uzdizao svakog ko je u bilo \u010demu bio uspje\u0161an ili ostvario zapa\u017eene rezultate u sivilu svakidasnjeg \u017eivota. On se ponosio, di\u010dio i prepri\u010davao svakome radost koja je njeg tako dotakla i usre\u0107ila. A nije ga se ticala nimalo…Golem insan i dobro\u010dinitelj, neustra\u0161ivi poduzetnik, pun ljubavi i razumijevanja za svakog, odr\u017eavatelj dobrih rodbinskih odnosa ( godi\u0161nje je okupljao familiju gdje se nekada znalo skupiti i blizu 500 \u010dlanova porodica). <\/p>\n\n\n\n
Bio je moj razum u periodu kad mi je najvi\u0161e trebao, a ja njemu povjerljivi drug i rod kojem je mogao sve boli, tuge i probleme re\u0107i. Nesebi\u010dno je dijelio i ljubavne savjete. Oh, kako je on u pro\u0161losti volio! Ta je ljubav bila za ekrana,emotivna putovanja u Zagreb i vi\u0161esatne \u0161etnje nije nikad zaboravio. Ipak, odlu\u010dio je da sam nosi teret svoje sudbine onog trenutka kad je saznao da \u0107e biti slijep…Rijetko se tuga vidjela na njegovom licu, bio je hrabar, odlu\u010dan i po\u017ertvovan \u010dlan porodice kao i prijatelj. Voljeli smo harmoniku i sijelo uz pjesmu. Zagrlili bismo se i pjevali . Bila sam sretna kad se smijao i \u010dvrsto dr\u017eao uzde svog \u017eivota. Nije se bojao…sve do jednom.
26.08.2021. Hakija se vratio svom Gospodaru iznenada. Neo\u010dekivano! Zar je neko nekad najavio smrt, preseljenje i do\u010dekao je u mirnom sretnom ozra\u010dju, raduju\u0107i joj se, ili se bojimo smrti kao kuge koja hara, nose\u0107i odabrane \u017eivote ispred sebe, ostavljaju\u0107i ibret, tugu, bol i strah onima koji su ostali na dunjaluku? On je bio odabran, poseban. Ostavio je neizbrisivu tugu,\u00a0 ali ne\u0107emo re\u0107i ni\u0161ta, \u010dime Allah nije zadovoljan. Prihvatamo kader. Kada neznanac preseli lak\u0161e je re\u0107i zapisano mu tako. O kako je te\u0161ko smiriti srce na tom ubje\u0111enju, raskovano izme\u0111u gubitka, tuge i brige za umrlim, kojeg volimo i osje\u0107amo u du\u0161ama!\u00a0
Nisam uspjela…nisam mu pri\u010dala o du\u0161evnom smiraju i zadovoljstvu koji sam prona\u0161la , a koji je i njemu itekako falio. Nisam mu rekla o ljepotama dunjaluka dok zami\u0161ljam d\u017eenet, niti, eto, o\u00a0 o\u010diglednoj prolaznosti i ni\u0161tavnosti ovog svijeta. Htjela sam da mu pri\u010dam o milosti na\u0161eg Gospodara i o vje\u010dnim d\u017eenetskim perivojima, o \u017eudnji za tim rahatlukom gdje su sve \u017eelje stvarnosti. \u017deljela sam da zna da \u0107e on tamo biti zgodni momak, sa najljep\u0161im\u00a0 o\u010dima. Sve ovo vrijeme koje je proveo u tami, ne vidjev\u0161i ni sunca ni mjeseca, vrijedit \u0107e vje\u010dno savr\u0161enih, d\u017eenetskih\u00a0 prizora, hurija milim o\u010dima i srcu.\u00a0
Gledat \u0107e u biserne, smaragdne dvorce, opto\u010dene srebrom, zlatom. Gazit \u0107e bosim nogama zemljani prah od \u0161afrana, hodit ce po \u0161ljunku od rubina i bisera sa mirisom miska. Vidjet\u00a0 \u0107e rijeke meda i mlijeka, svojim rukama \u0107e sa divana ubirati vo\u0107e. I eto, ne rekoh mu, da sve \u0161to je na dunjaluku ne vrijedi ni koliko krilo mu\u0161ice. Mislila sam da \u0107e do\u0107i vrijeme da mu pri\u010dam, da mu \u010ditam, razgalim du\u0161u\u00a0 i osje\u0107aj zebnje od smrti, kao i strah od ovog \u017eivota da zamijeni za radovanje, ushi\u0107enost i i\u0161\u010dekivanje.\u00a0
Ostala sam uskra\u0107ena da podijelim s njim li\u010dni do\u017eivljaj\u00a0 ljubavi prema Stvoritelju, nadi koja budi i usre\u0107uje i najtromijeg grje\u0161nika, i \u010dini \u017eivot na dunjaluku smislenim.\u00a0 Mislila sam da \u0107emo imati vremena,\u00a0 da mu uljep\u0161am dane. \u0160etali bismo, pjevali, pri\u010dala bih mu o u\u017eivanju koje nas \u010deka u d\u017eenetu.\u00a0 Radovali bismo se svakom novom danu i kafi popijenoj u \u0107ejfu. On bi mene spremao za dunjalu\u010dke borbe i isku\u0161enja svojim savjetima, a ja bih njeg ohrabrivala za ahiret. Borili bismo se skupa protiv na\u0161ih strahova. Osje\u0107ala sam njegovu nesigurnost, strah od \u017eivota i smrti zadnjih godina, i te\u0161ko je podnosio nerazumijevanje drugih. A lak\u0161e je bilo ne razumjeti ga, nego se truditi kad je ionako bilo te\u0161ko doprijeti do njega. Davao je ljubavi vi\u0161e nego je dobijao. A bio je \u017eedan ljubavi, pripadanja, prihvatanja.\u00a0
A ja sam, pod teretom ovog ni\u0161tavnog dunjaluka imala druge prioritete. Uvijek sam govorila mami, dok sredim svoj \u017eivot, ja \u0107u se posvetit Hakiji, bi\u0107u njegove o\u010di. I nisam to do\u010dekala…on je bio ponosan i gord da bi tra\u017eio pa\u017enju i ne\u010dije vrijeme. Ja sada imam vremena…ali nemam Hakiju. Njegova sre\u0107a i osmijeh su zna\u010dili i zadovoljstvo Allahovo, koje sam u svojoj sebi\u010dnosti propustila, misle\u0107i da \u0107e me \u010dekati dok sredim svoj \u017eivot.\u00a0
Ee sitna, bezli\u010dna du\u0161o…pra\u0161ko neznana, kori se, prije nego bude\u0161 korena. Pla\u010di za velikanom, i moli za du\u0161u onoga \u010diju si dobrotu osjetila.\u00a0Allahu, u\u010dini ga poznatim me\u0111u stanovnicima nebesa i sagradi mu kod Sebe ku\u0107u u dzenetu!<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Ko je imao priliku da prolazi kroz Visoko, ta\u010dnije kroz Mo\u0161tre, i ako je, kojim slu\u010dajem, htio odmoriti uz bogatu ponudu doma\u0107ih jela i fri\u0161ko pe\u010denu jagnjetinu, u dubokoj hladovini unutra\u0161njosti La Pama, ili na “donjoj terasi” – Vla\u0161i\u0107u,\u00a0 ( kako smo je zvali radi ugodnije temperature u ljetnim danima) osim ako nije bilo vrijeme […]<\/p>\n","protected":false},"author":134,"featured_media":33902,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[43,376],"tags":[],"class_list":{"0":"post-33901","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-bih","8":"category-featured"},"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/33901","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/users\/134"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/comments?post=33901"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/33901\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":33904,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/posts\/33901\/revisions\/33904"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/media\/33902"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/media?parent=33901"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/categories?post=33901"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvsensor.com\/api\/wp\/v2\/tags?post=33901"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}